Aleksandra Anić-Vučinić kaže da je slučaj Jakuševec posljedica nereda koji je nastao u sustavu te da je to moralo negdje ‘probiti’. Dodaje da je napuljski scenarij u Zagrebu moguć, ali i verzija u kojoj bi svoje smeće slali u Sloveniju ili Austriju u energane pa bi plaćali da ga preuzmu, a onda bi oni od njega proizvodili toplinsku energiju i struju
Predsjednica Hrvatske udruge za gospodarenje otpadom prof. dr. sc. Aleksandra Anić-Vučinić komentirala je krizu oko zagrebačkog odlagališta Jakuševec koje se dva puta odronilo u mjesec dana, a posljednji put je radnik ostao bez nadlaktice.
Još se utvrđuje što se dogodilo no pojavile su se snimke iz zraka koje pokazuju golemi krater koji je nastao na odlagalištu nakon posljednje eksplozije. Stručnjakinja za gospodarenje otpadom u intervjuu za Danas.hr kaže da je to odraz sustavno krivo postavljene priče.
Vaš komentar na Jakuševec, dva puta se brdo urušilo, radnik je ostao bez ruke, još dva su ozlijeđena?
“Moglo se očekivati da će priča sa zagrebačkim otpadom negdje eskalirati, obzirom na razvoj događaja u posljednjih godinu i pol dana. Nažalost, eskaliralo je ovako, strašno je što se desilo da nastradaju radnici i da čovjek ostane bez ruke.”
Što se događa u Zagrebu s otpadom i na Jakuševcu?
“Uveden je novi sustav koji je bio nepripremljen, krivo postavljen, krivo dimenzioniran, neskladan s realnim mogućnostima grada. Kada se napravi takav sustav koji nije dobar, znači da on negdje mora probiti. Probija na način da imamo to da postavljeni ciljevi nisu ostvareni – smanjujemo količinu miješanog otpada, imamo žute vrećice za plastiku koje su dupkom pune miješanog komunalnog otpada pa se ‘pokvarila’ plastika koja se tako ne može reciklirati, a isto je i s biootpadom.
Biootpad se mora odvajati, ali onda se s njim mora nešto napraviti, morate znati što ćete napraviti. Zagrebačke kompostane su za potrebe Zrinjevca i nemaju kapacitet za primanje biootpada od građana.
Mi smo krenuli grlom u jagode, a da nismo razmišljali što dalje. Kada mi prijatelj kaže da reciklira, on misli da otpad ubacuje u kantu, a ja mu kažem da tek kad je ubacio u kantu, stvorio je problem koji treba riješiti. Trebalo je razmišljati 5 godina unaprijed o sortirnici i kompostani, 5 godina raditi na postrojenju. Mi nemamo gdje s tim odvojenim otpadom, odnosno imamo, ali onda to moramo jako puno platiti.
Dolazimo do problema jer jako puno plaćamo odvojeno prikupljanje plastike koja je usput kontaminirana drugim otpadom. Potom vjerojatno plaćamo i biootpad, potom plaćamo pojačanu dinamiku sakupljanja jer treba pokupiti i miješani komunalni otpad i plastiku i biootpad – to su veliki troškovi!
Nije se dizala cijena odvoza otpada, što je moralo biti za ovakav sustav. Cijena se nije dizala radi populističkih poriva. I sad se dešava to da Čistoća ima enormne troškove u odnosu na ono što je imala prije zbog ovakvog sustava.
Ako se biootpad ne predaje na kompostiranje nego jednim dijelom odloži na Jakuševec, onda se sigurno remeti stabilnost odlagališta, a ovo je jedna od posljedica.
Odlagalište je ozbiljna građevina, ono je kao građevina definirano i zakonom, koja se mora graditi po pravilima struke. Ako kuća ima nosivi zid, zna se da se nosivi zid ne smije rušiti ili da se on ne gradi bez armature jer će se sve urušiti. Tako je i s odlagalištem – zna se koji se otpad može primiti, kako se mora graditi. Naravno, urušavanje je posljedica nepridržavanja navedenog.”
‘Biootpad je besplatan i zato kontaminiran’
Zamjenik gradonačelnika Luka Korlaet u RTL-u Danas je komentirao i navode da se na odlagalište odvozio i biootpad. Rekao je da se ‘nije zakopavao biootpad, a da je biootpad koji je dolazio na odlagalište bio u tolikoj mjeri onečišćen da se mogao smatrati miješanim komunalnim otpadom.’ Komentar na tu izjavu?
“Postoje pravila struke kako se određuje koja je vrsta otpada, koje su njegove karakteristike. Postoje procedure koje se moraju poštivati prije odluke da se neki otpad odloži. Posljedica kontaminiranog biootpada je loš sustav koji je uveden. Biootpad je besplatan – naravno da ljudi u njega zato stavljaju i drugi otpad, a ne u vrećicu koju moraju platiti. Zato je biootpad kontaminiran, no i u kontaminiranom i dalje ima više biootpada od miješanog.
Kada se odložio biootpad na odlagalište, on se razgrađuje, njemu se smanjuje volumen i masa. I to više nego što se smanjuje volumen miješanog komunalnog otpada koji se također sliježe. U miješanom komunalnom otpadu je oko 30 posto biootpada, u kontaminiranom biootpadu je i dalje 50 do 60 posto biootpada pa se on ne može kompostirati.
Ovako se stvorio problem i to je nešto što moramo riješiti u budućnosti. Osobno bih rekla da sam kao stručnjakinja ljuta jer se struka ne uvažava. I dobro je dok je ovo problem samo na političkoj razini, ali kad se ljudi ozbiljno ozljeđuju, onda to nije samo politički problem, nego je to problem svih građana.”
‘Dok stručnjaci sve ne provjere, ne bih samoj sebi vjerovala’
Biste li osobno dozvolili da se sad odlaže na Jakuševcu?
Ne mogu procijeniti što se događa na Jakuševcu čak ni ja kao stručnjakinja za otpad jer nemam kompetencije za statiku odlagališta. Problem sabijanja otpada i odlaganja kontaminiranog biootpada na odlagalište zahtjeva nove stručnosti i to je multidisciplinarna priča. Ne može političar i ekonomist odlučivati kako će to izgledati i što će se odlagati.
Osobno bih odabrala privremenu plohu na kojoj bih privremeno odlagala koji dan, dok ne utvrdim stabilnost dijela na kojem želim da mi se kamion penje na Jakuševac i dalje odlaže.”
Među radnicima i mještanima čuju se navodi da je na Jakuševcu nešto eksplodiralo, da je tako stradao i radnik koji je ostao bez nadlaktice. Ako je bilo eksplozije, što tamo može eksplodirati?
“Eksplozije u odlagalištu su moguće ako se ispravno ne vodi odlagalište. Razloga ima više, kemijsko samozapaljenje, nakupljanje metana ako se ne odvodi iz tijela odlagališta. To može biti eksplozivna naprava, čak i bomba koju je netko odbacio u otpad, može biti i litijeva baterija koja se može samozapaliti. Kada se radi o biootpadu, osobno sam izmjerila da u njemu temperatura može biti 80 stupnjeva Celzijusovih, ali se očekuje da je temperatura do 60 stupnjeva unutar tijela otpada. Možemo nagađati, je li to možda bila i diverzija. Ekološki terorizam danas u Europi uzima maha – to se jednostavno mora utvrditi. Postoje stručnjaci koji to mogu utvrditi i sigurna sam da će nam istraga dati odgovor.”
‘Odlagalište je zahtjevna građevina’
Stanovnici su RTL-ovim novinarima spominjali i metan koji se povezuje s razgradnjom biootpada. Je li to moglo eksplodirati?
“Metan se s odlagališta Jakuševac izvlači, postoji bioplinsko postrojenje, a iz tog plina se proizvodi električna energija što je odlično. Međutim, ne znam kakva je situacija na novim plohama koje su pune u posljednjih godinu, dvije dana, da li su i one u ovom sustavu. Ako nisu, onda je eksplozija metana, zajedno s nekim drugim uvjetima koji su se poklopili moguća varijanta i, ponavljam, inspekcija treba utvrditi je li bilo eksplozije i što je eksplodiralo. Ali i dalje stoji da je odlagalište zahtjevna i kompleksna građevina o kojoj treba voditi brigu kroz puno segmenata.”
Vi osobno ispred struke stalno upozoravate da u Zagrebu nije izgrađen sustav, da se želi zatvoriti odlagalište, ali da nema sustava kojim se otpad riješio. Nema ni sortirnicu, postrojenje za mehaničku obradu komunalnog otpada, energanu?
“Tako je… Pitanje je jako dobro. Struka zagovara cjeloviti sustav sa svim elementima. I moji studenti Inženjerstva okoliša isto bi vam rekli. Kod nas stručnjaka je uvijek ista priča, ne mijenjamo je svake četiri godine, jednostavno je ne možemo promijeniti jer je tako jedino moguće imati sustav.”
Vi ste osobno bili u timu stručnjaka koji je pripremao Centar za gospodarenje otpadom za Grad Zagreb, što se događa po tom pitanju?
“Nisam bila ta koja definira tehnologiju. Bila sam u timu tehničke pomoći koja je pomagala u tehničkim aspektima projekta od strane naručitelja. Projekt je definirala španjolska tvrtka s referencama u ovakvim projektima, a koja je pobijedila na međunarodnom natječaju. U sklopu dokumentacije izrađena su tri različita idejna rješenja i svako od ta tri rješenja imalo je po dvije svoje podvarijante, sve se analiziralo i iz tog procesa izašlo je rješenje koje je najbolje za Grad Zagreb u smislu tehnologije.
U ovom projektu bilo je planirano da se miješani komunalni otpad obradi u postrojenju za mehaničko biološku obradu, gdje bi se dobilo gorivo iz otpada, a zatim da se gorivo koristi u energani za proizvodnju električne energije i topline. Osim miješanog komunalnog otpada, postrojenje je trebalo obrađivati i mulj sa uređaja za obradu otpadnih voda. Naravno, bila je planirana i sva prateća infrastruktura, biofilteri, uređaj za obradu otpadnih voda… Jedino ovako bilo je moguće osigurati da se ostvare ciljevi. Bio je to zaista cjeloviti sustav.
Prema mojim saznanjima, taj projekt je zaustavljen. Nažalost, Europska unija je financirala centre u prošlom operativnom programu, u ovom više to ne financira. Što ne znači da takvo postrojenje ne moramo izgraditi, samo ga moramo sami platiti. Sada se financiraju sortirnice i kompostane.
Dodatno, gradska vlast, prema njihovim izjavama, se ne slaže da sa Zagrebačkom županijom zajedno rade Centar za gospodarenje otpadom. Naime, dobra praksa EU nalažu da centri za gospodarenje otpadom (CGO) moraju obuhvaćati stanovništvo na minimalno 60-ak kilometara udaljenosti i nije prihvatljivo da se CGO grade neposredno jedan uz drugog. S obzirom na prostorno pozicioniranje Grada Zagreba i Zagrebačke županije, oni djeluju kao jedan prostor i puno je bolje da zajedno te dvije županije rade centar, nego svaka za sebe. Netko tko kaže Zagreb i Zagrebačka županija ne smiju ići zajedno u izgradnju takvog centra treba podastrijeti ekonomske, ekološke i tehničke razloge koji će dokazati da je gradnja centra samo za Grad Zagreb u svim aspektima bolja.
Pa kada ih podastre, ali i izračune kojima bi dokazali da je tako te da je u skladu sa svim strateškim i planskim dokumentima Republike Hrvatske, te da je u skladu s direktivama i zaštitom okoliša, onda se mogu složiti s tim. Razlog da se nekome nešto ne sviđa i da je protiv bez valjanih argumenata nije prihvatljiv.
Ako ćemo odbacivati projekte zato što se nekome ne sviđa, onda nikad nećemo ići naprijed. Još uvijek postoji i građevinska dozvola za sortirnicu, od EU se mogao uzeti dio novca za ovu investiciju. Cijena izgradnje sortirnice je visoka, ali moramo biti svjesni da se ručnim sortiranjem više ne mogu postići ciljevi koje zadaje EU (jeftinija varijanta), to se jedino može uz pomoć tehnologije koja koristi optičke separatore, uz modernu tehnologiju i istina je da to nije jeftino. Opet, dozvola za sortirnicu postoji i Grad sutra može krenuti s tenderom.”
‘Hijerarhija je jasna, sve se zna’
Treba li se u ovaj problem uključiti i država?
“Gospodarenje otpadom je u ingerenciji jedinica lokalne samouprave od kad je Republike Hrvatske. Prozivanje države i ministarstava? Mislim da je to krivo, to ne stoji. Država je tu bila uvijek da podupre jedinicu lokalne samouprave, ali na jedinici lokalne samouprave je da radi sve ostalo.”
Čija je odgovornost ovo što se na Jakuševcu dogodilo, treba li političku odgovornost snositi gradonačelnik ili se treba tražiti krivca u sustavu, ljudi i tvrtki koje rade na Jakuševcu?
“Nisam političar i ne mogu suditi bez argumenata, ali znam da odgovornost tijekom događaja je moguće utvrditi u takvim tvrtkama. Zna se hijerarhija i tko je za što odgovoran. Neću govoriti o političkoj odgovornosti, o tome sudim na izborima svojim glasom. Postoje ugovori i zaduženja i zna se tko je odgovoran za kontrolu otpada, sastav, za tehniku gradnje, sve se zna.”
Da ste radnik Čistoće, biste li sjeli u kamion i odvezli otpad na brdo Jakuševca?
“Dok geotehničar ne kaže da je brdo stabilno, ne bih išla gore. To ne mogu reći niti Tomašević niti inspekcija, nego geotehničari, struka koja se bavi stabilnostima i koja treba sve provjeriti. Ja samoj sebi ne bih vjerovala i išla gore zato što ne poznajem pravila stabilnosti, a stručnjakinja sam za gospodarenje otpadom. Ali postoje ljudi koji to znaju i njih se treba pitati.”
Opet spominjemo napuljski scenarij. Prijeti li nam?
“Nažalost, da. Ako se brzo ne riješi sigurnost na odlagalištu, da… Mi moramo osigurati ekspresnu sanaciju i stabilnost odlagališta te nastaviti odlagati. Ne treba obmanjivati ljude da ćemo Jakuševac zatvoriti dok se ne popuni.”
‘Izvoz otpada također realan’
Je li opcija i izvoz otpada?
“Je. U Hrvatskoj ne postoje odlagališta koja mogu primiti otpad iz Zagreba i to je sigurno. Imamo 4 centra za gospodarenjem otpada, jedan se još gradi, ali njihovi su kapaciteti puni i ne mogu primiti otpad iz Zagreba.
Jedna od opcija je izvoz u Mađarsku, Sloveniju, Austriju, ali to će onda građani platiti. Zašto ne bismo dali Slovencima i Austrijancima da se griju na naš otpad i još ćemo im platiti? Usput će dobiti i struju od našeg otpada. Cijena koja se tada plaća je 100 do 200 eura po toni otpada koji ćemo sakupiti, otpremiti u drugu zemlju, predati i dati onda u tuđu energanu da proizvedu sebi toplinsku i električnu energiju.”
Struka odavno govori i da je cijena odvoza otpada u Zagrebu premala, da je i to dio problema, piše Danas.hr. Kolika bi trebala biti?
“Puno viša od sadašnje populističke. Sada je trošak po kućanstvu od 10ak eura, a stvarni su troškovi od 20 do 30 eura. To je cijena koju plaćaju građani u Austriji, Njemačkoj, Sloveniji… Tamo nema računa ispod 20 eura i zato smo mi u problemima. Otpad je resurs koji smo potrošili i tako to treba gledati. Odvoz i zbrinjavanje otpada moramo plaćati kao trošak struje i vode. Tu nema dileme.”