Prisutnost mjehurića i pjene na površini mora nije (uvijek) simptom onečišćenja.
Prisutnost mjehurića i pjene bi (gledamo li zakonske odredbe) upućivala na prisutnost kemijskih tvari u vodi – točnije tenzida. To su tvari prisutne u deterdžentima i sapunima, koje imaju sposobnost snižavanja površinske napetosti vode i koje stvaraju pjenu i mjehuriće, piše Novi list.
No pjena koju nalazimo među morskim valovima mogla bi imati i drugo podrijetlo, prirodnije i neotrovnije – toliko da ju je moguće promatrati čak i daleko od urbanog otpada i izrazito antropiziranih područja.
Tvari sluzavog tipa široko su rasprostranjene u morskom okolišu budući da ih mogu izlučivati razne biljke, životinje i mikrobna flora.
Ukratko, to je organski materijal biljnog podrijetla koji se nakuplja u morskim valovima i uzrokuje pojavu pjene, mjehurića i zadebljanja slična sluzi.
Podrijetlo pojave
Fenomen pjene i mjehurića koji se talože na površini mora (i koji tamo ostaju satima, ako ne i danima) uvijek je predmet analize kakvoće vode – kako bi se eventualno spriječilo kupanje turista ako su obilježja manifestacije onečišćenja vode.
U stvarnosti, ova postojana pjena potječe od prisutnosti visokih koncentracija organskog materijala, a koji potječe od cvjetanja mikroalgi, raspadajuće flore i faune, bakterija, gljivica i protozoa.
Ove tvari, koje se na ljetnim vrućinama brže raspadaju nego zimi (otuda i sezonalnost pojave), djeluju kao prirodni tenzidi i daju stabilnost pjeni u moru.
Sama po sebi prisutnost pjene ne predstavlja rizik za kupanje.
Međutim, ti mjehurići mogu privući i zadržati zagađivače i opasne tvari koje su već prisutne u morskoj vodi – poput ugljikovodika, sintetičkih površinski aktivnih tvari, pesticida i herbicida, otrovnih algi, piše N1.
