I ove sezone nedostaje najmanje 35 tisuća djelatnika u ugostiteljstvu i građevini. Do prije par godina hrvatske se opirala uvozu stranih radnika, ali ipak je postignut napredak i izdano već 90 tisuća radnih dozvola. Iako postoji sumnja u robovlasnički model nekih poslodavaca koji dovode radnike iz Daleke Azije, neki bi išli korak dalje – žele spriječiti prelazak konkurenciji i to zakonski.
Svakodnevno se ovaj Nepalac i dvojac s Filipina uspješno hrvaju s jezikom i kulturom. No, čini se da će se nakon par godina boravka u Hrvatskoj morati boriti za svoja prava, piše N1.
Nekolicina anonimnih poslodavaca kaže – platimo agencijama da ih zaposlimo i radne dozvole i po 1.500 eura, pružimo im smještaj, a oni ubrzo daju otkaz i odlaze konkurenciji. Želimo da im Hrvatska takvo što ograniči. Iz Novog Sindikata zgroženi idejom.
“To je umno bolesna ideja. Oni imaju jedan jako dobar i jako lijep način da zadrže tog radnika, a to je da mu daju dobre uvjete smještaja, prehrane, dobre uvjete za plaće i ostalo. Ako ti kupuješ radnika, onda je to trgovina robljem. Gospodo draga, to je trgovina robljem”, kaže glavni tajnik Novog sindikata Tomislav Kiš.
Na istom tragu je i politička strana. Saborska zastupnica Radničke Fronte Katarina Peović zgrožena je. “Treba reći da je robovlasništvo, kmetstvo u Hrvatskoj ukinuto u 19. stoljeću. Ja se iskreno nadam da novi zakoni neće ići u smjeru da se radnika vezuje uz poslodavca”, mišljenja je.
No, birokratsko zakonskih problema i u ovoj priči ima. Kada strani radnik prekine radni odnos, odmah gubi i radnu dozvolu. Na izdavanje nove čeka i do mjesec dana, što ga kod drugog poslodavca čini radnikom “na crno”.
Pa je ovogodišnja statistika MUP-a takva da je izdano već 90 tisuća radnih dozvola. I taj broj nije isti kao i broj radnika. Kiš ističe da i za to ima rješenja. “Na primjeru Portugala. Ondje mogu raditi kad je postupak pokrenut i taj postupak traje jedan dan, znači tamo to rješavaju na taj način”, objašnjava.
A ako se pita strance s početka – oduševljeni su Hrvatskom. Sunny i Christian stigli su s Filipina.
“Da lijepo je ovdje, ljudi su dragi i lijepi.”
“Ne bih ostao ovdje godinu dana, a planiram i dulje, da mi nije lijepo. Volim Hrvatsku. Bi li preporučio drugima da dođu s obitelji živjeti tu? Da, naravno!”
Ipak, predstavnik gotovo 20 tisuća Nepalaca u Hrvatskoj, a odnedavno i radnika s Bliskog istoka kaže – voljeli bi smo imati i mogućnosti. Plaće ih privlače.
“Ovisno koliko su obrazovani. Imaju li srednju stručnu spremu ili fakultet. Kad počnu raditi kao pomoćnici, dobiju manju plaću. Najmanja je 560 eura. Kroz vrijeme većina ima 700 do 1.000 eura plaću. Ako žele dati otkaz, trebaju imati pravo slobodno birati svog poslodavca. U Hrvatskoj je slobodno tržište”, kaže Surya Bahdur Thing iz Nepala.
U Hrvatskoj je, ističe Surya, oko 30 posto žena radnika i 70 posto muškaraca. Slični su zanati u njihovoj domovini pa im je lako raditi ono što vole. A kada stvore uvjete, žele dovesti i obitelj. U malu zemlju u kojoj brzo uče svoje obaveze. Ono što im treba izboriti su – njihova prava, piše N1.
