Angelo Žilić je u trenutku napada na Škabrnju imao godinu i pol dana i najmlađi je civilni stradalnik Škabrnje. Tog dana u 7,30 ujutro kad je krenuo napad, Žilića je čuvala teta. U trenutku bijega, tenkovska granata je pogodila u njihovoj blizini pa su ih pogodili geleri. Prostrijelna rana prošla mu je nedaleko od srca pa je pravo čudo što je Angelo preživio napad na Škabrnju, piše HRT.
Danas, 32 godine nakon stradanja Škabrnje, Žilić ističe kako se osjeća ponosno jer i danas Škabrnja stoji, raste i razvija se.
– I dalje ponosno stojimo, ponosni smo ljudi, baštinimo domoljubnu ideologiju, ali ne onu nakaradnu nego istinsko domoljublje. Bez obzira što smo doživjeli takvu nesreću, Škabrnja je danas okrenuta prema budućnosti, u Škabrnji danas ima puno djece. Ova današnja Škabrnja samo raste i jača i biti će bolja nego li ona prije Domovinskog rata.
Na pitanje što bi se moralo dogoditi da politički predstavnici Srba dođu u Škabrnju i iskreno odaju počast Žilić kaže
– Ono što volim reći je da su svi pripadnici srpske nacionalne manjine i više nego dobrodošli u Škabrnju, ako se žele iskreno pokloniti žrtvi Škabrnje, ako iskreno žale zbog svega što se dogodilo. No, jako me živcira narativ političke poruke pomirenja.
– Nažalost, pomirenje s osobama koje dolaze iz stranaka koje svoje počelo imaju u četničkim inačicama, nije moguće. Nije im mjesto ovdje, jer ne dolaze ovamo iskreno se pokloniti već dolaze zbog politike i koalicije. Govoriti o pomirenju bez da su se stvorili preduvjeti za to nema smisla. Previše je zločinaca koji su divljali po Škabrnji, ubijali, palili, pljačkali i silovali a nisu sankcionirani. Dok se ratna odšteta Škabrnji i njenim žiteljima ne ne plati i dok svi zločinci ne budu odgovarali za svoje zločine o oprostu i zaboravu ne može se govoriti, zaključio je Angelo Žilić, piše HRT.
