Šef CIA-e u Kijevu: Ukrajina neće silom uzeti Krim i Donjeck, ima dvije slabosti, ovo je plan za kraj rata ove godine

Foto: https://www.cia.gov/about/director-of-cia/

Španjolski premijer Pedro Sánchez, jer njegova zemlja od subote predsjeda EU, došao je u posjet Kijevu. Posjet koji je potpuno zasjenjen vijesti koju su objavile američke novine: William Burns, direktor Središnje obavještajne agencije (CIA), bio je u Kijevu prošli mjesec, kako doznaje The Washington Post, neposredno prije pobune koju je pokrenuo Jevgenij Prigožin, tadašnji šef plaćeničke skupine Wagner.

Burns je bivši diplomat, karijerni, u službi više od 30 godina, bio je i američki ambasador u Moskvi i na sadašnjoj je poziciji idealan radi pregovora koji, kao što su oni američkog državnog tajnika, ne trebaju biti javni. Postaju javni kad je potrebno signalizirati, saveznicima i rivalima, da se aktivno radi iza kulisa. Tako je prije mjesec dana objavljeno da je bio u Beijingu/Pekingu nakon čega je državni tajnik Antony Blinken došao u službeni posjet i razgovarao s kineskim čelnikom Xi Jinpingom, piše Jutarnji list.

The Washington Postu je potvrđeno da je Burnsov prvi zadatak u Kijevu bilo potvrditi vladi da će SAD nastaviti dijeliti informacije kako bi pomogao Ukrajini da se obrani. “Osobe upoznate sa sadržajem razgovora”, kako ih washingtonski dnevni list imenuje, kažu da su ukrajinski vojni planeri uvjeravali Burnsa da će, bez sumnje, “ponovno zauzeti znatan teritorij do jeseni; premjestiti topničke i raketne sustave blizu granične crte Krima koji je pod kontrolom Rusije; nastaviti napredovati u istočnoj Ukrajini; otvoriti pregovore s Moskvom po prvi put otkako su prekinuti u ožujku prošle godine”. Jedan od ukrajinskih domaćina rekao je američkom izaslanstvu da će “Rusija pregovarati samo ako se osjeća ugroženom”.

The Washington Post dalje piše: “U pripremi za jesen, ukrajinski predsjednik Zelenskij i suradnici su počeli razmišljati kako Kijev može dovesti do prekida borbi pod uvjetima koji su prihvatljivi Rusiji i ukrajinskom narodu.” Zaključak je da bi moglo biti dovoljno da se prijetnja koncentrira prema Krimu – ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu toliko željenom sjedištu Crnomorske flote s kojeg bi mogao projicirati moć prema istočnom Mediteranu – koji bi postao lakom metom modernog zapadnog naoružanja u posjedu ukrajinskih snaga.

“Pristajući da ne preuzme Krim silom, Kijev bi tada zahtijevao da Rusija prihvati sva sigurnosna jamstva koja Ukrajina može dobiti od Zapada, rekli su ukrajinski dužnosnici”, govore “upućeni” novinarima Washington Posta.

Operacije ukrajinskih snaga potvrđuju navedeno jer jedan smjer vojnog pritiska vodi prema Tokmaku, prometnom čvorištu važnom Krimu, a prema posljednjim informacijama snage Kijeva polagano, ali čini se uspješno grade mostobran na okupiranoj obali rijeke Dnjipro, koji bi bio odskočna daska za drugu liniju prodora prema poluotoku.

Može se također zaključiti da stvarni cilj Kijeva nije osvajanje Krima, jer bi to izazvalo previše žrtava, niti “oslobađanje” Donjecka u kojem je 2014. godine počela pobuna rusofonog stanovništva na poticaj Moskve i uz pomoć Wagnera. Takav bi se scenarij u potpunosti uklapao u planove koje su iznosili diplomati zapadnih država prema kojima je cilj zaustaviti sukob, budući status Krima prepustiti pregovorima nakon što prođe određeno razdoblje (govori se o 10 do 15 godina), dok bi se u Donjecku, u organizaciji UN-a, proveo referendum o željama lokalnog stanovništva.

Ako se kijevski plan ostvari, tada bi se pokazalo da je Burns početkom godine bio u pravu kad je rekao da je pred Ukrajinom presudnih šest mjeseci. Diplomat je, pa brojku treba tumačiti rastezljivo. Vatreni sukob treba prekinuti s jeseni kako bi se iduće godine, bez ratnog pritiska, mogli održati izbori u: Rusiji, Ukrajini, EU i SAD-u.

Ukrajinska je vojska svjesna da će operacija odnijeti velik broj žrtava i zato djeluje oprezno izbjegavajući nepotrebne sukobe. Ruske su snage dobro utvrđene i svima je i prije početka protuofenzive, u noći s 4. na 5. lipnja, bilo jasno da će biti veoma teško probiti linije obrane. Težišta napada se šire bojišnicom kako bi se otkrila točka na kojoj je moguć krah ruskih agresora da bi se tada žurno u akciju uključila pričuva: s jedne strane kako bi osigurala bokove u točki prodora, a s druge kako bi pritiskom na obranu duž linije dodira onemogućila prebacivanje trupa prema mjestu loma.

Želja je Kijeva izbiti na obalu Azovskog mora, koje sada kontroliraju agresorske snage uz alternativnu opciju doći dovoljno blizu da topništvo može u svakom trenutku prekinuti promet prema Krimu. Ukrajina još ima dovoljno vremena, cijelo ljeto, ali ima i dvije velike slabosti: izloženost jedinica napadima iz zraka uz rusku prednost u elektroničkom ratovanju.

Šef CIA-e Burns je, poručuje The Wall Street Journal, imao još jednu važnu ulogu koji dan nakon Prigožinove pobune. Nazvao je Sergeja Nariškina, šefa ruske vanjske obavještajne službe, kako bi mu rekao: “SAD nisu bile uključene. Ovo je unutarnja ruska stvar”.

Bilo je važno poslati poruku jer bi Putin, kao što je to pomislio turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan u srpnju 2016. godine kad je bio metom vojnog udara, da iza Prigožina stoji SAD i NATO. Paranoičan, kakav jest, mogao je bez Burnsove informacije narediti vojno djelovanje po Poljskoj, piše Jutarnji list.

Share This Article