HSS-ov Krešo Beljak oglasio se oko obljetnice priznanja Hrvatske i obljetnice mirne reintegracija:
“Na današnji dan prije točno 31 godinu, Hrvatska je dočekala međunarodno priznanje!
Pamtim taj dan dobro. Dan prepun ponosa, radosti, veselja, nade u skoro završetak rata i početak toliko željenog prosperiteta. Prije svega ekonomskog. I nade za slobodom, bez lažnog licemjerja kakvog su nam 40 godina nametali oni pojedinci koji su se kleli u komunizam, a sami živjeli svoj “kapitalizam” kao “crvene elite”.
Danas, 31 godinu kasnije, Hrvatska je “miljama” daleko od onakve države kakvu smo svi tada željeli, stvarali, a mnogi od nas i bili spremni dati život za nju.
Hrvatska je temeljito opljačkana (HDZ), moralno, socijalno i obrazovno degradirana (HDZ), abnormalno korumpirana, etički unazađena, medijski srozana na dno dna (čast rijetkim izuzecima), glazbeno i kulturno unakažena, pravosudno sramotna, demografski uništena (milijuna stanovnika manje), politički “kupljena” do zadnje “kapilare” društva (HDZ)…
Hrvatska je danas zemlja u kojoj 90% običnih ljudi “spušta pogled” pred ekstremima: od vjerskih fanatika, danas klečavaca s krunicama, katolibana, a sutra možda i islamskih bombaša samoubojica – pa sve do onih fanatika koji bi ukidali spolove (ili rodove) i gurali pod normalno da “kao” postoji 1000 spolova (ili rodova). I mirno gledamo kako nas smatraju “zlikovcima” ako ne prihvaćamo da nam se na silu nameće niti jedan niti drugi ekstrem.
Ostaje nada da će se tih 90% običnih ljudi, u koje ubrajam i sebe, napokon probuditi i da ćemo zajedno početi graditi Hrvatsku u kojoj će glavni problem biti kako povećati standard stanovnika, kako smanjiti pljačku struktura na minimum (zabraniti HDZ bi bio veliki korak prema tome) i kako i lijevim i desnim ekstremima dopustiti da sami od sebe rade što hoće, ali bez da nas ostale (i našu djecu) nasilno tjeraju da budemo poput jednih ili drugih.
Treba stvarati društvo u kojem će pred zakonom svi biti jednaki, u kojem će i religijske organizacije plaćati poreze i biti podložne revizijama poslovanja, u kojem se neće podilaziti huliganima i razbijačima, niti obiteljskim ili prometnim nasilnicima i ubojicama. Društvo koje neće biti licemjerno nego realno, u kojem će recimo indijska konoplja ili prostitucija (koje i tako postoje) biti legalizirane, a dileri heroina i robovlasnici žena (makroi) na dugogodišnjim robijama.
Društvo gdje će svi stranci, doseljenici biti dobrodošli i imati sva prava kao i “starosjedioci”, ali isto tako i sve obaveze, uključujući i onu obavezu prihvaćanja zakonskih normi, modernih dosega zapadne civilizacije, u što kao jednu od najvećih smatram život u sekularnom državi.
Društvo kojem ne bi bilo važno (niti ne daj bože kažnjivo) koje si vjere, rase, porijekla, spolno-rodnog identiteta, seksualnih sklonosti, dok time ne ugrožavaš bilo koga drugog, ali bez da sve te svoje osobine ili sklonosti nasilno pokušaš nametnuti nekom drugom, bilo kroz paradiranje, hodove, obavezni vjeronauk ili indoktriniranje djece da moraju prihvatiti pod normalno i ono što je često na granici psihijatrijskih dijagnoza.
Društvo u kojem će svatko moći raditi, zaraditi poštenu plaću i dragovoljno plaćati poreze jer će znati da te novce neće trošiti uhljebi sa stranačkim iskaznicama na izmišljenim radnim, birokratskim mjestima, nego će se porezi trošiti na napredak socijalnog, zdravstvenog, sigurnosnog ili komunalnog sustava.
Vjerujem i nadam se, da ćemo već za koju godinu – takvo društvo ipak i dočekati”, napisao je Beljak.
