Magarci bez koji su život i rad u prošlim vremenima bili nezamislivi, nakon Domovinskog rata gotovo su nestali iz Hrvatske.
Entuzijazmom pojedinaca, ali i poticajima države njihov broj kontinuirano raste. Službeno u Hrvatskoj je nešto više od 6700 magaraca.
U Dalmaciji kojoj je još uvijek neprihvatljiva ideja korištenja magarećeg mesa u prehrani, uzgajaju se uglavnom zbog mlijeka, neki rade i kozmetičke proizvode, a i neizostavna su turistička atrakcija.
Na imanju Burićevih prvo prolazite kontrolu. Ovo je Sky – a ovo je njezino stado. Na pitanje zašto magarci, gazda Šime odgovara kratko i jasno:
– A ljubav, ljubav prema životinjama, nekako su mi se činili najdraži, najljepši izbor, rekao je Šime Burić iz Mirlović Zagore, piše HRT.
A što je to tako drago kod ovih, uvriježeno je vjerovanje, svojeglavih i teških životinja. Možda upravo baš to, premda u ovom stadu svatko ima svoje ime i drukčiji karakter.
– Olga je najmirnija dopusti jahati. Išla je dva puta, dvije godine zaredom u žive jaslice na Vidicima, i baš je umiljata, nema ni ogrlicu, nema potrebe ni vezati je. Kad se muze, stvarno je meni najdraža, dodao je.
Zapeo je Olgi i naš snimatelj Šime za oko pa ga je upornim gurkanjem, ne mareći što čovjek radi, natjerala na maženje, piše HRT.
Obitelj Burić drži magarce isključivo zbog mlijeka.
– Kupuje ga dosta ga ljudi, kupuje. Mlijeka u jedne magarice bude od četiri do pet, šest decilitara. Svaki dan muzemo tri-četiri magarice. Sve se uspije prodati, otkrio je Šime.
Na ovoj farmi u Radučiću pak mlijeko se prerađuje. U kozmetičke proizvode.
– Tržište je prihvatilo dobro proizvod s magarećim mlijekom iz jednostavnog razloga, jer se već zna da je magareće mlijeko prestižna sirovina. Već se zna da je djelotvornost i dermatološki utjecaj, ali nekako i ta njegova posebnost i da ga nema dovoljno i da je to sirovina u stvari da je njen kapacitet ograničen, objasnila je Brankica Borović iz Radučića.
Magareće mlijeko čini čuda za kožu
Čuda čini za kožu, no to je, poznato je, otkrila još davno i Kleopatra kupajući se u magarećem mlijeku.
Za kupanje ga nema ni na jednoj našoj farmi, a na ovoj u Radučiću strogo se vodi računa i o potrebama mladunaca.
– Taj benefit koji mi dobivamo od magaraca je naravno to mlijeko, mlijeko dobivamo u mometu kad magarica ima pule, pule koje je dovoljno staro da može samo jesti, i onog trena kad ono samo jede – ne uzima mu se svo mlijeko, znači uzima se jedan dio toga kako bi njegovo odrastanje bilo nesmetano, da bi izraslo u zdravog magarca, da bi imali tu farmu, dodala je.
I ovdje kažu, ima nešto posebno u toj životinji.
– Neko naše iskustvo je da su visoko emotivne i jako inteligetne životinje, jer one te prepoznaju i možda nekad čak i osjete je li raspoloženje na nivou ili ne. Prepoznaju čak i zvuk auta kada se dolazi, tj. jesmo li to mi ili je netko drugi. Jako su druželjubivi, naravno uvijek mjere opreza pri tom nekom odnosu prema magarcima. S druge strane, cijela ta slika i suživot daje pa ja bih rekla nekako i taj obiteljski odnos jer oni su nama više kao kućni ljubimci, a ne samo kao ljubimci na nekom OPG-u od koji mi uzimamo korist na kraju, istaknula je Brankica.
Povijest uzgoja magaraca u Tribunju
Tribunj je u povijesti itekakvu korist imao od magarca. Legenda kaže, Čušo je svojim revanjem spasio mjesto od Turaka. Zato je tu spomenik, a i Čušin raj. Farma magaraca na kojoj brigu o njima vode djelatnici Turističke zajednice.
– Znate što ću vam reći. Meni to dođe kao neka relaksacija, ne samo meni, nego svima nama koji sudjelujemo tu u radu na farmi, u zaštiti magaraca, u hranjenju magaraca. Znači, tu ima više nas koji sudjelujemo tako da to, to. Kao neki odmor, znači nakon rada u uredu ne treba ti ništa drugo nego doći u prirodu i uživati s magarcima, ustvrdio je Nikola Perkov Stipišin, djelatnik TZ-a Tribunja.
Sve su to Tribunjci dobrovoljno učinili za svoje tovare. Sad ih je toliko da i šire farmu, no nakon Domovinskog rata gotovo su nestali.
– U Tribunju je ostalo samo dva stara magarca koji uopće nisu mogli sudjelovati na magarećim trkama, tako da bilo je neizvjesno održavanje magarećih trka te 1996. godine.Tako da su si morali dati puno truda i oni su obišli cijelu Dalmaciju, cijelu Hercegovinu i jedva su uspjeli naći tih 20 magaraca koji su te godine sudjelovali na magarećim trkama, znači toliko im je broj opao u tih nekoliko godina da je to čudno bilo ono, i evo od te magareće trke, ne samo kod nas što se organiziraju, nego u mjestima po cijeloj Dalmaciji, ja mislim da doprinose baš povećanju broja magaraca u Dalmaciji i općenito u RH, rekao je.
I neće stati samo na postojećem. Na ovom otočiću za koju godinu bit će raj za magarce, odnosno službeno Interpretacijski park dalmatinskog tovara. Vrijednost dva milijuna eura, a uz farmu tamo će biti ispričana i čitava priča o magarcima.
Uz to u suradnji s veterinarskim fakultetom u zagrbu pokušat će doći do nukleusa dalmatinskog tovara.
Tako će, kažu, zaštititi dio povijesti i pretvoriti je u budućnost.
U kojoj će ipak diljem Hrvatske biti i magarca jer čuva ih i država, a uz poticaje sve je lakše, pa njihov broj kontinuirano raste.
