Psiholog i svećenik o konzumiranju pornografije: Čak i svećenici imaju želje

Photo by Pritimohan Shit on Unsplash

Papa Franjo nedavno je upozorio svećenike da ne konzumiraju pornografiju. Svećenik i psiholog Hermann Backhaus u intervjuu za Katholische.de govori o tome zašto je gledanje pornografije danas normalno, čak i za osobe u celibatu – i kada ta navika postaje problematična.

„Đavo dolazi odatle“: ovim riječima papa Franjo misli na konzumaciju pornografije – čak i u njenom „prilično ‘normalnom’” obliku. Početkom studenog Papa je upozorio mlade svećenike na filmove s eksplicitnim seksualnim prikazima. Psiholog i svećenik Hermann Backhaus iz svog rada u crkvenom savjetovalištu “Centro” u Münsteru zna da gledanje pornografskih filmova može, ali i ne mora, postati problem. U intervjuu, Backhaus govori o svom radu s ljudima u službi crkve – i zašto je pornografija za mnoge relativno normalna.

Pitanje: Nedavno je Papa upozorio na konzumiranje pornografije. Svoju izjavu prvenstveno je uputio svećenicima, redovnicima i sjemeništarcima. Je li Papa u pravu kada procjenjuje da se ovo pitanje tiče i klerika?

Backhaus: Uglavnom, Franjo je u pravu što se toga tiče, jer su svećenici i redovnici dio našeg društva i danas je pornografija izravno i lako dostupna svima putem interneta. Zato svećenici, redovnici i drugi ljudi u crkvenoj službi obično imaju iskustva s pornografijom – to znam iz svog rada u našem savjetovalištu. Postaje teško kada se konzumiranje više ne može kontrolirati.

Pitanje: Papa je povezao đavla s pornografijom. Mislite li da je takva izjava korisna?

Backhaus: Ne pratim svaku Papinu izjavu, ali on relativno slobodno i često govori o đavlu. Vjerujem da je dobro i ispravno ne zatvarati oči pred zlom na zemlji. U zapadnom svijetu smo možda malo previše naivni i to potiskujemo. Ali postoji i zlo. Ali povezivanje vraga s pornografijom vrlo je snažna izjava. Ne znam ne suprotstavlja li se Franjo njegovoj namjeri, a ne promiče je.

Pitanje: Papino dovođenje đavla opisano je kao “duhovno pretjerivanje” koje otežava razgovor o toj temi, osobito kada je postala problem. Biste li se složili s tim?

Backhaus: Točno. Postoje i svećenici i redovnici kojima je njihova konzumacija pornografije postala problem. Jer ljudi ovisni o pornografiji ne mogu spavati noću jer provode sate surfajući internetom tražeći zadovoljstvo. Sljedeći dan nisu dobro spavali i mogu samo ograničeno obavljati svoje zadatke.

Pitanje: Ali ako gledanje pornografije nema obilježja ovisnosti, smatrate li da je njezina konzumacija opravdana za svećenike koji su obećali celibat?

Backhaus: Kao psiholog, ne osuđujem konzumiranje pornografije. Svoj zadatak vidim u sagledavanju stvarnosti i radu s njom. Za mene je činjenica da postoji pornografija, konzumacija pornografije i ovisnost o njoj činjenica je s kojom se morate nositi.

Pitanje: Oštre kritike pornografije često dolaze iz konzervativnih kršćanskih krugova, na primjer da sprječava ljude da imaju sretan brak. Što mislite, je li moguće gledati pornografiju i imati uspješan bračni ili svećenički život?

Backhaus: Trebali bismo biti oprezni s pojmom “pornografski” jer uvijek ima pomalo prljavu konotaciju. Određeno eksplicitno predstavljanje seksualnosti u odnosima može dovesti do toga da ljubavni život postane življi. Dakle, svakako postoje i pozitivni učinci eksplicitne seksualnosti u odnosu na partnerstvo i proživljenu seksualnost. Što se tiče osoba u celibatu, konzumacija eksplicitnih seksualnih prikaza može imati učinak olakšanja – to se ne može poreći. Ali može se naravno dogoditi da u ovom području postoji pojedinačno bolje olakšanje od pornografije.

Pitanje: Ovdje se postavlja temeljno pitanje ljudi u celibatu: Kako se nositi sa svojom seksualnošću?

Backhaus: U pravu ste. U Crkvi su celibati dugo izbjegavali prepoznati da su bića sa seksualnošću. Gotovo svatko ima seksualne potrebe, ali kao svećenici i redovnici navikli smo ih ne prepoznavati ili barem ne govoriti o njima

Ovo je velika opasnost. Ali mi u Crkvi smo u procesu razbijanja ovog ponašanja i prepoznavanja da su svećenici i redovnici normalni ljudi sa seksualnim željama. Moramo se nositi s tim. Da stvar bude gora, u društvu postoji pretjerana seksualizacija, a seks se predstavlja kao natjecateljski sport, da tako kažem: vrlo je prisutan i smatra se idealnim imati puno seksa. Normalno je da u dugotrajnim partnerstvima nemate često spolne odnose – ponekad ne godinama. Jednako tako, specifične seksualne sklonosti su stvarnost: u našem savjetovalištu imala sam posla i s ljudima koji imaju sklonost koja bi se mogla opisati kao fetiš. To su bili ljudi koji su živjeli ili htjeli živjeti u celibatu. To me malo iznenadilo, ali i takve stvari se događaju.

Kada konzumiranje pornografije postane ovisnost, to određuje živote pogođenih – s negativnim posljedicama: budući da provode noći za računalom, ne spavaju dovoljno danju i mogu samo ograničeno obavljati svoje zadatke opseg.

Pitanje: Kada crkveni službenici dođu u vašu ustanovu na savjetovanje, Vi im rutinski postavljate pitanja o seksu i korištenju pornografije. Ima li puno vaših klijenata potrebu razgovarati o ovim problemima?

Backhaus: Barem za moje rasprave mogu reći da to nije često slučaj. Ali budući da se o tome pitamo u našoj duhovno-psihološkoj procjeni, prag inhibicije da ovo postane problem je relativno nizak. Kada se pokrene, tema obično igra samo sporednu ulogu. Ova točka se ne mora dogoditi, ali može – i to je veliko olakšanje za naše klijente. Kod nas seksualnost i pornografija nisu izuzetne pojave, o njima se ovdje može normalno govoriti.

Pitanje: Moguće je da slobodno govorite o seksualnosti i korištenju pornografije, ali u mnogim krugovima u crkvi to obično nije moguće.

Backhaus: Volio bih da Crkva desenzacionalizira ta pitanja. Oni su nešto što je normalno u našem društvu. Možemo i moramo pronaći dobar način da se nosimo s tim. Imam dojam da se to odražava i na svećeničku izobrazbu u sjemeništu: kad sam ja bio u sjemeništu, zapravo nije bilo prilike govoriti o spolnosti. Ali danas je to moguće.

Pitanje: Kad je riječ o pornografiji, moralni nauk Crkve je jasno osuđuje. Kao svećenik i psiholog u crkvenoj službi, nalazite li se tu u sukobu?

Backhaus: Nisam završio samo psihologiju, nego i postdiplomski studij moralne teologije. Ali u našoj ustanovi radim kao psiholog koji je ujedno i svećenik – a ne obrnuto. Još jednom: Polazimo od života, odnosno od stvarnosti. Primjer za to je tema masturbacije. Gotovo svi, odnosno oko 95 posto muškaraca i 90 posto žena, tijekom savjetovanja priznaju da su imali iskustva s masturbacijom. Ovdje također saznajemo da je masturbacija puno češća među mladima nego među starijima. Važno je sagledati psihodinamiku tih procesa: možda ću masturbirati češće kada se osjećam usamljeno ili pod stresom. Ovdje je važno vidjeti kontekst. Ako, na primjer, imam problema u župi i onda se posebno često samozadovoljavam, to je relevantna povratna informacija da eventualno promijenim svoje ponašanje i bolje se nosim sa stresom.

“Centro” u Munsteru

Savjetovalište „Centro – Psihološka podrška osobama u službi Crkve“ nudi duhovno-psihološke procjene, analize potencijala i dugoročnije oblike psihološke podrške u biskupiji Münster. Duhovna dimenzija je svjesno uključena.

Svećenik Hermann Backhaus je teolog i psiholog. Radi u “Centro”, savjetovalištu biskupije Münster, koje nudi psihološku podršku osobama u službi crkve, piše Katholische.de.

Share This Article