Jad i bijeda tri godine nakon zagrebačkog potresa: “Umorni smo, baš smo umorni od obećanja, nerada i promjena zakona koji ne donose ništa novo”

Screenshot: Dnevnik.hr/NovaTv

Danas je točno tri godine od zagrebačkog potresa u kojem je oštećeno 25 tisuća objekata. Država dosad nije izgradila niti jednu zamjensku kuću. Obnova javnih zgrada je u tijeku, ali s privatnima ide jako sporo. Četvrti ministar po redu Branko Bačić uvjerava i novinare i sve oko sebe da će biti bolje.

Danas je točno tri godine od zagrebačkog potresa, a sa zagrebačkih fasada još pada žbuka.

Ministar graditeljstva Branko Bačić kazao je u utorak, uoči treće obljetnice zagrebačkog potresa, da Vlada nije “položila ispit” kada je riječ o izgradnji zamjenskih obiteljskih kuća, no najavio je napredak do kraja ove godine, do kada očekuje radove na stotinjak zamjenskih kuća.

Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević misli da je to realno. “Mislim da je, jer smo sada na nuli”. Obnova privatnih zgrada i kuća je nešto što se u Zagrebu nije napravilo.

Na 23 kuće i zgrade završena je konstrukcijska obnova. Većina toga je samoobnova. Zahtjeva ima blizu dvije tisuće. Zadovoljni su kažu obnovom javnih zgrada. Obišli su Gimnaziju Tituš Brezovački. Konzervatori su u jednom trenutku zaustavili radove na školi jer pripada zaštićenom spomeniku nulte kategorije.

“18 mjeseci koliko se čekalo da se riješe svi problemi u obnovi su oni za što smo mi danas ovdje i gledamo ogoljene zidove, a mogli smo već imati gotovu školu. Administrativne poteškoće su bile teže i zahtjevnije nego što su građevinske”, poručuje Damir Jelenski, ravnatelj gimnazije Tituša Brezovačkog.

Bez obzira na sve, Bačić se još nada da ćemo iskoristiti sva europska sredstva za obnovu i da ih nećemo morati vraćati. “Pogriješili smo ako ne potrešimo, ali ako potrošimo očekujem da to pohvalite”, kaže Bačić. Građani kažu da nema velikih pomaka.

“Ljudi su nezadovoljni i treba više”, kaže Saša iz Zagreba. Posebno kad su u pitanju obiteljske kuće koje nakon više od tisuću dana od potresa nisu čak ni srušene. Od 409 srušene su tek 73.

Reporterka Dnevnika Nove TV Matea Ćorić razgovarala je sa dva stanovnika Medvedskog brega i jednim iz Čučerja. I njih zanima zašto obnova ide tako sporo.

Ivica Šušković i Antonia Novak su iz Medvedskog brega, a Kruna Zgombić je iz Čučerja. Oni također čekaju na obnovu svojih obiteljskih kuća. 10 zagrebačkih obitelji snimao je Dnevnik Nove TV. Svi su oni prikupili dokumentaciju, predali zahtjev, ali nikome od njih nije se digla niti jedna cigla na kući.

Ivica Šušković govorio je za Dnevnik Nove TV prije točno godinu dana. Otkriva je li se što se promijenilo i kako su se mijenjali osjećaji u ove tri godine.

“Sve je ostalo isto, nema nikakvih promjena, novi zakoni dolaze, a s ovim kompliciraju. Meni sad treba građevinska dozvola za kuću koju sam imao, a građevinske dozvole se čekaju jako dugo. Znači opet s ovim ubrzanjem obnove nisu postigli ništa.

Osjećaji su od nekakve ljutnje i bijesa i do umora. Umorni smo, baš smo umorni od obećanja, nerada i promjena zakona koji ne donose ništa novo i nikakvo poboljšanje”, kazao je.

Kuća obitelji Novak srušena je prije godine i to jedna od rijetkih koja je uopće srušena. Antonia Novak kaže: “Naša je kuća srušena, na sreću ili nesreću, ne znam što bih rekla, zahtjevi su podneseni, čestica je čista, čeka se, projekt je gotov, čeka se javna nabava, riječ javna nabava više ne mogu čuti. Diže mi se kosa na glavi. Kažu, strpljenja, ali nema više strpljenja”, kaže.

Na pitanje vjeruje li ministru Bačiću kada kaže da slijedi gradnja 100-tinjak kuća, odgovara: “Ne znam. I da i ne. Mora se vjerovati, hoćeš-nećeš. Zahtjev za obnovu je predan u 11. mjesecu 2020. godine. Kuća je srušena u listopadu 2021. godine i čeka se javna nabava i strpljen, spašen…”.

Neki su za ovo vrijeme u kontejnerima drugi u najmu u stanovima.

Kruna Zgombić je tri godine u najmu. Nije zaboravila kako kuća izgleda jer joj dolaze računi za struju i vodu koju ne troši, a kaže da ih mora plaćati.

Na pitanje kada očekuje obnovu kuće kaže: “Inženjer nam je rekao: Strpljenja, može za tri godine, može za deset. Tako nam je čovjek rekao. Nema ljudi, nemaju investitore, nema inženjera. Strpljen, spašen. I bijesan si i tužan si. Vjeruješ u Boga, pa dat će dragi Bog”, uvjerena je.

Prisjetila se kako je to bilo u trenutku potresa. “Sjećam se. Djeca su bila još bebe. I oni se još uvijek preplaše kada nešto gruno. Sjećeš se, kako ne. Sad smo u Travnom, ali i tamo se osjeti. Nevjerojatno”, kaže.

Ovi ljudi koji se nalaze u epicentru potresa gdje je sve i počelo još su na samom početku s obnovom. Toga su svjesni i ministri jer svaki je dosada, a četvero ih se izmijenilo na ovoj poziciji rekao da nije zadovoljan konstrukcijskom obnovom obiteljskih kuća. Svi su obećavali, ali niti jedan još nije našao rješenje za ove ljude, piše Dnevnik.hr.

Share This Article