Govorili su da smo potrošena reprezentacija, pročitana knjiga, da igramo sporo…
Zlatko Dalić stvorio je vodeći Vatrene skupinu jedinstvenih pobjednika. Srebro u Rusiji, bronca u Kataru! Nemoguće! Nemoguće za zemlju od 3,8 milijuna stanovnika, koja postoji tek 30 godina. I koja je prvih nekoliko godina krvarila u domovinskom ratu. A reprezentacija koja predstavlja tu malenu i tako mladu zemlju, s ne baš dobrim BDP-om, s očajnom nogometnom infrastrukturom i iznimno siromašnim klubovima drži nogometnu lekciju svima.
Analizirali su prije – pa i za vrijeme SP-a – da smo stara i potrošena reprezentacija, da smo pročitana knjiga, da igramo spor nogomet bez brzine, da ne možemo stvoriti šansu, jer nemamo napadača… I zato su već godinama u čudu.
Ne shvaćaju oni ni danas što se to i u Kataru dogodilo. Dogodila im se – Hrvatska! Dogodila im se reprezentacija koja na teren izlazi pobijediti, ne mareći tko je s druge strane. Dogodila im se reprezentacija u kojoj se zna hijerarhija, u kojoj na teren mogu izaći samo igrači koji najprije gledaju momčad, a onda sebe, piše sportske.jutarnji.hr.
Kako je moguće da Ivan Perišić pristaje igrati lijevog beka, a najbolji je hrvatski i strijelac i asistent na svjetskim i europskim prvenstvima. I treba napuniti 34 godine, a u Kataru je prije utakmice za broncu – u kojoj je zaigrao kao lijevi bek – odigrao šest utakmica. Dakle, trebao bi biti toliko umoran da ne može normalno hodati, a ne punog srca prihvatiti mjesto lijevog beka.
Na terenu smo u Kataru vidjeli i pet igrača iz HNL-a. Često slušamo i čitamo da HNL ne valja. Pa je spor ritam, pa su igrači spori, pa nema gledatelja, sponzora… Kako je onda pet igrača iz tog HNL-a igralo važne uloge u osvajanju bronce?
Jesmo, pobjednici smo. Jesmo i karakteri, jesmo i radnici, jesmo i momčad. Međutim, sve je to netko trebao posložiti, kako u svlačionici, tako i na terenu. Netko je trebao Perišića prebaciti na bok. Netko je napokon trebao i Dejana Lovrena gurnuti u u darnu momčad u trenucima dok je praktički kompletna država na njegovoj poziciji vidjela daleko mlađeg Josipa Šutala.
Da, tako to ide u nogometu, u sportu uopće. Možeš imati sve, ali ako nemaš pravog trenera, pregšt toga će se urušiti. S druge strane možeš biti “star i potrošen”, s evidentnim napadačkim problemima, ali kad imaš pravog trenera, on to sve može “zamaskirati”. I usmjeriti prema pobjedi.
To je Zlatko Dalić. Izbornik koji je u nešto više od četiri godine mandata pretvorio u zlato sve što radio. Odveo nas je u Rusiju u teškoj poziciji, kroz dodatne kvalifikacije, u vrijeme dok stanje u reprezentaciji, a posebno oko nje, nije bilo dobro. U Rusiji smo uzeli nezaboravno i toliko nevjerojatno srebro. Potom smo izborili Europsko prvenstvo, na kojem nismo izgledali najbolje, ali smo izborili osminu – finala i tek u produžetku poklekli pred Španjolskoj, koja je dogurala do finala.
Izborili smo nakon toga i odlazak u Katar, pa finale Lige nacija u skupini s fenomenalnim Francuzima i odličnim Dancima. U Kataru smo se okitili srebrom, što je za mnoge bio i veći rezultat nego što je bilo srebro u Rusiji. Uvijek je lakše nešto veliko napadati, nego nešto veliko obraniti.
Između Rusije i Katara napravio je Dalić i veliku smjenu generacija. Samo šest igrača iz 2018. stiglo je u Katar. Smjene generacija često su ostavljale velike traume u zemljama koje imaju i po 10 ili 20 tisuća profesionalnih igrača. Pitajte Nijemce koji tu smjenu rade već šest godina, ali nikako da slože ono što im po igračkom kadru i svjetskoj tradiciji pripada. Nijemci to nisu znali napraviti, ali Dalić je.
Zlatka Dalića Rusija je lansirala u nebo, ali njegovo remek djelo za mnoge je Katar. U Rusiji su Modrić, Rakitić, Perišić, Mandžukić, Brozović, Vrsaljko, Strinić… bili u punoj snazi. U Kataru mnogih od njih nije bilo, Modrić je na turnir došao s 37 godina, Perišić s 33. I budimo iskreni, bez centarfora Mandžukićevog kalibra i bez desnog krila na vidiku. Reprezentaciju s tako vidljivim limitima i problemima, Dalić je doveo do bronce…
Dosta nogometnih ljudi sugeriralo je Daliću da riješi problem s Rebićem i vrati ga u reprezentaciju. Rebić bi nam doista sjajno došao na terenu, jer donosi brzinu i moć u napad, a Dalić je znao da ne stojimo dobro s napadačkom brzinom i moći. Međutim, Dalić je izabrao – momčad, ratnike koji će ostati na brodu što god mu prijetilo.
I svima pokazao kako se to radi. Svima u svijetu. I svima nama u domovini…, piše sportske.jutarnji.hr.
