Što je Biden htio poručiti dramatičnim spominjanjem Balkana? Analitičar: “Zna se kome je ta poruka poslana”

Screenshot: Youtube

“Ako odemo, a Rusija uspije pobijediti Ukrajinu, što mislite da će se dogoditi u balkanskim zemljama”, pitanje je koje je američki predsjednik Joe Biden prije nekoliko dana dramatično postavio tijekom svoga obraćanja zastupnicima u Kongresu.

Očito je Biden svojim izjavom želio pritisnuti republikansku većinu u američkom Kongresu da dobro razmisli o mogućem neodobravanju daljnje vojne pomoći Ukrajini koja u ratu s Rusijom u najvećoj mjeri ovisi upravo o američkoj pomoći.

Na ovim prostorima Bidenova je izjava, naravno, zazvučala kao zloguko upozorenje jer Balkan sa svojim trajno tinjajućim kriznim žarištima (BiH, Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija…) po onoj još neotrcanoj frazi i dalje je “bačva baruta” i “meki trbuh” Europe, piše N1.

“Amerika je još uvijek europska kolonija”
Što se spomenute Bidenove izjave tiče, vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić tumači da poruke koje šalju američki predsjednici, ne samo Biden, uvijek treba gledati u širem kontekstu.

“Nikada, ali baš nikada obraćanje američkog predsjednika ne treba gledati kao nešto ad hoc. Možda jedino kod Trumpa (smijeh), ali u principu su to razrađeni govori u kojima ništa nije spontano, nego unaprijed pripremljeno. Naravno da onda u tim govorima postoje i određene poruke”, rekao je Avdagić.

U Srbiji će, kaže Avdagić, smatrati da je Bidenova poruka upućena njima, no on drži da je više bila adresirana Europi, odnosno ovdašnjim američkim saveznicima u NATO-u.

“Nerijetko se zaboravlja da je Amerika na neki način i dalje europska kolonija. Europa možda izgleda kao stariji brat koji nije dovoljno moćan kao onaj mlađi. No, postoje veze koje sežu dotle da imamo mnogo američkih političara europskog projekla. Mislim da je to dosta bitan segment koji treba imati na umu kada se čuju ovakve poruke. Odluke tih političara imaju dalekosežne posljedice i nisu vezane samo uz Ukrajinu, nego uz sigurnost Europe u cjelini. A to je političkim akterima u SAD-u dosta bitno jer velika većina njih, ponavljam, vuče korijene iz Europe. To je priča u koju bi trebalo ući dublje, i sociološki i politički i povijesno. Ovdje je spominjem tek površno da joj dam kontekst. Možda mi tu priču u američkoj politici ne primjećujemo, ali ona postoji”, kazao je.

Bidenova karijera duboko obilježena Balkanom
I sam Biden ima europske (irske) korijene, a njegova politička karijera uvelike je bila obilježena Balkana.

Još od sredine 1970-ih kao član, a 1990-ih i predsjednik Odbora za vanjske poslove Senata, potom i kao potpredsjednik tijekom dva predsjednička mandata Baracka Obame, Biden je bio izuzetno puno angažiran upravo na ovim prostorima. S Josipom Brozom Titom sastao se 1979. godine. U Beogradu 1991. je Slobodanu Miloševiću u lice rekao da je ratni zločinac, a 1993. se, nakon posjeta Sarajevu, kod tadašnjeg američkog predsjednika Billa Clintona zauzimao za vojnu intervenciju NATO-a protiv pobunjenih Srba ispravno upozoravajući da će se u suprotnom dogoditi genocid u Bosni i Hercegovini. Kao senator zalagao se i za intervenciju NATO-a na Kosovu, a tim je svojim stavom zaslužio počast da dionica autoceste između Uroševca i Gnjilana, kod američke vojne baze Bondsteel, bude nazvana imenom njegova pokojnog sina Beaua, koji je ondje bio pravni savjetnik američke vojske. Manje je poznato da se u travnju 1993. u Zagrebu Biden susreo i s tadašnjim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom.

Upravo zato na Balkanu se puno očekivalo od Bidenovog predsjedničkog mandata.

“Fokus SAD-a na Balkanu i dalje postoji”
Je li zbog drugih kriznih žarišta u međuvremenu nastalih ili ponovno otvorenih u svijetu (Ukrajina, Gaza, Tajvan…) Balkan pao u drugi plan američke administracije? Avdagić kaže da fokus SAD-a na Balkanu i dalje postoji.

“S obzirom na sve što se događa, taj je fokus prilično velik. Izgleda kao da se Amerikanci ne bave našom regijom, ali prisutni su itekako. Puno je sitnih detalja koji daju do znanja da je tako. Američka administracija ne mora uvijek biti direktno prisutna i jasno je da ovaj prostor nije prepušten samome sebi. Na neki način i današnji dolazak u Sarajevo europske trojke – predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen, nizozemskog premijera Marka Ruttea te našeg Andreja Plenkovića dio je zajedničke strategije i dogovora Europe i SAD-a. Nije američka administracija odbacila ni BiH ni Kosovo”, ističe.

Pritom nadodaje da “Europa jest “meki trbuh” Europe, problematično mjesto gdje se lako zada udarac koji zna biti jako bolan”.

“Previše se paničari oko mogućeg povratka Trumpa”
Na pitanje oko neizvjesnosti, pa i strepnje u Europi oko toga što će biti s njenom sigurnošću ako koncem godine na američkim predsjedničkim izborima pobijedi Donald Trump te bi li se tada politika Washingtona prema Europi promijeniti, Avdagić kaže da je to “daleko prerana priča”, piše N1.

“Treba znati i da nije predsjednik SAD-a jedini koji je bitan u njoj. Treba gledati i tko će biti potpredsjednik, savjetnik za nacionalnu sigurnost i tako dalje. Mi zapravo imamo iskustva s Trumpom, nije da nam je on nepoznanica kao kada je prvi puta dolazio. Sada znamo kako funkcionira, znamo njegove postavke i promišljanja. I što je još važnije, on nije nepoznanica ni američkoj politici koja je, da bude dovoljno oprezna, praktički isključila mogućnost izlaska SAD-a iz NATO-a. SAD su, dakle, poslale poruku, a zašto ona ne nailazi na dovoljno razumijevanja u Europi, e to je posve drugo pitanje. Mislim da se paničari više nego što je potrebno. S druge strane, vidi se spremnost Europe da preuzme vlastitu sigurnost u svoje ruke. Zbog bilo kakve sigurnosne nepogode, koja bi uključivala i mogućnost rata u Europi, očekuje se od europskih članica NATO-a da budu spremne i same djelovati. Zato se danas u tim članicama, pa tako i u Hrvatskoj, govori o mogućem vraćanju vojne obveze”, ustvrdio je Avdagić.

Europa sve glasnije razmišlja o uvođenju obveznog vojnog roka

Share This Article