Za Lukašenka vrijede ista pravila kao i za Putina. Dok god su na vlasti ostat će prijetnja i vlastitoj zemlji i inozemstvu
Kruže glasine da Rusija planira novi val ofenziva u Ukrajini. Prema javnim izvorima i procjenama ukrajinske obavještajne službe, to bi moglo uključivati još jedan pokušaj guranja snaga u Ukrajinu sa sjevera, iz Bjelorusije. Je li to stvarna mogućnost ili samo varka da se ukrajinske snage uklone s drugih dijelova bojišnice, ostaje za vidjeti. U svakom slučaju, ova bi perspektiva trebala podsjetiti zapadne donosioce odluka da ne mogu ignorirati Bjelorusiju u svojim proračunima o ratu u Ukrajini — i da će sukob nastaviti imati posljedice izvan njezinih granica, piše Foreign Policy.
Bjelorusija je poslužila kao baza za rusku početnu invaziju na sjevernu Ukrajinu prošle veljače. Od tada su Rusiju opskrbljivali vojnim zalihama i opremom, dopuštali mobiliziranim ruskim vojnim obveznicima obuku na vlastitu teritoriju i služili kao ishodište za raketne napade na Ukrajinu. Hajun, neovisna bjeloruska promatračka skupina, tvrdi da je Rusija iz Bjelorusije ispalila više od 600 projektila na Ukrajinu.
Što prije Zapad pomogne Ukrajini da pobijedi, to će prije završiti patnje Ukrajinaca i moći će početi obnova njihove zemlje. Ukrajinska pobjeda također bi koristila narodu Bjelorusije, koji je 29 godina živio pod Aleksandrom Lukašenkom, često nazivanim “posljednjim diktatorom u Europi”, i čiji politički život ovisi o ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Ruski poraz u Ukrajini dovoljno bi oslabio Putina da više ne može spašavati svog kolegu diktatora – i mogao bi ohrabriti Bjeloruse da još jednom pokušaju ukloniti Lukašenka.
Iako se bjeloruska vojska nije formalno borila u Ukrajini, njena stalna vojna pomoć Rusiji čini Lukašenka suučesnikom u Putinovoj invaziji. Kada odgovornost i pravda za rat budu zadovoljeni, bjeloruski diktator bi trebao biti na optuženičkoj klupi – odmah do Putina.
Žrtvovao neovisnost i suverenitet
Iako je uredno pobijedio na predsjedničkim izborima 1994., Lukašenko je od tada izgubio sav legitimitet kao čelnik Bjelorusije. Namjestio je naknadna natjecanja i zatvorio one dovoljno hrabre da ga izazovu, oslanjajući se na silu kako bi ostao na vlasti. Međutim, 2020. godine stvari su bile drugačije. Iako su službeni rezultati pokazali da je Lukašenko pobijedio s velikom razlikom, većina promatrača vjeruje da je čelnica demokratske opozicije Svetlana Tihanovska zapravo zaradila više glasova.
Ni Sjedinjene Države ni Europska unija (EU) nisu priznale službene rezultate izbora.
Umjesto da prizna da je njegovo vrijeme isteklo, Lukašenko je krenuo u brutalnu akciju slamanja mirnih prosvjednika. Prisilio je Tihanovsku na izgnanstvo; njegove snage su pucale, tukle i ubijale stotine prosvjednika i tisuće bacile u zatvor.
Danas u Bjelorusiji ima 1450 političkih zatvorenika, uključujući 32 medijska djelatnika i nobelovca Aleša Bialiackog, navodi organizacija za ljudska prava Viasna. Osim što su odbacile Lukašenkove tvrdnje o pobjedi, Sjedinjene Države i EU odgovorile su sankcijama protiv Lukašenka i njegovog režima. Ipak, neki na Zapadu gajili su iluzije da bi Lukašenka mogli izmamiti iz moskovske orbite. Tadašnji američki državni tajnik Mike Pompeo posjetio je Bjelorusiju 2020. godine, samo nekoliko mjeseci prije izbora. Problem je, naravno, bio u tome što je Lukašenko već žrtvovao neovisnost i suverenitet Bjelorusije Putinu u zamjenu za potporu ruskog vođe — kao što je dokazano prisustvom ruskih snaga na bjeloruskom teritoriju.
Lukašenkovi zločini nisu ostali unutar Bjelorusije. U svibnju 2021. njegova je vlada preusmjerila civilni zrakoplov koji je letio iz Atene za Vilnius u Litvi kroz bjeloruski zračni prostor kako bi uhitila bjeloruskog blogera u avionu koji je kritizirao Lukašenka. Incident državnog zračnog piratstva ugrozio je živote svih putnika i mogao je biti puno gori da piloti zrakoplova nisu pristali sletjeti u bjeloruski glavni grad Minsk.
Zatim je u ljeto i jesen te godine Lukašenko ranjive izbjeglice i migrante pokušao iskoristiti kao oružje da izvrši pritisak na Europsku uniju. Lukašenkova vlada namamila je ljude s Bliskog istoka, Afrike, Južne Azije i drugdje da putuju u Bjelorusiju, a zatim ih je pokušala natjerati da prijeđu granice susjednih država Poljske, Latvije i Litve. Bjeloruske sigurnosne snage nisu uspjele osigurati migrantima hranu ni vodu, a nekoliko je izbjeglica umrlo radi posljedica stravičnih uvjeta koje je Lukašenko stvorio.
U svemu tome Putin je podržao Lukašenka. Bez Putinove potpore, Lukašenko vjerojatno više ne bi bio na vlasti. Iako se ova dvojica privatno navodno ne vole, godinama su suovisni. Putin ne želi vidjeti svoje kolege autokrate odbačene s vlasti u narodnim pokretima. Otuda njegova podrška osobama poput Lukašenka i sirijskog predsjednika Bashara al-Assada.
Za Lukašenka ista pravila kao i za Putina
S obzirom na njegovu nesigurnu vlast, Lukašenko bi mogao osjetiti da bi zapovijed njegovoj vojsci da se pridruži ruskoj u Ukrajini mogla obnoviti bjeloruske prodemokratske prosvjede. A ako se njegove snage sigurnosti zaglave u borbama u Ukrajini, možda neće moći održavati red unutar Bjelorusije. Do sada Putin nije vršio pritisak na Lukašenka da pošalje snage u Ukrajinu — možda kako bi izbjegao destabilizaciju Bjelorusije. No ako bi Ukrajina uspjela istjerati ruske snage iz Ukrajine, Putin možda više ne bi mogao pomoći ni Lukašenku.
Nekoliko je načina kako da se Europa i Zapad riješe Lukašenka. Ako Ukrajina dobije rat, Zapad ne može samo izdaleka bodriti bjeloruske demokratske prosvjednike. Niti bi bilo dovoljno samo pojačati sankcije protiv Lukašenkove vlade. Umjesto toga, Europa i Sjedinjene Države trebale bi aktivno podržati bjeloruski prodemokratski pokret i iskoristiti priliku da jednom zauvijek oslobode Bjelorusiju prijetnje koja se nad njom — i nad Europom — nadvila gotovo tri desetljeća.
Uz veliki budući paket pomoći za obnovu Ukrajine, Sjedinjene Države trebale bi sastaviti i jedan za Bjelorusiju. Iako nije žrtva brutalnog ruskog bombardiranja i razaranja poput Ukrajine, Bjelorusija je oslabljena Lukašenkovim zanemarivanjem gospodarstva i ruskom dominacijom nad ključnim industrijama u sektorima potaše i energetike.
Za Lukašenka vrijede ista pravila kao i za Putina. Dok god su na vlasti ostat će prijetnja i vlastitoj zemlji i inozemstvu. Iako pobjeda u Ukrajini možda neće dovesti do Putinova pada, ona može otvoriti vrata za konačno rješavanje problema Lukašenka. Davno je prošlo vrijeme da posljednji europski diktator ode. Dok se plima na bojnom polju okreće u korist Ukrajine, Zapad bi morao iskoristiti trenutak da podrži demokraciju ne samo u Ukrajini, već i u Bjelorusiji, piše jutarnji.hr
