Nije tajna da Rusi na prvoj liniji ratišta u Ukrajini koristi zatvorenike kojima je ponuđena mogućnost ranijeg izlaska iz zatvora ako se priključe “specijalnoj operaciji”.
Ali, dok CNN nije došao do konkretnih osoba i napravio priču, bila je tajna kako ti pripadnici “kažnjeničke bojne” razmišljaju, što im se dogodilo, čemu su svjedočili…
“Upucan sam u nogu i nakon deset dana su me vratili natrag. Potom sam upucan u rame, ali tad sam dobio pravu skrb i izbivao s ratišta dva mjeseca. Vratili su me i u napadu ukrajinskih dronova oslijepio sam na pet sati, zbog čega mi se smilovao liječnik u vojnoj bolnici pa me angažirao kao svog pomoćnika. Sad tamo čisti, pomažem oko pacijenata i preminulih”, jedno je od šokantnih svjedočanstava mladića koji nije ni sanjao da će biti dio ratnih strahota.
Njegov suborac je kao 20-godišnjak završio u zatvoru zbog posjedovanja manjih količina droge. Nije otkrio koliku je zatvorsku kaznu dobio za to, ali s 23 se priključio invaziji na Ukrajinu, što znači da mu se taj rizik isplatio više nego nastaviti služiti zatvorsku kaznu. Poginuo je nakon samo tri tjedna, zajedno sa 60 drugih 9. svibnja.
“Dobila sam pismo u kojem je kao datum smrti naveden dan njegova izlaska iz zatvora. Nisam vidjela njegovo tijelo, nisam dobila ništa što mu je pripadalo, samo to pismo. Najgore od svega, kad sam čula da ide u rat, bojala sam se da će ubiti nekoga. I, koliko god smiješno zvučalo, mogla sam prihvatiti živjeti sa sinom ovisnikom, ali sa sinom ubojicom… To bih teško prihvatila”, kroz suze je ispričala majka tog nesretnog mladića.
Identično razmišljaju tisuće drugih – bolje rat nego zatvor. Prvotno su bili priključeni Wagneru, no nakon pobune Jevgenija Prigožina, priključili su se regularnoj ruskoj vojsci.
“Nismo imali praktički nikakav trening, obično smo topovsko meso. Kad sam unovačen, bilo nas je 600. Preživjelo nas je 170 i samo dvojica nisu bila ranjena nijednom. Neki su ranjeni dvaput, triput, četiri puta… Osobno, imao sam devet puta potres mozga, morao sam jesi snijeg da ne dehidriram, a ponekad ne bih imao hrane danima. I oružje koje smo dobili često uopće ne bi radilo”, izjavio je bivši zatvorenik pa nastavio:
“Disciplina se održava egzekucijama. Tko se pobuni ili ne želi slušati naredbe, izdvoji ga se i ubije. Vidio sam to samo jednom, ali čuo o tome mnogo puta. Srećom, ugovor mi je istekao, preživio sam i na slobodi sam. Ali, novac koji mi je obećan još nisam dobio.”
Zbog zujanja u ušima, što je posljedica granatiranja u njegovoj neposrednoj blizini, ne može normalno spavati. No, zahvalan je što ima drugu priliku u životu.
“Ne znam ni sam kako sam preživio. Prilikom jednog granatiranja zapovjednik nas je tjerao da svejedno jurišamo na neprijatelja, iako nismo imali šanse. Jedan vojnik i ja smo se bacili u malu rupu na polju, bio je možda 30 centimetara od mene. Šrapneli su završili po cijelom njegovom tijelu, a mene nije pogodio nijedan.”
U konačnici mu se isplatilo otići u vojsku jer si je “skratio” zatvorsku kaznu za šest godina i moći će izgraditi život, no iz prve je ruke svjedočio tretmanu zapovjednih struktura, lošim uvjetima na prvoj liniji i općenito nebrigi Rusije prema vlastitoj vojsci, piše N1.
