Slijepog i nagluhog Stevana Jambrešića (50) policajci su krajem travnja 2021. u njegovom dvorištu u Zagrebu zamijenili za Stevu Oršoša, muškarca kojeg su trebali privesti na obavijesni razgovor. Teško su ga ozlijedili i kasnije ga prijavili za lažno predstavljanje i vrijeđanje, pišu 24sata.
Na Općinski kazneni sud u Zagrebu stigla je optužnica protiv zagrebačkog policajca N.V. (29). Tužiteljstvo ga tereti da je teško ozlijedio osobu kao službena osoba u obavljanju službe te da je kazneno djelo počinio prema osobi posebno ranjivoj zbog teže tjelesne smetnje. S njim je bio i vježbenik I. M. kojeg je obuhvatila istraga, ali iz optužbe je izostao zbog nedostatka dokaza.
Iskazi Stevana Jambrešića i optuženog policajca i njegovog kolege se razlikuju.
Kako piše u optužnici, Stevana su grubo uhvatili straga za ramena, okrenuli ga k sebi, povukli ga za desnu ruku i majicu s prednje strane i vukli prema dvorištu. On se opirao, nakon čega mu je policajac N.V., kako bi ga svladao iako je ovaj krhke tjelesne građe, zadao udarac nogom u prednju kost desne noge i srušio ga na pod potrbuške. Koljenom ga je svom težinom pritiskao o tlo i držao mu obje ruke na leđima svezane lisicama, nakon čega su ga odvukli u automobil radi privođenja u službene prostorije VII. policijske postaje Zagreb. Jambrešić je zadobio povrede u vidu oguljotine kože lijevog lakta i prijelom vanjske strane gornjeg kraja desne goljenične kosti, praćen manjim izljevom u koljenski zglob, a koja povreda je teška tjelesna ozljeda.
Kako je sve krenulo?
Okrivljeni N.V. iznio je obranu kojom prilikom je porekao učin kaznenog djela. Iskazao je kako je s kolegom I.M. taj dan radio i u postaju je došla neka cura prijaviti očuha Stevu Oršoša da ju je fizički i verbalno napao te su otišli na teren.
– Iz kuće je izašao Stevan Jambrešić te nam ključem otvorio vrata ograde dvorišta. Pustio nas je unutra i pitao nas što se događa. Predstavili smo se, rekli da smo povodom prijave te cure, a on nas je verbalno napao. Tražio sam ga osobnu iskaznicu i pitao ga je li on Stevo Oršoš. Rekao je da je pa sam mu rekao da mora biti uhićen i poći s nama u postaju na obavljanje razgovora. Rekao je da neće, da nema osobnu, da nikog nije udario te se počeo udaljavati prema vratima kuće. Rekli smo mu da stane i izdali naredbe, nije htio pa smo uporabili sredstva prisile. Prvo sam ga primio za rame i rekao mu da stane, a on se krenuo izmicati govoreći: ‘Pusti me, pusti me!‘ Onda smo ga primili za ruke, a on se cijelo vrijeme izmicao pa smo ga kontrolirano spustili na pod da se ne ozlijedi. Kolega mu je stavio lisice, podigli smo ga s poda, otišli prema autu i zatim u postaju – ispričao je policajac na sudu.
Smatra da nije bilo nikakve prekomjerne uporabe sile, nikakvog udaranja, povlačenja po podu.
– Po proceduri se pozvala Hitna, koja je došla nakon otprilike nekakva dva sata, pa su ga pregledali. S djelatnicima Hitne normalno je komunicirao i mogao je sve obaviti što su od njega tražili – normalno je ustao, podigao ruku, nogu, čime je Hitna konstatirala da nema krvnih podljeva – rekao je policajac.
Na upit tužiteljice je li mu Jambrešić rekao ‘da je Stevo, ali ne Oršoš’, policajac kaže da im to nije rekao nego da je na pitanje je li on Stevo Oršoš oštećenik kazao potvrdno i usput klimao glavom. S Jambrešićem je tada u kući bila i pokojna sestrična .
– U garaži policijske postaje nam je rekao da je on Jambrešić, a ne Oršoš. Na to ga je kolega pitao zašto to nije prije rekao, na što je kazao da je mogao reći da je bilo tko. Kad smo uzeli podatke od njega i provjerili u sustavu, utvrdili smo mu točan identitet. A kad smo došli na intervenciju, on nama nije davao nikakve znakove da je slijep. Dolazio je do vrata, držao ključeve, otključavao lokot. Vidjeli smo da ima neke poteškoće, ali ne da nas ne vidi ili ne razumije što ga pitamo. I ne, nije nam rekao kad je odlazio prema kući da ide po osobnu. Kad smo ga vodili prema autu, pojavili su se neki susjedi i pitali zašto ga vodimo i što se događa. I ne, nisam ga udario nogom u koljeno. Iskreno, malo me sram da mi se to stavlja na teret, odnosno da bi dva policijska službenika u uniformama tako postupala i to još pred sestričnom oštećenika – rekao je optuženi policajac.
Povodom ovog događaja, vođen je disciplinski postupak gdje su ga teretili za dvije povrede službene dužnosti – za nesavjesno izvršavanje posla i za zlouporabu položaja i ovlasti te prekoračenje. Za prekoračenje su ga oslobodili, a za nesavjesno izvršavanje posla je kriv i uvjetno je osuđen. Dakle, za prekoračenje, u smislu prisile je oslobođen.
‘Loše za ugled policije’
– Vezano uz medije, to mi se čini jako ružno i loše za ugled hrvatske policije. Žao mi je što je do toga došlo, ali smatram da smo u tom trenutku obavljali svoj posao. Da se moglo to sve izbjeći, vjerojatno je – dodao je.
Sve je ponovio i njegov kolega I.M. s intervencije istaknuvši da u postaji dok je Jambrešića doktorica pregledavala, na nozi nije imao nikakve hematome. Smatra da bi se, po njegovoj procjeni, kod slomljene potkoljenice nakon sat, dva trebao vidjeti hematom.
– Žao mi je što je sve to tako ispalo, ali on nam se predstavio kao Stevo Oršoš. I nismo mogli znati što ima u kući i što može imati iza vrata kad je krenuo prema kući ignorirajući naše zapovjedi. Nije nam rekao da ide po osobnu, a kad nam je otključao ogradu, nismo posumnjali da je slijep. Uporabili smo najblaža sredstva prisile, koliko je to bilo moguće. Oštećenik nije jaukao nego nas je vrijeđao: ‘Majmuni jedni, šta hoćete‘ – rekao je tadašnji policijski vježbenik.
Iskaz žrtve na sudu
Žrtva Stevan Jambrešić u bitnom je iskazao kako se dobro sjeća događaja jer ga je osjetio na svojoj koži. Policajci su došli na njegovu zagrebačku adresu zbog S.B. koja je prijavila očuha Oršuša koji ju je navodno udario. Naveo je i kako ne zna što oni imaju s njim i njegovom adresom. Njegova sestrična, koja je bila teški invalid na štakama i koja je umrla pet mjeseci nakon tog događaja, mu je rekla da otvori vrata jer su vani dva policajca. Vidjela ih je kroz prozor, a on se ustao i otišao otključati kapiju.
– Jedan me pitao jesam li ja Stevo Oršuš. Rekao sam im da sam Stevo i više ništa drugo nisam uspio izustiti jer me policajac dalje pitao znam li zašto su došli. Pretpostavljao sam zašto su došli jer su ranije dolazili zbog Roma koji su tu živjeli i tu je bio prijavljen Oršuš, a on je živio u drugoj kući. Tražili su me osobnu pa sam krenuo prema kući da ju nađem. Nisam imao bijeli štap jer taj teren dobro poznajem. Sestrična im je vikala moje ime i da sam slijep te da imam člansku iskaznicu Saveza slijepih. Bio sam tik na pragu kuće da dohvatim na metar udaljenosti jaknu s dokumentima, ali su me policajci spriječili. Uhvatili su me za ramena i okrenuli sebi. Povukli za desnu ruku i majicu mi navlačili s prednje strane vukući me nazad u dvorište. Nisam im uspijevao ništa objasniti, opirao sam se, a oni su govorili da moram poći s njima i da ću objasniti u postaji. Jedan me udario u potkoljenicu pa sam počeo šepati. Pokušao sam opet kući po osobnu otići pa su se obojica na mene zaletjela. Srušili su me na beton i cipelarili me u ozlijeđenu nogu teškim cipelama, snažno. Ne znam jesu li me udarala obojica ili samo jedan. Vidjeli su susjedi – ispričao je Jambrešić. Ozlijeđenu nogu su mu, tvrdi, počeli zavrtati lijevo i desno, koliko je išlo.
– Zatim su mi majicu dizali s leđa, ali ne znam zašto. Najednom su mi počeli lijevu ruku istezati pa su mi iščašili rame. Zatim je jedan legao na mene, skupio mi ruke na leđa i stavio lisice. Digli su me s poda i gurali do auta. Susjedi su vikali: ‘Isuse i slično‘, a ja sam ponavljao ‘Osobna, osobna, nisam je uzeo‘. Tijekom vožnje do postaje zaključili su da ja nisam onaj kojeg traže, ali me nisu željeli pustiti. Kod postaje sam ih tražio da me vode jer sam slijep te su me, umjesto liftom, vodili po stepenicama i jedva sam hodao. Desna noga mi je bila već ukočena. Čuo sam nekog drugog policajca kako govori ovom koji me vodi: ‘Što si uradio? Priveo si pogrešnu osobu‘. Dali su mi da pušem alkotest, pitali me imam li prigovor na privođenje. Rekao sam da imam. Bio sam u šoku sav. I u boli. Na kraju su mi dali da potpišem četiri papira bez da sam znao što potpisujem. Sve je to trajalo neka dva sata – prisjetio se dalje Jambrešić kojeg su drugi policajci vratili nazad kući. Ostavili su ga, pojašnjava pritom, ‘kod plota neka se snalazi sam kako zna i umije’. Susjeda mu je pomogla da uđe u dvorište, a zabrinuta sestrična je pozvala Hitnu pomoć.
Završio je u bolnici
– U bolnici sam bio četiri dana s teškim ozljedama. A policajci, osim što su me nepravedno istukli, čak su me pokušali neosnovano prekršajno prijaviti. Na kraju su prijavu povukli – zaključio je oštećeni.
Liječnica Hitne koja je došla u Policijsku postaju pregledati Jambrešića nakon uporabe sredstava prisile samog događaja se ne sjeća, ali je prema svom nalazu objasnila postupanje odnosno da u tom trenutku je imao blage bolove i nikakve druge simptome ozljeda.
– Trijažirala sam ga te uputila da se u slučaju potrebe javi na 194, odnosno ako se pojave simptomi ili pojača bol. Primijetila sam da s njegovim vidom nešto nije u redu jer u zjenici nisam vidjela primjerenu reakciju na svjetlo. Ali nisam znala da je 100 posto slijep. Ne sjećam se je li me na to netko upozorio. Ne sjećam se ni policajaca koje sam zatekla tad u postaji – rekla je djelatnica Hitne na sudu. A prema iskazu Steve, ona se zgrozila kad joj je pokazao nogu te izustila: ‘Isuse‘. Brzo je izašla iz sobe van te je stekao dojam da se bojala policije.
Iskaz su dali i obližnji susjedi koji su svjedočili nemilom događaju. Više njih skupilo se taj dan na ulici.
– Ovo je s ljudske strane bilo jako tužno i žalosno i uistinu mi je bilo žao Stevana Jambrešića jer je on mirna osoba, slijep, jedva hoda i dobroćudan je. Stevan je imao sestru s kojom je živio. Bila je invalid, a on je brinuo i o njoj – rekao je jedan od susjeda.
Slijedom navedenog, ova optužnica ukazuje se osnovanom i na zakonu utemeljenom, zaključili su na sudu, pišu 24sata.