Ekonomski analitičar i predsjednik Udruge članova obveznih i dobrovoljnih fondova Andrej Grubišić, u N1 Studiju uživo komentirao je moramo li strahovati za svoje mirovine, što će biti s našim novcem te hoće li naša štednja u određenim stupnjevima odjednom nestati.
“Mi smo kao udruga preporučili cijeli niz preporuka kako mislimo da bi sustav trebalo modificirati. Zalažemo se za jačanje privatne mirovinske štednje, ali uz jednako snažnu prilagodbu postojeće regulative vezane uz drugi mirovinski stup i za mijenjanje regulative vezane za mirovinska osiguravajuća društva”, rekao je Grubišić, pa se osvrnuo na krucijalne izazove koji proizlaze iz ovog problema:
“Vi idete u mirovinu i trebate početi dobivati mirovinu iz drugog stupa. Postoji neka institucija koja to treba isplaćivati i stvar je da postojeća regulativa stavlja velika ograničenja mirovinskim osiguravajućim društvima o tome što mogu raditi s tim novcima. Kada uzmete prosječan životni vijek umirovljenika, shvatite da tijekom tih 20 i nešto godina oni dobivaju prinos koji je prvih 20 i nešto godina nula, ili čak negativan, a tek nakon 23 godine je negdje u skladu s očekivanom stopom inflacije.”
“Ako nekome dajete novac na 20 i nešto godina, minimum minimuma jest da je set up takav da vam barem čuva realnu kupovnu moć, a poželjno je i da kreira i mrvicu dodatne kupovne moći”, dodao je.
Predlaže da treba ukinuti mogućnost vraćanja u prvi stup, jer on je bespredmetna privatna štednja, a prilagoditi regulativu vezanu uz privatnu štednju.
Naveo je i neke od konkretnih prijedloga što se tiče OMF-ova:
Kaže da bismo tijekom perioda od 20 godina postupno za 0,5 postotnih bodova trebali smanjivati uplate u prvi stup, da s današnjih 15% bruto jedan plaće dođemo na 5%. Tih 5% bi bilo isključivo pravi fond solidarnosti za one koje ne možemo smatrati objektivno odgovornima, a ovih 10 novih postotnih bodova pomalo tijekom perioda od 20 godina bi išlo u privatne mirovinske šeme.
Misli i da bi ljudi trebali imati veću mogućnost raspolaganja tim sredstvima u nepredviđenim i teškim uvjetima.
“Doista želimo da to bude prava privatna imovina kao depozit u banci. Danas čovjek ako umre, njegovi nasljednici imaju pravo na njegovu imovinu, uključujući depozite u bankama, umanjene za obveze koje on ima. S novcima u obveznim mirovinskim fondovima treba biti isto.”
Želi diverzifikaciju i smatra da se nikome ne bi trebalo izložiti više od 10%.
“Recimo da se predviđa da kada ja odem u mirovinu, da ću živjeti još 20 godina. Obzirom na moje godine, lifestyle i druge parametre, naš prijedlog je, ajmo dodati još 20% vremena povrh toga, pa da dođemo na 20 i nešto godina prilikom kojih imam fiksni ugovorni odnos s mirovinskim osiguravajućim društvom, gdje smo se točno dogovorili što sam prenio i što mi moraju isporučiti. U godinama kada ne mogu isporučivati ono što su se obvezali, moraju davati svoje novce i tu je regulator da to kontrolira. U godinama u kojima isporučuju više nego što smo se dogovorili, one novce koje su dali imaju pravo povući nazad. Isto tako, ako bih ja, ne daj Bože, umro tijekom perioda primanja mirovine, a nisu mi isplatili sve što smo se dogovorili, to se treba rasporediti na naše nasljednike”, ističe Grubišić.
“Postojeći sustav je najmanje štetan za najbogatije jer najbogatiji nerijetko imaju dodatnu imovinu, povrh onoga što se treba dobiti iz prvog mirovinskog stupa, dok najčešće srednji sloj ili niži srednji sloj nema puno manevarskog prostora i doveden je u situaciju da im se nije omogućilo da štede za sebe, nego su i dalje na vjetrometini političkih obećanja”, zaključio je, piše N1.
