Promjena razmišljanja srž je sporazuma koji je tijekom noći s utorka na srijedu odobrio cijeli izraelski kabinet
Izrael i Hamas proglasili su 4-dnevno primirje i za to vrijeme trebali bi razmijeniti zatočenike, 50 izraelskih za 150 palestinskih. U sjeni ovog važnog dogovora ostala su dva krucijalna pitanja – kako to da je Izrael prihvatio primirje, iako se tvrdilo da neće dok ne uništi Hamas, ali i što sada planiraju hamasovci, koji imaju velike gubitke.
Na samom početku rata protiv Hamasa, izraelski dužnosnici su tvrdili da će IDF (Izraelske obrambene snage) napasti Hamas posvuda u Gazi, čak i po cijenu da pritom možda nastradaju neki od 240 talaca koje su držali hamasovci. Međutim, kako se kopnena operacija nastavljala, neki članovi ratnog kabineta jasno su dali do znanja da se pristup sudbini talaca postupno promijenio. To je kulminiralo prošle subote, kada je izraelski dužnosnik Gadi Eisenkot obiteljima talaca u privatnom razgovoru najavio da je oslobađanje njihovih najmilijih prvi prioritet rata, čak i prije uništenja Hamasa, a ministar ratnog kabineta Benny Gantz izjavio na konferenciji za novinare da Izrael potencijalno ima “desetljeća” u kojima može uništiti Hamas dok je apsolutno hitan imperativ da se osigura oslobađanje talaca, piše Jutarnji.
Dogovor s vragom
Ta promjena razmišljanja srž je sporazuma koji je tijekom noći s utorka na srijedu odobrio cijeli izraelski kabinet: rat se obustavlja na četiri dana kako bi se omogućilo oslobađanje nekih 50 izraelskih talaca, a prekid borbi potencijalno bi se mogao produžiti za dodatni dan za svaku grupu od još 10 izraelskih talaca koje Hamas može osloboditi. Činjenica da su ministri glasovali 35-3 u korist dogovora s terorističkom skupinom koja je zarobila i drži većinu talaca, te koja je organizirala i vodila pokolj 1200 ljudi u južnom Izraelu 7. listopada, naglašava koliko političko i vojno vodstvo Izraela vjeruje da taoce može spasiti jedino dogovor, a ne oružana operacija.
Kako prenose tamošnji mediji, ministri u vladi Benjamina Netanyahua su informirani kako IDF nije u stanju locirati i spasiti sve, ili barem većinu talaca, i da se zato mora postići dogovor s Hamasom, koji će uključiti oslobađanje palestinskih zatvorenika, makar uz zaustavljanje rata. Od početka izraelske akcije, IDF je u Gazi uspio izvući samo jednog taoca, Orita Megidisha, u izuzetno rizičnoj operaciji na sjeveru pojasa Gaze.
Zbog toga je, informirani su ministri, “dogovor s Vragom” tj. Hamasom, jedina trenutno dostupna opcija za oslobađanje talaca, iako će i tada preko stotinu zarobljenika još uvijek ostati u Hamasovom zatočeništvu. Presudno za gotovo jednoglasnu potporu kabineta, jer su samo ministri stranke Otzma Yehudita Itamara Ben Gvira glasali protiv, bilo je obećanje premijera Benjamina Netanyahua da će se rat nastaviti nakon što se dogovor provede, te da objavljeni ciljevi rata ostaju nepromijenjeni: uništenje Hamasovih vojnih i upravljačkih sposobnosti i povratak svih talaca.
No, s obzirom na to da su čak i neki od najtvrdokornijih elemenata koalicije – posebice uključujući stranku Religijskog cionizma Bezalela Smotricha – smatrali da je dogovor vrijedan prihvaćanja, mora se jasno postaviti pitanje: zašto je Hamas pristao, pa čak ponudio dogovor?
Pritisak za dogovor
Hamasov strateški cilj u organiziranju pokolja 7. listopada bio je slijediti svoj raison d‘etre – ubijanje Židova i konačno uništenje Države Izrael, a taoce su oteli kako bi osigurali oslobađanje svojih pripadnika iz izraelskih zatvora. To se dešavalo i u prošlosti. Godine 2006. zarobljen je jedan jedini vojnik IDF-a Gilad Shalit, a pet godina kasnije za njega je oslobođeno više od 1000 palestinskih zatvorenika, od kojih je oko 280 služilo doživotnu kaznu. A sada je Hamas pristao osloboditi pedeset Izraelaca u zamjenu za “samo” 150 palestinskih žena i mladih, od kojih nitko nije osuđen za ubojstvo.
To bi značilo da je Hamas pod pritiskom za dogovor, ali ako je tako, to je teško uskladiti s izvješćima da je Yahya Sinwar, vođa Hamasa u Gazi koji je orkestrirao pokolj i za kojeg se kaže da je odredio uvjete dogovora, a smatra se da on vjeruje da je nadmudrio Izrael oko uvjeta i provedbe sporazuma. Mnogi izraelski komentatori očekuju da će Sinwar pokušati iskoristiti stanku da reorganizira Hamas.
Neki komentatori također ocjenjuju da on želi usporiti nastavak izraelske kopnene ofenzive na južnu Gazu, a posebno Khan Younis, gdje se po svemu sudeći nalazi većina Hamasovog vodstva, ali i mnogi izraelski taoci. Stoga će, nagađaju, Sinwar pokušati odužiti provedbu ovog dogovora, u nadi da će u međuvremenu ojačati međunarodni pritisak da Izrael potpuno prekine kopnenu ofenzivu.
Procjenjuje se da je Hamas u Gazi imao oko 30.000 boraca raspoređenih u 24 bataljuna od kojih je deset razbijeno u izraelskoj ofenzivi. Jedan od takvih je bataljun Shati koji je pretrpio velike gubitke jer se borio protiv IDF-a ne samo u području Shatija, blizu plaže sjeverozapadno od grada Gaze, već i oko bolnice Shifa. Napale su ga jedinice IDF-a na tom području i prema procjenama poginulo je oko 200 hamasovaca. Čini se da se nešto slično dogodilo i u sjevernoj Gazi, iako se Hamasovi borci ondje još uvijek tamo drže, kao i u samom gradu Gazi. U južnoj Gazi, međutim, ima ogroman broj civila među kojima se pripadnici Hamasa mogu sakriti, što nagovještava puno sukoba u skoroj budućnosti.
Diplomatska ludnica
Times of Israel je citirao Tamira Heymana, bivšeg šefa obavještajne službe IDF-a, koji je u utorak izjavio kako vjeruje da će međunarodni pritisak na Izrael, ponajprije iz SAD-a, da se prekinu borbe i dopusti više humanitarne pomoći za Gazu, ipak koristiti izraelskoj vojsci za osvježenje i reorganizaciju snaga. Napokon, važna je semantika koja okružuje sporazum Izrael-Hamas. O sporazumu se naširoko izvještava kao o “prekidu vatre”, a primirje se općenito smatra prekidom borbi s namjerom da dođe do pregovora o konačnom okončanju borbi. Izraelski politički čelnici i vladina odluka o sporazumu, nasuprot tome, govore o “stanci” u kampanji. Uostalom, glasnogovornik IDF-a Daniel Hagari rekao je da su takvi sporazumi pitanje politike i rezolutno dodao da će IDF moći nastaviti i postići zadane ratne ciljeve. Sa svoje strane, Netanyahu je navodno rekao ministrima u utorak navečer da širenje kopnene ofenzive IDF-a na Khan Younis “nije pitanje hoće li, nego kada”.
Po svemu sudeći, primirja ne bi bilo bez angažiranja američkog predsjednika Joea Bidena. Washingtonski izvori tvrde da se Biden ubacio u jedan od najsloženijih pregovora o taocima u modernoj povijesti, diplomatsku ludnicu u koju su bili uključeni čelnici CIA-e i Mossada, egipatski obavještajci i Yahya Sinwar, za kojeg izraelski dužnosnici vjeruju da je djelovao iz podzemnog bunkera. U prvim danima krize, najviši dužnosnici iz SAD-a, Katara, Egipta, Izraela i Gaze počeli su održavati tajne razgovore u sklopu posebne ćelije za pregovore o taocima. Američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan uputio je Josha Geltzera, pravnog savjetnika Vijeća za nacionalnu sigurnost i pomoćnika Bijele kuće, da u Dohi, glavnom gradu Katara pripremi uvjete za pregovore.
Nakon punih mjesec dana, ujutro 12. studenog, Hamas je konačno dostavio imena talaca koje treba osloboditi, a upravo tada su izraelske trupe opkolile bolnicu Al-Shifa. Tada u čelnici Hamasa u Gazi ponovno prekinuli kontakte s pregovaračima, a Sinwar je Egiptu poslao upozorenje da će Hamas u potpunosti otkazati pregovore ako izraelska vojska ne prekine operaciju u bolnici. Istog dana, Biden je najprije nazvao emire Katara, šeika Tamimu bin Hamadu Al Thanij, da bi kasnije održao niz razgovora s Netanyahuom. Izrael se u početku opirao, ali je napokon prihvatio Bidenov zahtjev da Izraelci obustave svoje akcije. Potom je Hamas u utorak javno prihvatio dogovor, a izraelska vlada odobrila ga je rano ujutro u srijedu, piše Jutarnji.
