Miloš Vučević, predsjednik vladajuće Srpske napredne stranke (SNS), mandatar je za sastav nove vlade u Srbije.
Kolo sreće Aleksandra Vučića se očekivano zaustavilo na njegovu imenu (on je, podsjetimo, na pola mandata prošle vlade ionako trebao od Ane Brnabić preuzeti “premijerstvo”, ali je Vučić proveo još jedne prijevremene izbore, koji su zapravo postali “Vučićeva tradicija”).
Tako je, dakle, odlučio predsjednik Aleksandar Vučić, koji je svog bliskog suradnika i učenika tako vinuo u naprednjačku orbitu. Doduše, teško je kod “politički otuđenog i autističnog” Vučića znati definiciju “bliskog suradnika”, u njegovu “svijetu” ona zapravo više znači “bliski poslušnik” ili “izvršilac volje”. Podsjetimo da je Vučić u napadu iskrenosti na jednom predizbornom skupu ogolio stvari do kraja rekavši svojim stranačkim drugovima da bez njega ne bi na izborima dobili ništa i da on sve mora sam. Što su oni po “defaultu” popratili burnim pljeskom i uzvicima obožavanja, piše Jutarnji list.
Toliko onda o tim “suradnicima” i o njihovu dostojanstvu. Naime, tako i Vučević nije mladi sposobni političar “novog kova”, nego pripadnik Vučićeve partijske sekte i nomenklature. Njegove najveće “kvalitete” su karijeristička “lojalnost Vučiću” i poslovno prijateljstvo s Vučićevim bratom Andrejem, inače članom Izvršnog odbora SNS-a, te starijim sinom predsjednika Danilom, pa mu i to daje na “političko-dužnosničkoj” težini. Osim toga, premijerska pozicija u Srbiji je ionako protokolarna i figurativna, kakva bi Vučićeva predsjednička pozicija trebala biti po ustavu, ali su u Srbiji stvari obrnute. To je već pokazala politička sudbina dosadašnje Vučićeve prve pratilje Ane Brnabić, koja je danas na poziciji šefice skupštine.
Aleksandar Vučić drži sve konce u svojim rukama, a premijeri tek ponekad služe da u javnost prvi istrče s nekom njegovom idejom, pa onda on provjeri je li to vrijedno da se na njoj jaše ili da j on “pokroviteljski” odbaci. Tako da se nikakve značajne promjene u srpskoj politici ne očekuju jer Vučić ostaje “capo di tutti capi”. Vučević je ovim imenovanjem postao politički moćan u okvirima Vučićeve vlasti, ali ujedno i moguća Vučićeva “potrošna roba”, ako mu voda dođe do grla.
Smiješno je, naravno, bilo kada je pred objavu imena mandatara predsjednik Vučić na Instagramu objavio fotografiju s Vučevićem, ministrom financija Sinišom Malim i sinom Danilom u nekom beogradskom restoranu, uz potpis da pokušava “od njih doznati tko je novi mandatar”. Vic godine. Vučić je, inače, piše neovisni portal nova.rs, za gotovo mjesec dana prekršio rok imenovanja novog premijera, ali to je za njega ionako normalna stvar.
Vučević je odani “sin partije”, odnosno “velikog vođe” i “vizionara”, kako Vučiću sada tepaju režimski mediji i stranački “suradnici”, i nije nepoznata osoba na srpskom “naprednjačkom” političkom nebu. Naime, u dva mandata bio je gradonačelnik drugog po veličini srpskog grada Novog Sada, a za premijera dolazi s funkcije “ratobornog” ministra obrane, koji je stalno prijetio i NATO-u, a najviše Kosovu, podizao avione te prijetio izlaskom vojske iz vojarni.
Vučevićev otac Zoran bio je jedan od najbližih suradnika osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja, što Milošu u Vučićevoj Srbiji samo daje dodatni impuls. Bio je dugogodišnji član Radikalne stranke, kao i Miloš, koji je s osnivanjem SNS-a odmah prešao pod skute Aleksandra Vučića. Vučević je završio pravni fakultet u Novom Sadu, ali je, kako je rečeno u serijalu “Junaci doba zlog” poznatog srbijanskog publicista Slaviše Lekića, to ostvario zahvaljujući ocu, poznatom odvjetniku, a i gimnaziju je završio u Bačkom Petrovcu, i to “slovačku gimnaziju”, za tamošnju nacionalnu manjinu, jer se mogao upisati samo zahvaljujući “srpskoj kvoti”.
U svakom slučaju, od Vučevića se, barem za sada, teško može očekivati bilo kakva autonomna politika. On se često nadovezuje na Vučića, pa je nedavno kazao kako nikada neće moći razumjeti Srbe koji ljetuju u Hrvatskoj, pogotovo “kada se obilježava godišnjica Oluje”.
– Ne mogu shvatiti Srbe koji su tada u Dalmaciji ili Istri, na otocima. Ne osuđujem ja nikoga, neka ljetuje gdje god tko hoće, ali mora da je gadno i prilično neugodno biti Srbin u Dalmaciji ili negdje na Jadranskom moru u Hrvatskoj kad oni slave i pričaju kako su pobijedili i protjerali Srbe – rekao je.
Time je Vučević upotpunio Vučića, koji se također zgražava nad Srbima koji dolaze na odmor u Hrvatsku.
Osim toga, nedavno se fotografirao uz zastavu zločinačke i fantomske propale tvorevine SAO Krajine, čime je poslao nedvosmislenu poruku ne samo o odnosima s Hrvatskom nego i da je na tragu “srpskog sveta”, Vučićeve politike “svi Srbi u jednoj državi”.
Slične je izjave Vučević davao i o drugim susjednim državama – da “su se Crna Gora i Sjeverna Makedonija ogriješile o Srbiju zbog priznanja nezavisnosti Kosova”, pa im je zbog toga čak priprijetio “ukrajinskom sudbinom”.
– Ogriješile ste se i to će vam se obiti o glavu, kao što se Ukrajini obija o glavu, svima koji su promovirali Kosovo kao nezavisnu državu – kazao je “Vučićev Mini-Me” tada u intervjuu za prorežimsku TV Pink. Po njemu su Skoplje i Podgorica otvorili Pandorinu kutiju (podsjetimo da su te zemlje Kosovo priznale još 2008. godine) te ih je čak optužio za “miješanje u unutarnje stvari Srbije”. Vučević je, osim toga, po narativu aktualne srpske politike, uvjeren u osnivanje “Velike Albanije”, koja će progutati i dijelove Crne Gore i Makedonije, pa ih upozorava: – Spavate li, Makedonci, mirno!?
– Oni misle da su ulaskom u NATO riješili svoje probleme. To je mantra i Crne Gore i Sjeverne Makedonije, ali to nije tako – podučava ih Vučević. Srbijanski ministar obrane kazao je da u Sjevernoj Makedoniji 25 posto Albanaca drži 50 posto vlasti dok, kako ističe, “u Crnoj Gori 30 posto Srba ne može imati ni dva ministarstva”, što je samo papagajsko ponavljanje Vučićevih teza.
Nije naodmet spomenuti da su se, dok je ondje bio gradonačelnik, u Novom Sadu održavali parastosi za ideologa srpskog fašizma i kolaboracionista iz Drugog svjetskog rata Dimitrija Ljotića, a prije godinu dana je duhove u Srbiji uzburkao kada je odobrio spomenik kojim je zadovoljio Vučićeva “brata Viktora Orbána”.
Na spornom spomeniku “nevinim žrtvama 1944./45.” (odnosno onima koje su strijeljali partizani), kako su kazali novosadski antifašisti, “našla su se i imena ratnih zločinaca, poput okupatorskog gradonačelnika Novog Sada Miklósa Nagya, zatim kvislinga Milana Popovića, predstavnika ‘bačkih Srba‘ u mađarskom parlamentu tijekom Drugog svjetskog rata, i Jánosa Tótha, likvidatora petorice braće Jovandić”.
Inače, na Radio televiziji Vojvodine je Vučević tijekom gradonačelničkog mandata imao svoju emisiju “Grad i mi”, čiji je bio jedini gost, pa ne bi trebalo začuditi ako se odluči da na Pinku ili nekoj drugoj režimskoj televiziji pokrene neki slični format, navodi beogradski neovisni list Danas. Dakle, nema više Ane Brnabić, sada se nova Ana Brnabić zove Miloš Vučević. I to je cijela promjena u Srbiji, piše Jutarnji list.
