Takav niz imaju još samo tri najveće svjetske nogometne sile! ZadnjI finale bez hrvatskog štiha bilo je još 2011. A Brozoviću će to biti šesti finale u životu, ima dvije pobjede i tri poraza
Naime, čim je ždrijeb u polufinalu spojio Inter i Milan, bilo je jasno da će opet jedan finalist imati u sastavu Hrvata. Nakon što je Inter u 180 minuta pobijedio 3-0, jasno je da će to biti Marcelo Brozović (30), a ne Ante Rebić. Peterostruki prvak Luka Modrić neće mu biti s druge strane u istanbulskom finalu 10. lipnja, već Manchester City nakon dominantne predstave i pobjede 4-0, pa ne možemo biti sigurni da će Hrvat osvojiti uhati trofej 11. sezonu zaredom.
No koliko je sam ulazak u finale velik i rijedak podvig? Pa, recimo samo da osim Hrvatske, igrače su u zadnjih 11 finala Lige prvaka imali još jedino Brazil, Španjolska i Francuska!
Zadnji finale bez hrvatskog štiha bio je još 2011. između Guardioline Barcelone i Fergusonovog Manchester Uniteda na Wembleyu. Nakon toga krenuo je niz: Ivica Olić 2012., Mario Mandžukić 2013., Luka Modrić 2014., Ivan Rakitić 2015., Luka Modrić 2016., Luka Modrić i Mario Mandžukić 2017., Luka Modrić i Dejan Lovren 2018., Dejan Lovren 2019., Ivan Perišić 2020., Mateo Kovačić 2021., Luka Modrić 2022. i Marcelo Brozović 2023.
Od 19 naših igrača u finalima, njih je 11 osvojilo pehar, piše 24sata.
Brozoviću će to biti prvi finale Lige prvaka, drugi europski i šesti u životu. S Dinamom je 2014. u finalu Kupa izgubio od Rijeke 1-0 i 2-0, potom je s Hrvatskom 2018. izgubio finale Svjetskog prvenstva od Francuske 4-2 te s Interom 2020. finale Europske lige od Seville 3-2. No posljednja je dva finala dobio. Prošle je godine najprije u Talijanskom kupu s Interom pobijedio Juventus 4-2 nakon produžetka, a potom istog suparnika u Superkupu 2-1, opet nakon produžetka.
Finale Lige prvaka bit će Brozova najveća klupska utakmica. A samo četiri dana nakon okršaja u Istanbulu krenut će po trofej i s Hrvatskom, četiri dana nakon finala Lige prvaka igra se polufinale Lige nacija. Na okupljanje će doći svježiji nego ijedno ranije ljeto jer nakon povratka od ozljede Broz je u Interu postao rezerva, džoker. Pa je u 35 utakmica ove sezone sakupio svega 2115 minuta, a 16 je utakmica propustio zbog ozljeda.
Hrvatski nogometaši u finalu Lige prvaka
Prvi su bili Josip Pirmajer (za Partizan u porazu 2-1 1966. od Reala) i Ivan Ćurković (branio za St. Etienne u porazu od Bayerna 1-0 1976. godine).
Ivan Iko Buljan, legendarni Hajdukov nogometaš, bio je član trofejne generacije HSV-a koja je došla do finala 1980. i na Santiago Bernabeuu izgubila od Nottinghama Foresta s 1-0.
A prvi Hrvat koji je postao klupski europski prvak bio je Robert Prosinečki koji je s Crvenom zvezdom u Bariju 1991. nakon jedanaesteraca svladao Marseille (5-3, 0-0). Prosinečki prvi je izveo udarac i bio precizan s bijele točke za beogradsku momčad.
Stasiti Makaranin Alen Bokšić osvojio je Ligu prvaka s Marseilleom 1993. godine, kad su Francuzi u Münchenu slavili protiv Milana 1-0 golom Basilea Bolija.
U finalu je Bokšić igrao i s Juventusom 1997., ali na istom, Olimpijskom stadionu u Münchenu, Torinezi su poraženi protiv dortmundske Borussije (3-1).
Zvonimir Boban je 1994. podignuo trofej Lige prvaka kada je Milan u finalu pobijedio favoriziranu Barcelonu za koju su igrali Stoičkov i Romario čak sa 4-0.
I godinu kasnije Boban je igrao finale s Milanom, ali su Talijani poraženi protiv Ajaxa.
Davor Šuker imao je sjajnu uvertiru u ljeto kad je Hrvatska osvojila broncu na Svjetskom prvenstvu, a on bio Zlatna kopačka u Francuskoj.
Real je tog proljeća po sedmi put postao europski prvak, pobjedonosni gol protiv Juventusa (1-0) postigao je Predrag Mijatović u 66. minuti, a u 89. ga je zamijenio Šuker.
Dario Šimić svoje najbolje nogometne godine proveo je u Interu i Milanu. Crveno-crni, koji su sedmerostruki europski prvaci, u njegovo su vrijeme igrali u tri finala Lige prvaka, ali Šimić nije zaigrao ni u jednom finalu.
Štoviše, nije bio ni u zapisniku. Milan je na jedanaesterce bio bolji od Juventusa 2003., u Istanbulu je 2005. s bijele točke poražen protiv Liverpoola, a 2007. je uzvratio Englezima u Ateni.
Igor Tudor bio je čvrsta karika Juventusove obrane u sezoni 2002./2003. u kojoj su došli do finala Lige prvaka.
U polufinalu su izbacili moćni Real što je označilo kraj jedne ere Galacticosa. Juventus je u finalu na Old Traffordu odigrao 0-0 protiv Milana, da bi potom izgubio na jedanaesterce.
Tudor je igrao do 42. minute, kada ga je ozlijedio Ševčenko, pa je u igru ušao Birindelli.
Dado Pršo i Monaco uspjeli su se plasirati u finale 2004., gdje se proslavio Mourinhov Porto (3-0) koji je godinu dana ranije osvojio i Europsku ligu.
Pršo će tu sezonu ipak pamtiti po četiri gola koja je postigao u skupini, u pobjedi Monaca protiv Deportiva 8-3.
Igor Bišćan radovao se sa suigračima u najnevjerojatnijem finalu Lige prvaka, kad je Liverpool 2005. u Istanbulu protiv Milana nadoknadio zaostatak 0-3 i slavio nakon jedanaesteraca.
Bišćan je, unatoč značajnoj ulozi te sezone i jako dobrim igrama u četvrtfinalu protiv Juventusa i polufinalu protiv Chelseaja, imao “najbolje mjesto na stadionu”, utakmicu je odgledao iz lože. Benitez ga nije uvrstio u momčad za finale.
Čak trojica Hrvata bila su u sastavu Bayera iz Leverkusena koji je izborio finale Lige prvaka na Hampden Parku 2002. i izgubio od Reala s 2-1, nakon što je Zinedine Zidane zabio svoj najpoznatiji gol, iz voleja za pobjedu.
Boris Živković odigrao je cijelu utakmicu.
Marko Babić u finalu je protiv Reala ušao u prvoj minuti sudačke nadoknade.
Treći Hrvat u sastavu Bayera bio je Jurica Vranješ, ali on nije u finalu ulazio u igru.
Ivica Olić igrao je s Bayernom dva finala Lige prvaka: 2010. protiv Intera (0-2) i 2012. protiv Chelsea, ali ni jednom nije osjetio slast pobjede.
Štoviše, na Allianz Areni protiv Chelseaja Olić je bio jedan od tragičara jer je promašio jedanaesterac u raspucavanju. Chelsea je pobijedio s 5-4 (1-1).
Danijel Pranjić bio je u zapisniku za Bayern u dva finala, 2010. protiv Intera (0-2) i 2012. protiv Chelseaja (4-5, 1-1), ali nije ulazio u igru
Jedini je Hrvat koji je zabio gol u finalu Lige prvaka za dva kluba Mario Mandžukić.
U njemačkom finalu između Bayerna i Borussije Dortmund na Wembleyu 2013. Mandžo je zabio prvi gol u pobjedi 2-1.
A onda je i 2017. igrao u finalu i zabio za Juventus u porazu 4-1 od Reala prekrasan gol polu-škaricama!
Luka Modrić je, pak, jedini hrvatski nogometaš koji je pet puta osvojio Ligu prvaka.
Real je 2014. u finalu pobijedio Atletico s 4-1 nakon produžetka, 2016. opet Atletico s 5-3 nakon jedanaesteraca, 2017. Juventus s 4-1 pa 2018. Liverpool s 3-1 te 2022. opet Liverpool, s 1-0.
Luka je svaki put bio vrlo važan igrač.
Ivan Rakitić 2015. je u finalu zabio prvi gol u pobjedi Barcelone nad Juventusom 3-1.
U finalu 2016. protiv Atletica ostao je na tribini, a 2017. i 2018. na Realovoj klupi pa je finale iskusio tek 2021. u dresu Chelseaja kada je ušao u 80. minuti u pobjedi nad Manchester Cityjem 1-0.
Igrao za Liverpool protiv Reala u Kijevu 2018. i asistirao za gol u porazu 3-1, a 2019. je u pobjedi Liverpoola nad Tottenhamom 2-0 ostao na klupi.
U Lisabonu je Bayern pobijedio PSG 1-0, a Perišić je ušao u 68. minuti.
Inter je u polufinalu izbacio Milan pa će i Brozović prvi put osjetiti atmosferu finala Lige prvaka, piše 24sata.
Hrvati u finalima Lige prvaka
1993. Alen Bokšić (Marseille)
1994. Zvonimir Boban (Milan)
1995. Zvonimir Boban (Milan)
1997. Alen Bokšić (Juventus)
1998. Davor Šuker (Real Madrid)
2002. Boris Živković, Marko Babić, Jurica Vranješ (Bayer Leverkusen)
2003. Dario Šimić (Milan), Igor Tudor (Juventus)
2004. Dado Pršo (Monaco)
2005. Igor Bišćan (Liverpool)
2007. Dario Šimić (Milan)
2010. Ivica Olić, Danijel Pranjić (Bayern)
2012. Ivica Olić, Danijel Pranjić (Bayern)
2013. Mario Mandžukić (Bayern)
2014. Luka Modrić (Real Madrid)
2015. Ivan Rakitić (Barcelona)
2016. Luka Modrić, Mateo Kovačić (Real Madrid)
2017. Luka Modrić, Mateo Kovačić (Real Madrid), Mario Mandžukić, Marko Pjaca (Juventus)
2018. Luka Modrić, Mateo Kovačić (Real Madrid), Dejan Lovren (Liverpool)
2019. Dejan Lovren (Liverpool)
2020. Ivan Perišić (Bayern)
2021. Mateo Kovačić (Chelsea)
2022. Luka Modrić (Real Madrid)
2023. Marcelo Brozović (Inter) – ???
