Rad riječkih znanstvenika objavljen je u online izdanju časopisa Nature Immunology. A što to ustvari znači?
“Kod miševa koji imaju infekciju dođe do smanjenja privremenog šećera u krvi koje traje koliko i infekcija. Ako mi ispravimo tu hipoglikemiju tako da miševima u vodu dajemo šećer, taj šećer povisi i drži konstantno visoku razinu šećera, taj mehanizam ne funkcionira i ti miševi imaju puno višu razinu virusa u organima”, kazao je Bojan Polić predstojnik Zavoda za histologiju i embriologiju Medicinskog fakulteta u Rijeci.
Dakle, kada se zaraze virusom, dijabetičarima razina glukoze ne pada, a to je odgovor na pitanje zašto za njih svaka infekcija može biti smrtonosna.
“I što mi želimo sljedeći korak napravit, da taj način na koji imunološki sustav regulira glukozu, može koristiti ljudima koji imaju šećernu bolest, koji imaju prevelike količine šećera. Da taj sustav koristimo na neki prirodni način, smanjimo glukozu”, kaže Felix Wensveen, inženjer biologije i izvanredni profesor na Medicinskom fakultetu u Rijeci .
Ono što su napravili laički se može objasniti u nekoliko rečenica, ali sve skupa je trajalo sedam godina i od svih svjetskih znanstvenika, jedino je riječki tim došao do važnih otkrića.
“Meni moj tata doma kaže – ‘a moraš jest kad si bolestan’. Ja bih zapravo rekao da to nije tako – ne bismo smjeli previše jesti za vrijeme infekcije, jer su niže razine glukoze puno bolje za borbu protiv infekcije”, kaže Marko Šestan, veterinar u Zavodu za histologiju i embriologiju, piše RTL.
