Dok, vidjeli smo proteklih dana, Zagreb, ali i mnogi drugi naši gradovi muku muče s prikupljanjem i odlaganjem otpada, u zapadnoj Europi to je visokovrijedan izvor sirovina i energije. Različita postrojenja od onih za mehaničko-biološku obradu do spalionica funkcioniraju već desetljećima.
Visoki dimnjaci iz kojih ide crni dim, smeće te neugodan miris asocijacije su na spalionice. No davna je to prošlost u razvijenoj Europi, a Beč je otišao i korak dalje. Njihova spalionica Spittelau pravo je umjetničko djelo.
– Ovo je projekt našeg poznatog umjetnika Friedensreich Hundertwassera. Na početku je bilo prijepora i protivljenja jer su mnogi smatrali da ova šarena umjetnost i otpad ne idu zajedno. Ali sada je to naša baština, za HRT Dnevnik rekla je Brigit Fleischhacker, voditeljica umjetničke galerije.
Stotine kamiona ovdje odlažu komunalni i medicinski otpad svaki dan. Na godinu se spali 250 tisuća tona. Više od 120 tisuća kućanstava, odnosno 6200 tvrtki grije se zahvaljujući ovoj spalionici. Dimnjak je visok 126 metara a iz Wiener Energiea tvrde da je zrak toliko čist da se oko njega gnijezde ptice.
Na početku bilo je mnogo prosvjeda te propitivanja hoće li izgradnjom spalionice u gradu biti ugroženo zdravlje građana. No to je primoralo investitore da poštuju najstrože ekološke norme.
– Austrijanci vjeruju, neću reći političarima jer im se tu po anketama baš i ne vjeruje već stručnjacima koji kažu da li je spalionica šansa za nas sve zajedno ili opasnost i to je s ljudima raspravljano, diskutirano, kazala je Snježana Herek, novinarka iz Beča.
Građani su informirani o kvaliteti zraka, spalionica kontrolira vrijednost emisija, a dosad incidenata nije bilo. Ako se pita inženjere, spalionice donose prednost jer volumen otpada smanjuju za devedeset posto. No mogu značiti i rizik.
– Ono na što treba paziti kod spaljivanja je potencijalno onečišćenje zraka, sustav pročišćavanja tih plinova treba biti iznimno kvalitetno napravljen, ali i monitoriran te redovito servisiran. A trebaju naravno i stručni kadrovi, rekao je izv. prof. dr. sc. Igor Petrović, Geotehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Ovakvi su objekti pod povećalom vlade, kao i brojne tvrtke koje se bave otpadom.
– Mi se bavimo sa sanacijom građevinskog materijala i što se gleda sam materijal mnogo se reciklira. Mi smo došli do stupnja da se osamdeset i više posto reciklažnog materijala vraća u proizvodnju, kazao je Andrej Lucić, vlasnik tvrtke za obradu otpada, Beč.
Beč je čist, recikliranje je stil života, a spalionice moderne i učinkovite pa ne iznenađuje što je taj grad proglašen idealnim za život, piše HRT.hr.
