Ove subote bit će točno 10 godina da je Hrvatska članica Europske Unije. Možda smo među Europljanima najdeblji, možda imamo najmanje plaće, možda smo među zemljama s najmanjom osobom potrošnjom: ali tu smo. Imamo Pelješki most, imamo euro, unutar Europe možemo s osobnom i bez čekanja na granicama. Studenti mogu slobodno na neko prekrasno sveučilište van Hrvatske, a odrasli mogu tražiti bolje prilike u Irskoj ili gdje ih je god volja
Linda, desetogodišnjakinja iz Zagreba. Toliko važnih stvari stane u 10 godina da je to teško i nabrojati.
“Najvažnije stvari koje sam doživjela su bile kad sam s 3 naučila rolati, to mi je bilo zabavno, pa kad sam se upisala u osnovnu školu bilo mi je jako zabavno jer smo naučili slikati, naučili smo slovkati, pisati neke duge riječi”, govori desetogodišnjakinja Linda Gugo.
A desetogodišnjakinja je i Hrvatska u Europskoj uniji, i ona je puno toga proživjela. U Uniju smo ušli na samom dnu, od tada nam je standard porastao, plaće narasle ali cijene – podivljale, piše Danas.hr.
“Gladni žedni goli evo to je to, to je taj standard”, kaže Mira Šehić iz Zagreba.
Trenutno smo u skupini sa Slovačkom, Grčkom, Mađarskom i Estonijom, standard nam je 25 posto manji od europskog prosjeka. Skuplji smo od Španjolske, Nizozemske, Češke. Cijene hrane su nam iznad prosjeka Europske unije, za razliku od plaća koje su tek na 40 posto.
“Sve je skočilo, ali to je bila situacija I u Italiji, Sloveniji, ništa nismo naučili od njih”, govori Darija Damić iz Zagreba.
S druge strane – kad smo ušli bilo je na burzi pola milijuna nezaposlenih, sada je stanje 100 000.
Pomalo se kretalo i dovelo nas do eurozone I Schengena.
“Moje je mišljenje da ćemo mi ekonomski brže napredovati na nekoj europskoj ljestvici nego što ćemo po ovoj kvaliteti života koja se odnosi na recimo iskorjenjivanje korupcije ili barem minimaliziranje korupcije, nepotizma, nefunkcionirajućih institucija, loše funkcionirajućeg pravosuđa. To je puno veći i ja bi rekla puno teži posao. Ako pogledate istraživanja ljudi koji su otišli iz Hrvatske, na prvom mjestu nije plaća kao razlog”, kaže bivša ministrica Vesna Pusić.
Nema granica, tržište je otvoreno, obrazovanje povezano a engleski mladima kao materinji.
“Ponekad kad se ne sjetim neke riječi na hrvatskom onda se jedino sjetim na engleskom pa mi je to mali problemčić”, govori Linda.
Dok preko Erasmusa studiraju i stažiraju mladi po cijeloj Uniji, da privuče ljude da se vrate u Hrvatsku Vlada je nudila 200 000 kuna. Vratilo ih se niti 200. S druge strane u Irskoj nas je trenutno 20 000.
“Mislim da je život ovdje puno bolji. Pruža puno više prilika i država je puno više socijalna”, kaže Ana-Marija Hota iz Irske.
I zato nas je toliko nestalo. Samo Slavonaca je 45 tisuća manje. Na popisu dvije godine prije ulaska u EU u Hrvatskoj je bilo gotovo 4 milijuna i 300 tisuća ljudi. Preklani ih je bilo pola milijuna manje.
“Znamo da je otišao 1141 liječnik od ulaska Hrvatske u EU, prosječne dobi 35 godina. Znači taman netko tko završi specijalizaciju ode”, govori Marija Rogoznica iz Povjerenstva za mlade liječnike u Hrvatskoj liječničkoj komori
Pa nam,naravno, fali radnika u – ugostiteljstvu, građevini, turizmu,..ma svemu.
Pelješki most, Skywalk na Biokovu, zagrebački rotor, ali I škole domovi,.. ma obnove od potresa ne bi bilo da nije Fonda solidarnosti. Vlada se hvali da smo u plusu 11 milijardi eura. S tolikim novcem stigao je i ured Europske tužiteljice koji je otkrio mnoge slučajeve korupcije koji naše institucije nisu. Upravo je Unija kao korektiv društva trebao biti najjači forte ulaska.
“Ocjena je milijun, a ne 5. Zato što da nismo u Europskoj uniji bili bi u puno puno lošijem stanju nego što jesmo. dakle uopće nema usporedbe kako bi mi izgledali, a možemo pogledati u susjedstvo, tako bi izgledali”, kaže Pusić.
Više nismo najgora zemlja po pušenju! Više puši Mađara i Bugara i Grka. Na policama nam nisu deterdženti ili Nutella za tržište 3. zemalja, ali smo zato pri dnu zbog alkohola koji pijemo svaki dan, a jedino Rumunji imaju gore zube od Hrvata.
Dobra je stvar što će današnji desetogodišnjaci uskoro voditi zemlju. A perspektiva lišena tih dobro znanih podjela – zvuči obećavajuće, piše Danas.hr.
