Zbog prijevare tvrtke “Alas za dom”, koju je još prije 15 godina oštetio za gotovo 14 tisuća eura, na splitskom Općinskom sudu nepravomoćno je na zatvorsku kaznu osuđen 47-godišnji Dario Baštinac, zvani Đigi, iz Vareša.
Navedena tvrtka “Alas za dom” više ne postoji, bar po podacima iz sudskog registra, a vlasnik joj je bio najpoznatiji “brk u Hrvata”, Marko Skejo, zapovjednik HOS-ove bojne “Rafael vitez Boban” i svojedobno predsjednik splitsko-dalmatinskog HČSP-a.
Dakle, Đigi iz Vareša, kojem se sudilo u odsutnosti jer više od desetljeća nitko ne zna gdje je usprkos svojedobno raspisanoj međunarodnoj tjeralici, osuđen je jer je u razdoblju od 14. siječnja 2008. godine do 12. lipnja 2008. godina, tada kao vlasnik obrta za građevinarstvo “Digi-Bau”, od Skejine tvrtke u više navrata naručio i preuzeo betona u vrijednosti tadašnjih 103.962 kune, lažno prikazujući da će izdati bjanko zadužnicu kao instrument osiguranja plaćanja te da će preuzeti beton uredno platiti. Naravno, tvrtka “Alas za dom” beton mu je isporučila, a lažljivi Varešanin niti je izdao bjanko zadužnicu, niti je do danas platio preuzetu robu.
Optužnicu za ovo nedjelo ODO Split podignuo je još krajem kolovoza 2014. godine, no Baštinac je uspješno migoljio sve ovo vrijeme i nikad nije dao svoje očitovanje kao okrivljenik. Posao sa Skejinom tvrtkom ugovarao je s Božom Trogrlićem, Skejinim zetom, koji je bio zadužen za preuzimanje i isporuku narudžbi. Ukupno je Đigi preuzeo betona u vrijednosti većoj od 136 tisuća tada važećih kuna, a od toga je samo u prosincu 2008. godine putem cesije s tvrtkom “Ivanišević gradnja” platio 32.229,35 kuna, nakon čega je prestao s plaćanjem.
A kako je Baštinac lukavo igrao kombinaciju s Trogrlićem, koji je, po iskazu svjedoka, bio desna ruka tadašnjeg direktora Skeje, dovoljno govori podatak na koji je način manipulirao svojim računima u bankama. Naime, pri dogovaranju posla sa Skejinom tvrtkom naveo je da kod Imex banke ima glavni poslovni račun koji služi za plaćanje zakonskih obveza i javnih prihoda, za naplatu vrijednosnih papira i instrumenata plaćanja te naloga s naslova ovrhe sudskih i drugih ovršnih isprava. Osim toga računa, imao je račune i u Credo i Erste banci, ali do danas se “Alas za dom” nije uspio naplatiti ni s jednog od tih računa jer na njima nije bilo sredstava. Zanimljivo je da je taj glavni poslovni račun na Imex banci d.d. otvoren 22. veljače 2008. godine, prva transakcija po računu obavljena je 11. ožujka 2008. godine, a od 5. lipnja iste godine račun je u neprekidnoj blokadi.
Skejin zet je na suđenju u prosincu prošle godine kazao da je u vrijeme ovog događaja imao više nego dovoljno iskustva i da je poduzeo sve da se ovakvo što ne dogodi.
– Činjenica koliko smo bili oprezni i spriječili daljnju prevaru je to što smo vrlo brzo reagirali shvativši da Dario ne plaća i stalno odgađa isplatu, pa smo prestali s isporukom betona. Pokušali smo s njim dogovoriti kompenzaciju ili cesiju, na što je on pristajao sve dok se nije prestao javljati na telefon, a onda smo aktivirali zadužnicu i shvatili da smo 17. po redu, kao i da je njegov dug ogroman i zadužnica nenaplativa. Postupio sam po pravilima tvrtke, na Fini sam provjerio stanje računa firme Darija Baštinca te sam zatražio ovu zadužnicu koja ničemu nije mogla poslužiti. Do njega nikada nismo uspjeli doći. Čuli smo da je u Nizozemskoj, ali to nije potvrđeno i sigurno, a s obzirom na iznos duga koji je napravio, ako je i živ, teško je povjerovati da će se pojaviti. Skejo je s tim upoznat na način da smo jednom mjesečno imali skupštinu na kojoj bismo iznijeli sve što je dio tog mjeseca te sam ja izvijestio o ovom neplaćanju i prekidu isporuke – kazao je, među ostalim, Trogrlić u svom svjedočkom iskazu, piše Slobodna Dalmacija.