Sportski klubovi predstavljaju bazu iz koje se crpe reprezentativci. Je li poticanje gospodarstvenika na ulaganje u sport rješenje za izazove financiranja klupskog sporta? Gospodarstvenici nude svoju formulu zvanu porezne olakšice za privatne kompanije koje žele novac usmjeriti u oživljavanje klubova koji muku muče s nedovoljnim prihodima. I kreću u lobiranje prema izvršnoj i zakonodavnoj vlasti.
O financiranju klupskoga sporta u Otvorenom, urednika i voditelja Branka Nađvinskog, raspravljali su gosti: Vedran Šupuković, predsjednik Udruženja sportskih klubova HGK; prof. dr. sc. Mladen Vedriš, ekonomski stručnjak, Visoko učilište Effectus, počasni predsjednik HNS-a; Josip Pavić, državni tajnik Ministarstva turizma i sporta; glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač te Josip Salopek, tajnik RK Ivan – Mikanovci, piše vijesti.hrt.hr.
Siniša Krajač, glavni tajnik HOO-a, kaže da su klubovi u problemu.
– Dobro je da se detektiralo da je baza i početak svega u klubovima. Klubovi su u problemu. Oni koji su to prepoznali na vrijeme su Vlada i Ministarstvo turizma i sporta. Ministrica Brnjac i premijer Plenković dali su jedan snažan poticaj prošle godine, dali su i ove godine, dakle prepoznalo se gdje treba pomoći i to je bila jedna snažna injekcija prema klubovima preko Hrvatskog olimpijskog odbora. Napravili smo program gdje smo uključili klubove, u stvari preko Nacionalnih sportskih saveza pomoć dali klubovima. Moramo težiti tome da sva djeca u Hrvatskoj, upravo zbog toga što su baza klubovi, trebala bi imati besplatno bavljenje sportom do 16 godina. Upravo ova tema danas bi potaknula taj jedan način funkcioniranja klubova, jer u klubovima se u principu stvaraju mladi igrači, reprezentativci, olimpijci i tako dalje, rekao je Krajač.
Bitno je poboljšati infrastrukturu.
– Upravo na ovaj način na koji ćemo danas komunicirati je najbolji način na koji bi se to moglo popraviti. Moramo znati da se infrastruktura popravlja naravno u lokalnim sportskim zajednicama, ali i tako da se prihvaćaju velike sportske priredbe, da se tako uključuje kompletna lokalna zajednica. Moramo uzeti u obzir da još uvijek naša infrastruktura je na bazi Univerzijade, Mediteranskih igara i tako dalje. Na tim infrastrukturama smo mi osvajali odličja, a u stvari naši sportaši su trenirali. Imate jedan Zagreb gdje je bila Univerzijada, jedan Split gdje imate praktički najviše olimpijaca, broja olimpijaca, a infrastruktura je počela stariti. Dakle, ti sportaši su zaslužili da im se ponovno infrastruktura obnovi, vrati da ta nova djeca, neki novi olimpijci imaju gdje trenirati i da mogu imati svoje prirodno okruženje, poručio je.
Josip Pavić, državni tajnik Ministarstva turizma i sporta, kaže kako su klubovi prvenstveno javna potreba lokalnih i regionalnih zajednica.
– Klubovi su prvenstveno javna potreba lokalnih i regionalnih zajednica. Međutim to nije spriječilo nas u Ministarstvu turizma i sporta, u ovoj Vladi, da ulažemo dodatna sredstva preko Hrvatskog olimpijskog odbora, ali i Paraolimpijskog odbora, upravo kao pomoć klubovima koji su bili u teškoćama. Sjetimo se da su prošle godine predstavnici pet loptačkih sportova bili na sastanku kod premijera, očekivali su jednokratnu pomoć, međutim dobili su pomoć koja će biti konstantna. Ne samo prošle godine, nego ide i ove, ići će i sljedećih godina da bi se sport razvijao upravo za te stvari, razvoj sporta, pomoć pri organizaciji natjecanja, kako bi se indirektno pomoglo i samim klubovima, pa i sam novi Zakon o sportu koji je stupio na snagu ove godine kroz mnoge stvari upravo indirektno pomaže i klubovima, poručio je.
Kaže kako su pojedini gradovi krenuli ukidati sportske stipendije.
– Navest ću jedan primjer, nacionalnih sportskih stipendija koje smo mi uveli upravo da bi svi sportaši imali jednake iznose, neovisno o jedinici lokalne samouprave s koje ulaze, da bi se dogodilo suprotno, da su pojedini gradovi već počeli ukidati te stipendije, jer kao Vlada daje, pa mi ne moramo. To nije slučaj, nego moramo svi zajedno pomagati. Kad bi barem lokalne zajednice, pa i poduzetnici pratili rast ulaganja u sport koje je ova Vlada u zadnja dva mandata pokazala, mislim da bi onda bilo puno manje potrebe i za ovakvim sastancima, kaže Pavić.
Mladen Vedriš, ekonomski stručnjak, Visoko učilište Effectus, počasni predsjednik HNS-a, odgovorio je na pitanje gdje su najveći problemi u ekonomskoj računici financiranja klubova.
– Pitanje je osim sluha, da li imaju dovoljno sredstava. Kad na budžete gradova, lokalne samouprave i tako dalje, navale svi oni koji imaju realne potrebe, znači od komunalnog sektora, predškolskog odgoja, školskog itd. uvijek je veliko pitanje koliko prostora ostaje lokalnim zajednicama. Ja sam uvjeren u manjim i većim sredinama ljudi koji su vijećnici, koji čine poglavarstva i tek kako su ljudi koji žive tu, koji imaju svoju djecu, prijatelje i razumiju što su sportske potrebe, međutim naprosto kolač je zadan i u tom dijelu pomažu, ali to pomaganje je pitanje da li je dovoljno da klubovi mogu opstati. To jedno znate, nije dovoljno da živite, ali nije dovoljno da umrete, rekao je Vedriš.
Ističe kako hrvatski klubovi nemaju iste izvore prihoda kao strani.
– Mi smo neki dan gledali utakmice Europske lige, Lige prvaka i vidjeli smo klubove kojima se divimo, s kojima bi se željeli natjecati. To je nogomet, ali tu su i drugi sportovi. I zapitajmo se koja su dva glavna izvora tih prihoda. Glavni izvor prihoda su naravno, obzirom da su to dionička društva, sam kapital tih dioničkih društava, vlasnika i tako dalje i enormni prihodi od televizijskih prava. I onda, nemojmo zanemariti cijenu ulaznice, pogledajte broj gledatelja, znači to su negdje tri glavna izvora prihoda. Ja vas pitam koji od ta tri izvora prihoda imaju hrvatski klubovi. Znači, marketinški tržište je limitirano, vlasnička struktura ovako u ekonomskoj situaciji vrlo često ima još uvijek karakter udruga, nema znači nekih privatnih inicijativa većih. A s treće strane, naravno, ako pogledate udjele ulaznica i cijenu tih ulaznica, to je onda gotovo simbolično, objašnjava.
Poručuje kako moramo pogledati našu situaciju u cjelini, pa onda vidjeti što možemo učiniti.
– Kad kažem što možemo učiniti, nesporno je da država čini što može s aspekta hardvera, znači sportske infrastrukture, ali mi govorimo o realnom životu klubova. Dođite u bilo koji klub i pogledajte te klince koji treniraju, vidite to uzbuđenje, vidite taj njihov interes da su uključeni u klubove, a to su oni za koje mi sutra želimo da su u jednoj nacionalnoj selekciji i oni s kojima ćemo se nositi s tom konkurencijom, rekao je Vedriš.
Vedran Šupuković, predsjednik Udruženja sportskih klubova HGK, otkrio je što ne valja u financiranju klupskog sporta, te zašto je osnovano Udruženje sportskih klubova HGK.
– Pa nisam siguran da je možda najbolje pitanje što ne valja u financiranju klupskog sporta. Ono što je evidentno je da u Hrvatskoj od osamostaljenja, znači od 1992. godine, evo sad je već 31 godina samostalnosti, zapravo cjelovit model financiranja sporta nije postojao. Od početaka 90-ih postojao je jedan neslužbeni model, koji se zasnivao na tome da su klubovi uglavnom financirani od jedinica lokalne samouprave i poduzeća u većinskom državnom vlasništvu. Međutim, prije nekih deset godina ulaskom u EU, poduzeća u većinskom državnom vlasništvu su prestala financirati sport, a paralelno s tim su jedinice lokalne samouprave u većini smanjivale sredstva za sport, objašnjava Šupuković.
Klubovi su ostali bez značajnog dijela sredstava.
– I u tom jednom dijelu, klubovi su ostali bez značajnog dijela sredstava, a rashodi su vrlo visoki, vrlo fiksni i taj deficit prihoda koji je nastao u tom trenutku je bio gotovo nemoguće supstituirati na domaćem tržištu, zato što su kapaciteti domaćeg gospodarstva u jednom dijelu nedostatni, u drugom dijelu možda bi kroz neko porezno opravdanje to trebalo učiniti primamljivijim da gospodarstvo financira sport. U tom je kontekstu ova inicijativa vezana za sportsko udruženje, odnosno udruženje sportskih klubova pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Ona je postojala i prije 4-5 godina, u pretpandemijsko vrijeme, ali u ovoj godini se ukazala prigoda da to realiziramo putem Hrvatske gospodarske komore koja je prepoznala svu tu slojevitost problema, kaže.
Josip Salopek, tajnik RK Ivan – Mikanovci, uvodno je predstavio svoj klub.
– Mi smo relativno mlad rukometni klub, osnovan 2017. godine. Uspjeli smo okupiti jako puno djece, mladeži, imamo trenutno oko 90 djece koja marljivo treniraju, igraju. Postižemo vrlo dobre rezultate, prošle godine smo bili državni prvaci s generacijom do 13 godina, šesto mjesto generacija do 15 godina. Prošla završnica, bili smo s tri ekipe na završnici, dobre rezultate postižemo. Sudjelujemo na svim turnirima, tu i međunarodnim, u regiji, na domaćim turnirima, uvodimo djecu. Trudimo se da se okupi što više djece, uključiti djecu u sport, da se razvijaju psihički, mentalno, motorički, socijaliziraju sa svom drugom djecom, rekao je Salopek.
Kaže kako su izvori financiranja vrlo mali, te da većina financiranja pada na roditelje.
– Nažalost, izvori financiranja su vrlo mali. Imamo razumijevanja našeg načelnika općine, koji nas financira. Nažalost, njegovi resursi su mali. On financira koliko može. Imamo razumijevanja ravnatelja škole, koji nam daje dvoranu, sve, ali njihovi su resursi slabi i to nam je slabo. Većinom nas financiraju roditelji, financiraju najviše putovanja, opremu za djecu i treninge, prijevoz djece i to sve najviše pada na roditelje, ističe Salopek.
Kaže kako pozdravlja svaku inicijativu da se nešto promijeni u poreznom sustavu, jer ovakav način financiranja i improvizacija je dugoročno neodrživ.
Hoće li u budućnosti doći do bitnijih promjena u financiranju sportskih klubova?
– Do bitnijih promjena u financiranju hrvatskog sporta je već došlo. U ova dva mandata ove Vlade, objasnit ću na primjeru Hrvatskog olimpijskog odbora kojem je budžet 2016. bio na 15 milijuna, a u novoj godini je već na skoro 40 milijuna eura. Isto tako su i za Hrvatski rukometni savez i vaterpolski i odbojkaški savez ti iznosi rasli gotovo pa za 300 posto. Ne vjerujem da ima područja u Hrvatskoj da su iznosi koje Vlada izdvaja rasli u tolikoj mjeri kao u sportu što u svakom slučaju ne isključuje i mogućnost jedne društvene odgovornosti svih poduzeća kojima nitko ne brani ni sada da se uključuju. Sponzorstva su potpuno porezno priznati trošak tako da u svakom slučaju pozdravljam sve inicijative, neka nastave pratiti onaj rad koji Vlada pokazuje u ova dva mandata, poručio je Pavić.
Je li budućnost Hrvatskog klupskog sporta u većoj interakciji s privatnicima, s privatnim kompanijama, s privatnim partnerima?
– Apsolutno svih dionika tog procesa, apsolutno se slažem s Josipom i gospodinom Vedrišom, smatram da ne moramo tražiti nove modele. Mi smo u principu isto tako jedinstveni po tome što brinemo kao Olimpijski odbor i o vrhunskom sportu i o lokalnom dijelu i o Nacionalnim sportskim savezima. Dakle, mi model imamo putem Ministarstva turizma, ustvari Vlade koja je odobrila sredstva. Kad se tu još uključe privrednici mislim da ne bi to trebalo biti problem, dakle moglo bi samo ići na bolje. Već je krenulo na bolje i to vidimo na primjerima, rekao je Krajač.
– Da ne bi ostali samo na vrhunskom sportu, misli se i o bazi ovih najmlađih koji imaju novi Zakon o sportu koji će otvarati nove mogućnosti financiranja direktno i pravedno za županijske sportske zajednice, upravo za sport djece i za stručni rad u tim klubovima koji se bave razvojem sporta djece, dodao je Pavić.
Slijedi li sada žestoko lobiranje prema izvršnoj i zakonodavnoj vlasti?
– Ako vi tako kažete, ja vjerujem da će se to desiti, odgovorio je Šupuković.
– Ja bih rekao da slijedi jedan dijalog s argumentacijom o tome zašto je to dobro za jednu i drugu stranu. Znači, ovdje se nikome ništa ne uzima, nego se jednostavno otvara mogućnost stvaranja multiplikatora, da se istim sredstvima učini više, poručio je Vedriš za kraj, piše vijesti.hrt.hr.