Od 2017. znanstvenici su dokumentirali da su se morski psi izuzetno smanjili populaciju uz obalu Južne Afrike, gdje se obično okupljaju.
Ne postoji nijedno morsko stvorenje čije ime izaziva strah toliko kao veliki bijeli morski pas. Sa svojim elegantnim tijelom optimiziranim za lov, oštrim zubima i pomalo nezasluženom reputacijom da uživa u ljudskom mesu, veliki bijeli (Carcharodon carcharias) naširoko se smatra jednim od najvećih oceanskih grabežljivaca. I to je istina, ali postoji nešto čega se čak i veliki bijeli boje. Od 2017. znanstvenici su dokumentirali da su se morski psi izuzetno smanjili populaciju uz obalu Južne Afrike, gdje se obično okupljaju. U početku se za neobičan nestanak okrivljavala ljudska aktivnost, poput pretjeranog izlova ribe. Ali istraživanja su detaljno potvrdila pravog krivca: jedan jedini par orki (Orcinus orca), koji love morske pse i ispijaju njihovu ukusnu, hranjivu jetru bogatu vitaminima. Nekoć davno, ribarski grad Gansbaai na južnoafričkoj obali bio je svojevrsna meka za promatrače morskih pasa – toliko gusto naseljen predatorima da se obližnji otok Dyer smatra svjetskom prijestolnicom velikih bijelih morskih pasa. Tijekom posljednjih nekoliko godina, međutim, prisutnost morskih pasa se smanjuje.
Osim toga, od 2017. godine najmanje osam velikih bijelih morskih pasa nasukalo se na obalu Gansbaaija, nekoliko od njih bez jetre, a nekima je nedostajalo i srce, što je znak napada orke. Rane na ovim morskim psima su karakteristične i pripadaju istom paru orki. Vjerojatno je, vjeruju znanstvenici, da je ovaj par odgovoran za još mnogo velikih bijelih smrti koje nije izbacilo na obalu, piše Science Alert.
Iz drugih studija poznato je da prisutnost orki može prilično vješto otjerati velike bijele morske pse. Jedna studija iz 2020. godine otkrila je da će veliki bijeli bijelci pobjeći iz preferiranih lovnih voda u blizini obale San Francisca ako se orka pojavi u regiji. U studiji iz 2022., koristeći podatke dugoročnog opažanja i praćenja označenih morskih pasa, tim znanstvenika predvođen morskom biologinjom Alison Towner iz Dyer Island Conservation Trusta otkrio je da su orke razlog zašto morski psi počinju izbjegavati ono što je nekada bilo njihovih omiljenih mjesta.
“U početku, nakon napada orke u Gansbaaiju, pojedinačni veliki bijeli morski psi nisu se pojavljivali tjednima ili mjesecima”, objasnila je Towner. “Čini se da svjedočimo opsežnoj strategiji izbjegavanja, a ne finoj strategiji, koja odražava ono što vidimo da koriste divlji psi u Serengetiju u Tanzaniji, kao odgovor na povećanu prisutnost lavova. Što su orke češće tim mjestima, to se veliki bijeli morski psi duže drže podalje”, naglasila je.
Tijekom pet godina, tim je pratio 14 morskih pasa koji su bili označeni GPS-om dok su bježali s područja dok su orke bile prisutne. Opažanja velikih bijelih morskih pasa također su smanjena, prilično značajno, u nekoliko zaljeva. Ovo je velika stvar. Samo su dva puta ranije primijećeni odsutni veliki bijeli morski psi tjedan dana ili više u Gansbaaiju od početka vođenja evidencije: razdoblje od tjedan dana 2007. i razdoblje od tri tjedna 2017. godine.
Novi izostanci, rekli su istraživači, su bez presedana. Štoviše, oni mijenjaju ekosustav. U nedostatku velikih bijelih morskih pasa, morski psi bakrenjaci (Carcharhinus brachyurus) doseljavaju se kako bi popunili upražnjenu ekološku nišu. Ovi morski psi su plijen velikih bijelih; bez velikih bijelaca u blizini, orke umjesto njih love bakrene. I oni to rade s vještinom predatora koji su imali iskustva u lovu na velike morske pse, rekli su istraživači. “Međutim, ravnoteža je ključna u morskim ekosustavima, na primjer, bez velikih bijelih morskih pasa koji bi ograničavali ponašanje Cape krznenih tuljana, tuljani mogu preduhitriti kritično ugrožene afričke pingvine ili se natjecati za malu plavu ribu koju jedu. To je utjecaj odozgo prema dolje, također imamo trofičke pritiske ‘odozdo prema gore’ zbog opsežnog uklanjanja abalona, koji pasu šume algi kroz koje su sve ove vrste povezane,” rekala je Towner.
“Pojednostavljeno rečeno, iako je ovo za sada hipoteza, postoji samo toliki pritisak koji ekosustav može podnijeti, a utjecaj orki koje uklanjaju morske pse vjerojatno je dalekosežniji”, objašnjava. Također je vrijedno razmotriti razloge zašto bi orke mogle loviti morske pse. Njihova su jetra bogati izvori hranjivih tvari, golema, puna i puna masti i ulja koje morski psi koriste za poticanje svojih epskih migracijskih putovanja preko oceana. Ali nije jasno kako su orke to shvatile ili zašto bi mogle tražiti jetru morskog psa kao preferirani izvor prehrane. Moguće je da se neke orke prilagođavaju preferiranom lovu na morske pse, možda kao odgovor na opadanje broja njihovog omiljenog plijena. Međutim, s obzirom na to da populacije velike bijele rase opadaju diljem svijeta, dodatni pritisak učinkovitog predatora razlog je za zabrinutost.
“Orke ciljaju pododrasle velike bijele morske pse, što može dodatno utjecati na već ranjivu populaciju morskih pasa zbog njihovog sporog rasta i strategije kasnog sazrijevanja”, rekao je Towner. “Pojačana budnost korištenjem znanosti građana (npr. izvješća ribara, turističkih plovila), kao i stalne studije praćenja, pomoći će u prikupljanju više informacija o tome kako ove grabežljivosti mogu utjecati na dugoročnu ekološku ravnotežu u ovim složenim obalnim morskim krajolicima”, zaključila je, piše Klik.hr.
