Dolazi iz Splita nekoliko puta dnevno s kamionima punim građevinskog otpada i iskrcava ga u prirodu rodnog sela Neorića. I ne samo to, otpad pali, zatrpava, prijeti svima koji mu se suprotstave, fizički napada. I bez zadrške priznaje da radi na crno, bez ikakve dozvole. Priču donosi reporterka Provjerenog Jelena Rastočić.
Neorić, selo u Dalmatinskoj zagori, dio općine Muć, koja ima nepune 4000 tisuće stanovnika na 210 kvadratnih kilometara. I s jednim velikim problemom, divljim odlagalištima otpada.
Jedno od njih nalazi se uz kuću Romea Stupala. A napravio ga je njegov susjed Ivan Režić, kojeg u rodnom selu nisu vidjeli 30 godina, dok se nije pojavio s punim kamionom. Otpad dovozi kamionom iz Splita. U početku je tu bilo svega, pa i opasnog otpada. Doveze, zapali, zatrpa i tako ukrug.
“Nije se s njim moglo razgovarati, pokušao nas je potkupiti, pa je upao u kuću pet puta nasilno. Bio mi je napao i ženu. Rekao je – razbit ću ti auto i vidjet ćete vi tko sam ja, briga mene za policiju”, kaže Stupalo.
Posljednji sukob bio je u lipnju prošle godine kada ga je Tina pokušala spriječiti da izbaci otpad. Krenuo je, kaže, na nju tada kamionom, a potom izišao i primio je čvrsto za ruke.
Da ju je ozlijedio, potvrđuje i medicinska dokumentacija. Sukob su tada zaustavili njezini sinovi, a po dolasku policije koju su oni pozvali, prekršajne prijave dobio je Režić, ali i ona i djeca. Otkako su mu blokirali put do škrape, otpad ostavlja oko svoje kuće 50 metara dalje.
Nisu Tina i Romeo jedini mještani u borbi protiv otpada kojim ih zatrpava, no jedini su bili dovoljno hrabri o tome javno progovoriti. Kada su oni i nekoliko susjeda vidjeli da tome nema kraja, kao ni prijetnjama, poslali su prijave svima kojih su se sjetili.
Prema riječima policije, proteklih su godina zbog odlaganja toga otpada intervenirali u više navrata te o svemu obavijestili nadležne institucije.
Općina Muć ima jednog komunalnog redara, kaže načelnik Filip Stupalo, koji je dva puta uspio uloviti Režića na djelu i napisati mu prijave.
Zatrpavanje zemljom nije saniranje, nego prikrivanje. Kaznenu prijavu podnijeli su, kaže, prije godinu dana.
Režić se telefonski javio reporterki Provjerenog Jeleni Rastočić i ispričao otvoreno sve, no kasnije je na nagovor supruge i odvjetnika odlučio povući privolu za korištenje izjave.
Priznanjem koje je dao ispostavilo se da ne krši jedan, već više zakona, jer do otpada dolazi na crno, a onda ga prevozi i odlaže u prirodu. Režić tvrdi da je to njegovo zemljište, uvidom u katastar ta zemlja pripada Republici Hrvatskoj.
Kako će zaustaviti čovjeka koji uporno dovozi otpad i tvrdi da će to i dalje raditi jer je njegovo zemljište iako papiri pokazuju suprotno i bez obzira na to što time krši zakon, upitali smo i Državni inspektorat, koji potvrđuje da su zaprimili prijave 2022. i ove godine. Ali i sve prebacili na komunalno redarstvo u Muću iako je riječ o državnom vlasništvu, zbog čega bi u ovom slučaju trebala intervenirati Šumarija Split.
Iz Hrvatskih šuma kažu da su još prije dvije godine Režića upozorili na to da je dužan ukloniti sav otpad s jedne lokacije i vratiti sve u prvobitno stanje, na što se on oglušio. Njegov ih je odvjetnik obavijestio kako je podnio zahtjev za mirno rješenje spora s Republikom Hrvatskom radi priznanja prava vlasništva dijela predmetne nekretnine.
Općina Muć vodozaštitno je područje i o čistoći njezina okoliša ovisi čistoća vode kojom se napaja cijeli Split. No mnogima, kaže načelnik, to ništa ne znači.
Predsjednik općinskog vijeća Miroslav Šolić provezao se po općini i kako bi nam pokazao da toga ima još više i da traje duže. Ali pitanje je kako nitko ne uspijeva stati na kraj jednom čovjeku dvije godine unatoč prijavama. Rok koji je dobio temeljem naloga komunalnog redarstva unutar kojeg je Režić to morao sanirati prošao je, no i dalje se ne događa ništa. Ne sanira li on, mora Općina, a zbog toga može biti i novčano kažnjena, piše Dnevnik.hr.
Dok se među institucijama odvija jedan začarani krug unutar kojeg se prebacuje odgovornost, dok sudovi ne reagiraju, pitanje je kako stati na kraj samovolji pojedinaca koji uzimaju za pravo da bilo na svom ili državnom zemljištu gomilaju različit otpad. I pojedinac iz ove priče prvo je rekao da će s time nastaviti i dalje, pa je nakon dogovora s odvjetnikom obećao stati s dovozom otpada na selo. No dokad? I kolika je šteta prirodi već učinjena puštanjem da to traje godinama?
