Pijemo puno, često i s velikom voljom. Piju mladi, stari i oni u naponu snage. Alkohol je svuda oko nas uz njega se slavi i tuguje. Dovelo nas je to do gotovo četvrt milijuna ovisnika o alkoholu. Zašto je tome tako za Živim.hr su pitali dr. sc. Antoniu Puljić, spec. psihijatar, voditeljicu odjela alkoholizma, KBCSM.
Ovisni smo o svemu i svačemu, ali koja ovisnost prednjači u Hrvatskoj?
Ovisnost o alkoholu još uvijek je na prvom mjestu, ali barem ta ovisnost nije u porastu. Broj od 240.000 ovisnika se negdje ustalio i to nije promijenila niti korona, pa čak niti potres.
Ono što primjećujemo je porast konzumacije raznih stimulansa. Nama se sve češće na liječenje javljaju ovisnici o alkoholu koji su postali ovisni i o kokainu. Također, sve više se pije pivo, manje žestoka pića, a i konzumacija vina je u stagnaciji, piše Živim.
Kada govorite o porastu konzumacije kokaina, u kojoj populaciji se bilježi taj porast?
Kokain je rasprostranjen u apsolutno svim porama društva neovisno o dobi ili obrazovanju. Mi smatramo da je zadnji vlak za ozbiljne akcije prevencije, ali i za poboljšanje tehnika liječenja, jer broj pacijenata ozbiljno raste. Mi smo prije imali pacijente isključivo ovisne o alkoholu, a sada je na tu ovisnost dodan još i kokain. To jest zabrinjavajući trend.
Pijemo rado i često, pa sve više piju i žene. Taj odnos je 4:1 u korist muškaraca, je li još uvijek tako?
Istina je da žene piju manje i to jest od prilike u tom omjeru, ali evo ja sam nedavno na odjelu imala pola muškaraca, pola žena, a to je nekada bilo nezamislivo. Dobro je što je ta stigma manja nego prije, pa se one sve češće i javljaju na liječenje. Mi bilježimo oko 50.000 žena koje su ovisne o alkoholu.
U Velikoj Britaniji odnos muškaraca i žena u alkoholizmu je 1:3.
Zanimljivo je da su žene prije pile skrivećki, da ih se ne vidi. Novi ritam života i nova pozicija žene u društvu dovela je do toga da žene piju javno i otvoreno i to nije pomoglo smanjenju ovisnosti. Imamo tu i sindrom napuštenog gnijezda, kada djeca odu od kuće, žena ne vidi više svoj smisao i poseže za alkoholom da odagna tjeskobu. Alkohol je opuštajuće sredstvo također, ali u ovom slučaju poželjni učinak smanjenog stresa dugoročno donosi velike teškoće.
Sada smo došli do ključnog pitanja, zašto zapravo pijemo?
U našoj kulturi alkohol ima posebno mjesto od kolijevke pa do groba. Uz njega se veselimo, slavimo, tugujemo. Vrijedi za sve ovisnosti, pa tako i alkohol – njime zapravo popunjavamo emocionalnu prazninu.
Ali alkoholizam nije etiološki ili terapijski izolirani entitet. Puno je faktora u igri i različiti su od čovjeka do čovjeka.
Postoji li međutim neka univerzalna slika ovisnika, neka karakterna predispozicija, nešto što je temelj za ovisničko ponašanje?
Ne bih to nikako rekla. Nema monolitne baze za postati ovisnik. Sve su priče različite. I alkoholičari nisu slabići kako se često misli. Kod žena je često psihogeno pijenje, kada alkoholom liječe neke druge tegobe od anksioznosti, depresije, tjeskobe i sl.
Kada po definiciji nekoga možemo nazvati ovisnikom o alkoholu? Imamo li neku indikaciju da sami sebi možemo definirati tu ovisnost?
Prvo sam ja uzeo alkohol, a onda je alkohol uzeo mene. Eto, to bi bila najjednostavnija rečenica koja opisuje ono stanje u kojem su sve naše misli okrenute tome kada ću moći popiti taj gutljaj koji mi je nužan. To je jaka žudnja koja za posljedicu ima i apstinencijsku krizu.
Postoji i jednostavan test od samo četiri pitanja:
a) Jesam li sam ikada pomislio da bih trebao prestati piti?
b) Jesu li mi bližnji rekli da sam iritantan kada pijem i kako se tada ponašam?
c) Osjećam li krivnju dan nakon što sam se napio, jesam li nekoga uvrijedio?
d) Je li prva misao nakon opijanja drugo jutro bila da mi treba alkohol?
Ako na dva od četiri pitanja odgovorite potvrdno, vrijeme je da se javite liječniku.
Javljaju li se ljudi sami na liječenje ili imaju pritisak obitelji i okoline?
Vrlo rijetko se sami javljaju. Uvijek je to neka prijetnja rastavom braka, prijetnje otkazom ili kada je tijelo toliko oštećeno da se naprosto mora pristupiti liječenju.
Je li točno da je jedna čaša dnevno u dugom periodu također alkoholizam?
Ne, to svakako nije ovisnost. Mi nismo za prohibicij, ali sasvim je jasna razlika između pijenja koje je prihvatljivo i onoga koje je preraslo u ovisnost.
Preuzeli smo zapadni stil, preko tjedna radimo, vježbamo, zdravo se hranimo, ali kada krene vikend krećemo piti i jesti neumjereno, pa onda od ponedjeljka opet režim. Neki čak i piju više da bi jeli manje.
Da, to je u ovom našem duhu narcizma i kulta tijela postalo trend. To je već drunkoreksija, trend među mladima koji žele što prije dobiti osjećaj opijenosti, a pritom ne jedu da se ne udebljaju. Kada spojimo to da se žele brzo napiti, a to je najbolje kada su gladni i još se u pijanstvu ne žele udebljati, dobijemo drunkoreksiju.
Za primjer, pet piva tjedno u godini dana je kalorijski kao 221 krafna.
Piju i mladi i to puno i neselektivno
Kod mladih će ovisnost razviti oni koji imaju cijeli niz faktora koji su preduvjet ovisnosti. O tome smo govorili, nemaju svi ljudi jednaku podlogu. Dijete iz zdrave obitelji u kojoj se razgovara, u kojoj postoji povjerenje itd puno će teže postati ovisnost piše Živim.
Kakvo je stanje s marihuanom i heroinom?
Barem jedna dobra vijest u moru loših, ovisnost o heroinu je u padu, za razliku od marihuane. Ona sama za sebe je opasna, a pogotovo i njezine sintetičke izvedenice.
Kakav je protokol liječenja kada bih se prijavila vama na odjel
Prva faza je uspostavljanje apstinencije i stabilizacija, a nakon toga se uključuje cijeli tim koji radi individualni plan.
Radimo prije svega na motivaciji za dugotrajnom apstinencijom. Uključujemo obitelj, lijekove, grupe liječenih alkoholičara. To je jako važno. Ponovno posezanje za alkoholom je dio te teške bolesti i ono je dio rehabilitacijskog procesa. Naprosto, nema odustajanja, prenosi Slobodna Dalmacija.
Cijeli razgovor pogledajte OVDJE.
