Od ovog utorka na kanalu MaxSport u 20 sati starta nova sportska poslastica za sve ljubitelje nogometa. Emisija ‘Vikend Vatrenih‘ prati aktualne novosti iz najboljih europskih nogometnih liga s fokusom na naše igrače koji tamo igraju. U njoj će se kao komentator pojaviti bivši vratar naše reprezentacije Ivan Kelava, dok je voditeljska uloga pripala Splićanki Valentini Miletić, piše slobodnadalmacija.hr
– Imat ćemo puno posla jer u inozemstvu trenutno u Top 5 najjačih liga imamo 30-tak naših nogometaša, a ta će brojka do kraja prijelaznog roka vjerojatno biti i veća. Veliki je to projekt kojem se itekako veselim – kaže Valentina uoči premijere prve emisije.
Sadržaj me podsjeća na nekad legendarnu Peticu na HRT-u. Očekujete li da će i vaša emisija postići takav uspjeh?
– Svi mi koji volimo nogomet gledali smo Peticu kao djeca i dan danas je pamtimo, a to je emisija koja se ne emitira već jako dugo, ako se ne varam od 2006 godine. Postoji ogroman interes za takvim sadržajem jer je nogomet, a posebno taj na najvišem rangu, nešto čega nikad nije dosta i što se uvijek rado gleda i analizira. Ako će neke nove generacije pamtiti Vikend Vatrenih nitko sretniji od mene.
Kako se pripremate za emisije i javljanja uživo? Je li teško baratati nogometnim pojmovima?
– Vjerujem da je dobra priprema ključ svega i puno ulažem u nju jer bez toga nema ništa. Ovo je posao koji se ne radi sat vremena kad si u eteru, a niti normalnih osam koliko kod većine ljudi traju smjene. Ovo se živi! Jednostavno od 0 do 24 svaki dan, radni, neradni, praznik… morate biti u toku sa svime što se događa da bi na kraju tih sat vremena bio na nivou. Nije mi teško jer sam itekako svijesna da je jako malo onih koji imaju priliku raditi ono što vole.
Pitaju li vas ikad u šali da im objasnite što je to zaleđe, korner, gol linija i sl…?
– Nekad da i to uglavnom kad se nađem u novom društvu ljudi kojima je i dalje čudno da je žena toliko duboko u tome.
Kojeg biste nogometaša voljeli intervjuirati, a još niste?
– Ma nemam iskreno neke želje, ali ako moram izdvojiti nekoga onda bi to bio trener Rome Jose Mourinho. Fascinantna mi je ta njegova osobnost i karakter. O rezultatima ne treba niti pričati.
Kako nogometaši reagiraju kad vide ženu s druge strane mikrofona?
– U Hrvatskoj više nikome nije čudno kad mene vidi na nekom od nogometnih terena s mikrofonom u ruci. To je postalo normalno, a u inozemstvu je također najnormalnija stvar da ovaj posao rade žene, jednako kao i muškarci. Ne vidim niti jedan razlog zašto bi to trebalo biti čudno. Nadam se da smo se od takvih vremena i predrasuda odmakli. Ljude ne možeš prevariti ako znaš i ako si dobar. Onda te zavole, bio ti muškarac ili žena. Ako ne znaš onda u ovom poslu ne možeš ni trajati jer se to jednostavno vidi.
Jeste li ikad doživjeli predrasude samo zato jer ste žena?
– Predrasuda je bilo kad sam tek počela raditi, ali nisam nikad imala problema s time. Dapače, uvijek sam to koristila kao vjetar u leđa i dodatnu motivaciju. Nisam baš neka osoba koju se može tek tako poljuljati. Puno ulažem u sebe, svjesna sam gdje sam dobra i gdje sam manje dobra pa mi to ne treba netko drugi reći. Učim svaki dan i imam osjećaj odgovornosti, prvenstveno prema ljudima koji su mi dali priliku, a onda i prema svim gledateljima.
Pred kamerama ste potpuno opušteni i spontani. Kako se riješavate treme ako ona uopće postoji?
– Opuštena sam upravo zbog onoga što sam ranije spominjala: priprema, priprema i samo priprema… To je ono iz čega dolazi samopouzdanje. Kad baratate s podacima i ne morate sami sebe propitkivati je li nešto što ste upravo rekli točno ili netočno, onda možete preživjeti bilo kakvo javljanje uživo i gosta. Pozitivna trema uvijek postoji, no to je više adrenalin i nešto što te drži fokusiranim.
Neki su vas prozvali hrvatskom Dilettom Leottom, popularnom talijanskom sportskom reporterkom. Smetaju li vam usporedbe s drugima ili vam gode?
– Mala smo zemlja i onda se uvijek traži paralela s nekim preko granice tako da razumijem. Ne smetaju mi usporedbe, ali ne mogu reći niti da mi gode. Volim da me se pamti po mom imenu. Ne vidim potrebu za usporedbama, premda Diletti imam lijepo mišljenje.
Donedavno ste radili na narodnom radiju, a otišli ste prije nego je postaja promijenila ime u bravo. Što je kumovalo tome da se pozdravite s radijskim eterom?
– Otišla sam sa zadnjim danom narodnog. Ja sam dijete radija i to mi je velika ljubav, ali sportsko novinarstvo je uvijek bilo prva želja. Tu još imam nekih nedovršenih poslova, prostora za napredak, želja i planova za budućnost… Paralelno s radijem to ne bi bilo moguće s obzirom da sam zadnje dvije godine radila sedam dana u tjednu što baš ne ostavlja previše prostora za rad na nekim drugim stvarima, pogotovo kad radite u večernjem terminu. Stoga sam se jednostavno odlučila maknuti. Da narodni nije išao u rebranding vjerojatno se ne bi dogodilo ovaj potez baš sada. Ovako se sve skupa poklopilo, vjerujem s razlogom, jer da nisam otišla, danas ne bi pričali o ‘Vikendu Vatrenih‘.
