Svi gledaju Harkiv, ali na jugu se događa veliki obrat: Rusi su upali u smrtonosnu zamku, ne mogu ni mrdnuti

Foto: SBU, Ilustracija

Ukrajina je, nakon što je u travnju odobrena isporuka nove američke vojne pomoći u iznosu od 61 milijardu dolara, intenzivirala napade na okupirani poluotok Krim, a ciljevi su bili ruska Crnomorska flota, ključna infrastruktura, zračne baze, zapovjedni centri i glavni prometni pravci.

Informacije su govorile da su u napadima koristile i moćne američke projektile ATACMS. Rusija s druge strane uporno prijeti ‘razarajućim osvetničkim napadom‘ ako Ukrajina, uz podršku zapada, napadne Krim ili Krimski most koji crnomorski poluotok spaja s jugom Rusije i koji je Kijev već dva puta gađao.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij je od početka ruske invazije odlučan da je konačni cilj istjerati ruske snage s cijelog teritorija Ukrajine, ističući da sukob s Rusijom ne može završiti dok Krim ne bude oslobođen (mnogi zapadni stručnjaci i političari Krim vide kao ključni adut u eventualnim pregovorima ukoliko ga povrate ukrajinske snage, dok neki smatraju da će ga se Kijev u eventualnim pregovorima morati odreći možda i na nekoliko desetljeća u zamjenu za neke ruske ustupke, op.a.).

‘Napokon dolaze dobre vijesti‘

Krim je Zelenskom iznimno važan, ali ima golem značaj i za Vladimira Putina, kojem okupirani poluotok predstavlja više od simbola. Krim ima poseban značaj u povijesti Rusije, a okupacija i aneksija Krima 2014. godine imale su za cilj utvrditi ruski položaj i potvrditi utjecaj u postsovjetskom svijetu te opseg njezine vojne moći. Također, poluotok je od velike strateške vrijednosti (Krim ima poseban značaj i za ‘obične‘ Ruse, koji ga nakon 10 godina od zauzimanja smatraju ‘pravim‘ ruskim teritorijem, čak i ako nisu sretni s Putinovom ‘specijalnom vojnom operacijom‘, op.a). S druge strane, od poluotoka ne odustaju ni Ukrajinci, o čemu svjedoče gotovo redoviti udari na tamošnje ciljeve, a The Economist u svojoj novoj analizi ocjenjuje da Krim postaje smrtonosna zamka za ruske snage, piše Jutarnji list.

Vrlo optimistično, ugledni list ocijenio je da iz Ukrajine, napokon, dolaze dobre vijesti. Odobrenje paketa vojne pomoći administracije Joea Bidena administracije u travnju u iznosu od 61 milijarde dolara već pokazuje učinak. Konkretno, kako se ocjenjuje, isporuka balističkih projektila ATACMS s dometom od 300 kilometara znači da ukrajinske snage sada mogu pogoditi bilo koju metu na Krimu sa smrtonosnim učinkom.

Ruska ofenziva na sjeveroistoku zemlje, u regiji Harkiv, u međuvremenu je također izgubila zamah, a pod sve većim pritiskom utjecajnog dijela europskih saveznika krajem prošlog mjeseca je ublažio ograničenja za korištenje američkog oružja protiv vojnih ciljeva na ruskom tlu – dopuštenje je dano za napade na ruske snage preko granice u svrhu obrane Harkiva – koja je nametnuta zbog zapadnih strahova od ruske nuklearne eskalacije, a koji su, kako ocjenjuje Economist, prenapuhani.

Iznimna strateška važnost

Nije jasno odnosi li se ublažavanje ograničenja i na ruske taktičke zrakoplove koji izvršavaju napade razornim kliznim bombama. No, u svakom slučaju, na ogorčenje Ukrajinaca, Biden još nije ukinuo zabranu gađanja ciljeva drugdje u Rusiji. A kao pokazatelj onoga što bi Ukrajina mogla postići ako se više ne bi morala boriti s jednom rukom svezanom na leđima, put pokazuje učinkovitost vojne kampanje Kijeva na Krimu.

Prema riječima Bena Hodgesa, bivšeg zapovjednika američkih snaga u Europi i višeg savjetnika NATO-a za logistiku, Ukrajinci su “sustavno u procesu da Ukrajinu učine nenastanjivom za ruske snage”. To bi, smatra on, bilo veliko strateško postignuće za Ukrajinu.

Još od vladavine Katarine Velike, Rusi smatraju Krim vojno važnim. Vladimir Putin gledao je na Krim, povezan s kopnom Kerčkim (Krimskim) mostom od 2018. godine, kao na nepotopivi nosač zrakoplova, gdje se logistička čvorišta, zračne baze i Crnomorska flota, koja djeluje iz Sevastopolja, mogu koristiti za dominaciju jugom Ukrajine, zatvoriti ukrajinski vitalni izvoz žitarica i osigurati stabilan protok ljudi i opreme kako bi se Ukrajina potpuno potisnula iz Donbasa na sjever. Ruski predsjednik uložio je golema sredstva u vojnu infrastrukturu na Krimu. A sada je sve to ugroženo.

Amfibijski napad u stilu ‘Dana D‘ za oslobađanje Krima i dalje je nezamisliv, no britanski strateg Lawrence Freedman smatra da je to ionako pogrešan način gledanja. Krim je slaba točka za Rusiju jer ima previše toga za braniti i to je, kako kaže, najbolji način da Ukrajina izvrši pravi pritisak na Putina kako bi izvukla ustupke u budućnosti.

‘Učiniti od Krima Putinu problem‘

S time se slaže i Nico Lange, bivši savjetnik njemačkog ministarstva obrane. “Ukrajinska kampanja je mješavina vojne i političke strategije. Politički, to je najvitalniji kapital Rusije, ali je također vrlo ranjiv”, kaže on. Ono što Kijev pokušava postići jest učiniti Krim problemom, a ne sredstvom za Putina. Cilj je izolirati ga i na taj način potisnuti ruske zračne i pomorske snage dalje od južne Ukrajine i ugušiti ga kao logističko središte.
OGLAS

Ukrajina je već demonstrirala sposobnost krstarećih projektila Storm Shadow i francuske inačice SCALP, koje su isporučili Britanci i Francuzi, te vlastitih pametno dizajniranih pomorskih dronova domaće izrade, da pogode ruske ratne brodove, posebice velike desantne brodove Ropuša, koji se koriste kao vojni transporteri, a kojih je većina uništena. Ukrajinski dronovi i projektili možda su iz stroja izbacili čak polovicu nekad zastrašujuće, a sada teško degradirane Crnomorske flote. Gotovo sve što je preostalo moralo je biti preseljeno iz Sevastopolja u luku Novorosijsk, više od 300 km dalje na ruskom kopnu. I sam Novorosijsk je 17. svibnja napadnut mornaričkim i zračnim dronovima, a pogođeni su željeznički kolodvor, termoelektrana te pomorska baza.

Sada, pak, Ukrajina koristi smrtonosnu kombinaciju ATACMS-a i sve sofisticiranijih bespilotnih letjelica kako bi sustavno degradirala rusku protuzračnu obranu na Krimu, pogodila zračne baze iz kojih polijeću ruski presretači i udarila na ključne logističke i ekonomske ciljeve. Lawrence kaže da bi fokus na onesposobljavanje ruske protuzračne obrambene mreže također mogao biti dio priprema za skori dolazak prvih F-16 borbenih zrakoplova.

Dana 17. travnja u napadu ATACMS-ima na zračnu bazu Džankoj na sjeveroistoku Krima oštećeni su helikopteri, sustav S-400 i zapovjedno-kontrolni centar. Mjesec dana kasnije, 15. svibnja, u velikom napadu ATACMS-ima na zračnu bazu u Belbeku u blizini Sevastopolja uništena su četiri zrakoplova, radar protuzračnog sustava S-400 i najmanje dva lansera. Napad, koji se sastojao od desetak projektila od kojih je svaki nosio 300 manjih bombi, izazvao je velike požare, vjerojatno izazvane eksplozijom skladišta goriva i uskladištenih projektila zrak-zrak.

‘Ne mogu ni mrdnuti da Ukrajinci to ne znaju‘

Iduće večeri Belbek je ponovno pogođen, što je pokazatelj da Ukrajina ima na raspolaganju nešto više od 100-tinjak ATACMS-a, koliko se smatra da ih je donirano. U napadima – koji su postali uglavnom noćni – dva ruska patrolna čamca uništena su 30. svibnja, a dva transportna trajekta oštećena su u blizini Kerčkog mosta u odvojenim napadima bespilotnim letjelicama, u kojima su ruski zrakoplovi poletjeli bez velikog učinka.

Ono što je znakovito, pokazalo se da nedostaju ruski hvaljeni i vrlo skupi sustavi protuzračne obrane S-400. Lange kaže da Ukrajinci koriste bespilotne letjelice-mamce kako bi natjerali Ruse da aktiviraju svoje radare i tako otkriju svoje položaje. Podaci o meti odmah se šalju posadama za lansiranje ATACMS-a. U roku od šest minuta ti projektili, gotovo neprimjetni zbog svoje brzine i slabog radarskog odraza, pogađaju svoje mete. Ben Hodges napominje da su S-400 također osjetljivi na sabotaže ukrajinskih specijalnih snaga koje djeluju unutar Krima. Svaki pojedini sustav košta oko 200 milijuna dolara i nije ih lako zamijeniti.

Napad dronova na Krimu

General Hodges ističe da se ruske snage “nemaju gdje sakriti”. Uz pomoć satelita i zračnog izviđanja NATO saveznika i ukrajinskog dubokog poznavanja teritorija i tajnih snaga raspoređenih na terenu, na Krimu ništa ne može ni ‘mrdnuti‘, a da Ukrajinci za to ne znaju. S dolaskom ATACMS-a i sve većom sofisticiranošću vlastitih bespilotnih letjelica, svaki kvadratni metar poluotoka je u dometu, uključujući mete poput konvoja zrakoplova i opreme koji se kreću cestom ili željeznicom. Hodges je uvjeren da će Ukrajinci srušiti Kerčki most “kada budu spremni”.

No, potencijalno veći izazov bit će prekidanje nove, poboljšane željezničke pruge koja prolazi duž Azovskog mora od Rostova preko južnih ukrajinskih gradova Mariupolja i Berdjanska pa dolje do Krima (za koju neki analitičari smatraju da je i važnija meta za ukrajinske snage od Krimskog mosta, za koji postoje informacije da Rusi zbog mogućnosti ukrajinskih napada sve manje prebacuju zalihe i opremu preko njega, op.a.).

‘Krimski most osuđen na propast‘

“Željeznica duž kopnenog koridora priznanje je od strane ruskih okupatora da je Krimski most osuđen na propast. Traže način da se zaštite od svojih uloga jer su svjesni da će prije ili kasnije imati problem”, kaže Dmitri Pletenčuk, ukrajinski glasnogovornik južnog vojnog zapovjedništva.

Rani test šireg strateškog uspjeha ukrajinske vojne kampanje na Krimu mogao bi uslijediti tijekom ljeta, kada ruski turisti obično u velikom broju krenu preko Kerčkog mosta u odmarališta na poluotoku. No, ako Rusi ove sezone odluče drugačije, kako navodi Ben Barry iz think tanka Međunarodni institut za strateške studije (IISS), to će biti loš znak za Vladimira Putina – Krim, naime, uvelike ovisi o turističkoj industriji, a prošle godine su se rezervacije smanjile za gotovo polovicu. “Krim je transformiran iz prestižnog projekta u crpljenje ruskih resursa”, zaključuje Barry, kako piše The Economist, prenosi Jutarnji list.

Share This Article