Svjetski je dan Parkinsonove bolesti. Ova bolest, druga je najčešća degenerativna bolest, iza Alzheimerove demencije. Nenad Bach, glazbenik, otkrio je kako se ping-pongom bori protiv bolesti.
Dr. Marija Petravić Paponja, oboljela od Parkinsonove bolesti, u emisiji Dobro jutro, Hrvatska ispričala je kako se odvijala njena bolest. Opisala je sve simptome i probleme s kojima se suočava.
Tremor je jedan od karakterističnih znakova Parkinsonove bolesti. Radi se o kroničnoj degenerativnoj bolesti u kojoj dolazi postepeno do razvoja simptoma, pojasnila je prof.dr.sc. Vanja Bašić Kes, neurolog KBC “Sestre milosrdnice”, piše vijesti.hrt.hr.
– Ono što je problem, je da se bolest često u početku ne prepoznaje, govori.
Dodaje kako je važno prepoznati simptome, a to su drhtavica, kasnije ukočenost nagnuti položaj tijela prema naprijed, koraci koji postaju sve sitniji i kao da su stopala zalijepljena za tlo.
– Tko prepozna simptome, važno je što prije se javiti liječniku, naglasila je.
Ističe kako je to neurodegenerativna bolest i nema izlječenja te bolesti.
Ping-pongom protiv bolesti
Nenad Bach, glazbenik rekao je kako mu je bolest dijagnosticirana s 56 godina. Počeo mu se tresti mali prst na desnoj ruci.
– Kod mene je bio spori uzlaz bolesti. Nakon 5 godina više nisam mogao javno svirati gitaru. Onda me je prijatelj odveo u klub gdje se igra stolni tenis i nakon 3-4 mjeseca ponovno sam mogao svirati, govori.
Dodaje kako je vježba jedina koja za sada usporava proces napredovanja bolesti.
– Svjedok sam da ljudi koji nisu mogli hodati, sada hodaju, da ljudi koji nisu mogli govoriti sada govore, nakon što su počeli igrati stolni tenis, naglasio je.
Rekao je kako je ping-pong jako dobro prihvaćen među oboljelima.
Na pitanje što kažu liječnici na vezu ping-ponga i Parkinsonove bolesti, Bašić Kes je rekla kako je ova bolest ta u kojoj dolazi do poremećaja koordinacije, a ping-pong je brza igra u kojoj se koordinacija ispravlja.
Istaknula je kako je veliki problem taj što oboljeli od ove bolesti nemaju mogućnost odlaska na rehabilitaciju, a to je izuzetno važno za njih.
Petravić Paponja je rekla kako je njoj najteže kod ove bolesti kretanje, gubljenje ravnoteže, fina motorika.
Bašić Kes je naglasila kako postoji esencijalni tremor koji se često javlja, ali on nije povezan s Parkinsonovom bolesti.
Neurostimulatori pomoć u liječenju
prof.dr.sc. Darko Chudy, neurokirurg KB Dubrava kazao je kako su neurostimulatori u zadnjih 30 godina postigli najveći doseg u liječenju simptoma Parkinsonove bolesti.
– Bitno se smanjuje usporenost pokreta, tremor, rigiditet. Kod pacijenata se tim neurostimulatorom bitno poboljšava kvaliteta života, rekao je.
Dodaje kako je rizik ove operacije nizak. Kako kaže, ljudi se preplaše kada čuju da se radi o operativnom zahvatu, no 300 operiranih pacijenata u Hrvatskoj svjedoče da to nije rizično.
Regina Zubanović javila se iz Splita s treninga splitske podružnice Udruge „Parkinson i mi”.
Ana Lešina, volonterka i fizioterapeutkinja govori kako vježbaju jednom tjedno sat i pol vremena.
Naglašava kako se nakon vježbanja kod oboljelih vide pomaci. Oni su, kako kaže, sigurniji, imaju bolji pokret, mogu nešto što prije nisu mogli.
Jure Dabo, član udruge naglašava kako vježbanje na njega djeluje pozitivno te da isto usporava brži napredak bolesti.
Udruga “Parkinson i mi” – u suradnji s Gradom Zagrebom i Ministarstvom zdravstva – i ove je godine organizirala akciju na Trgu Petra Preradovića. Pod motom “Aktivno protiv Parkinsona” – održavaju se radionice tanga, likovne radionice, igra se stolni tenis. Ključna je mentalna i tjelesna aktivnost. U Hrvatskoj je oko 16 tisuća oboljelih, piše vijesti.hrt.hr.
– Ono što želim napomenuti, a to da sve više mladih imaju bolest. Imamo ljude kod kojih s 20, 30 ili 40 godina otkrivamo Parkinsonovu bolest i to nije bolest samo starijih, kako se prije mislilo. Najviše ih ima sa 60 i više godina, ali jedan od 10 novooboljelih je u dobi manjoj od 40 godina. Ta osoba mora dalje biti radno sposobna, istaknula je Vladimira Vuletić, predsjednica udruge “Parkinson i mi” i predstojnica Klinike za neurologiju KBC-a Rijeka.
– Jedan vid terapije su medikamenti, ali drugi dio morate odraditi sami sa sobom. Ja to odrađujem pišući svaki dan dnevnik o životu s Parkinsonom, ali ja i hodam i igram ping-pong. To se pokazalo u svijetu kao izvrsna terapija i igram ga redovno s kolegama, rekao je Hrvoje Kovačić.
