Sustav vitalnih oceanskih struja koji pomaže u regulaciji klime sjeverne hemisfere mogao bi se urušiti bilo kada od 2025. godine i izazvati klimatski kaos, upozorava nova kontroverzna studija. Atlantska meridijalna oceanska struja (AMOC), koja uključuje Golfsku struju, upravlja klimom dovodeći tople, tropske vode na sjever i hladne na jug. Ali istraživači sada kažu da bi AMOC mogao skrenuti prema potpunom kvaru između 2025. i 2095., uzrokujući nagli pad temperatura, kolaps oceanskih ekosustava i širenje oluja diljem svijeta. Međutim, neki su znanstvenici upozorili da novo istraživanje dolazi s nekim velikim upozorenjima.
AMOC može postojati u dva stabilna stanja: jačem, bržem na koje se danas oslanjamo i drugom koje je mnogo sporije i slabije. Prethodne procjene predviđale su da će struja vjerojatno prijeći na svoj slabiji način negdje u sljedećem stoljeću.
Ali klimatske promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem mogle bi gurnuti AMOC do kritične prekretnice prije nego kasnije, predviđaju istraživači u novoj studiji, objavljenoj u utorak (25. srpnja) u časopisu Nature Communications. “Očekivana prijelomna točka, s obzirom da nastavljamo poslovati kao i obično s emisijama stakleničkih plinova, mnogo je ranije nego što smo očekivali”, rekla je za Live Science koautorica Susanne Ditlevsen, profesorica statistike i stohastičkih modela u biologiji na Sveučilištu u Kopenhagenu . “To nije bio rezultat gdje smo rekli: ‘Oh, da, evo ga’. Zapravo smo bili zbunjeni”, rekla je još, piše Klik.hr.
Što se zapravo događa?
Struje Atlantskog oceana rade poput beskrajne globalne pokretne trake koja prenosi kisik, hranjive tvari, ugljik i toplinu diljem svijeta. Toplije južne vode, koje su slanije i gušće, teku prema sjeveru da se ohlade i tonu ispod voda na višim geografskim širinama, oslobađajući toplinu u atmosferu. Zatim, nakon što je potonula ispod oceana, voda polako pluta prema jugu, ponovno se zagrijava i ciklus se ponavlja. Ali klimatske promjene usporavaju taj tok. Slatka voda od topljenja ledenih ploča učinila je vodu manje gustom i slanom, a nedavne studije pokazale su da je struja najslabija u više od 1000 godina.
Područje u blizini Grenlanda gdje južne vode tonu, poznato kao subpolarni vrtlog, graniči s područjem koje pogađa rekordno niske temperature, dok se okolna mora penju do najviših razina svih vremena, tvoreći ‘mrlju’ hladne vode koja se neprestano širi. Posljednji put kad je AMOC promijenio način rada tijekom posljednjeg ledenog doba, klima u blizini Grenlanda povećala se za 10 do 15 stupnjeva Celzijevih unutar jednog desetljeća. Ako bi se isključio, temperature u Europi i Sjevernoj Americi mogle bi pasti za čak 5 stupnjeva u istom vremenu.
Rezultati su uznemirujući
Izravni podaci o snazi AMOC-a bilježe se tek od 2004., pa su se za analizu promjena struje tijekom dužih vremenskih razdoblja istraživači okrenuli očitanjima površinske temperature subpolarnog vrtloga između 1870. i 2020. godine, sustav za koji tvrde da pruža ‘otisak prsta’ za snagu AMOC-ovog optjecaja. Unoseći ove informacije u statistički model, istraživači su procijenili opadajuću snagu i otpornost oceanske struje prema njenim sve većim fluktuacijama iz godine u godinu.
Rezultati modela uznemirili su istraživače, no oni kažu da je njihova provjera samo učvrstila njihova otkrića: prozor za kolaps sustava mogao bi započeti već 2025. godine, a to je sve vjerojatnije kako 21. stoljeće odmiče. “Ne smatram se velikim alarmantom. Na neki način to nije plodonosno”, rekao je Peter Ditlevsen, profesor fizike i klimatskih znanosti na Institutu Niels Bohr u Kopenhagenu, za Live Science. “Tako da me moj rezultat živcira, u nekom smislu. Zato što je prozor za mogući kolaps tako blizu i toliko značajan da moramo odmah poduzeti mjere.”
Oceanografi i klimatski stručnjaci rekli su da, iako studija pruža zabrinjavajuće upozorenje, dolazi s nekim velikim nesigurnostima.
“Ako je statistika robusna i ispravan/relevantan način da se opiše kako se stvarni moderni AMOC ponaša, a promjene se odnoseisključivo na promjene u AMOC-u, onda je to vrlo zabrinjavajući rezultat”, rekao je David Thornalley, profesor znanosti o oceanima i klimi na Sveučilišnom koledžu u Londonu, rekao je Live Science.
Neki nisu sigurni
“Ali postoje neke stvarno velike nepoznanice i pretpostavke koje je potrebno istražiti prije nego što budemo imali povjerenja u ovaj rezultat”, naglasio je još. Drugi klimatski znanstvenici otišli su toliko daleko da su otkrića pokušali umanjiti, sugerirajući da je “potpuno nejasno” da se promatrana evolucija površinske temperature AMOC-a može povezati sa snagom njegove cirkulacije.
“Dok se čini da je matematika stručno izvedena, fizički temelj je krajnje klimav: počiva na pretpostavci da kolaps prikazan pojednostavljenim modelima ispravno opisuje stvarnost – ali mi jednostavno ne znamo i nema ozbiljne rasprave o nedostacima ovih pojednostavljenih modela “, rekao je Jochem Marotzke, profesor klimatskih znanosti i direktor Instituta Max Planck za meteorologiju u Hamburgu, za Live Science.
“Stoga, dok bi rad mogao biti valjana ‘što ako’ vježba u analizi vremenskih serija u specijaliziranom časopisu, daleko je od svog samoproglašenog cilja procjene evolucije cirkulacije isključivo na temelju promatranja”, naglasio je još. Istraživači koji stoje iza nove studije kažu da će njihovi sljedeći koraci biti ažuriranje modela podacima iz posljednje tri godine, što bi trebalo suziti njihov prozor za predviđeni kolaps, piše Klik.hr.
