3.6 C
Zagreb
Naslovnica Aktualno 'Hrvatski navijači nisu plaćenici, znamo tko tu uzima dnevnice! Ako treba, na...

‘Hrvatski navijači nisu plaćenici, znamo tko tu uzima dnevnice! Ako treba, na Kanadu idem i u kolicima!’

Jedini plaćeni navijači su Katarci koji navijaju za domaću selekciju. Oni su se za to mjesecima pripremali, dnevnica im je 70 dolara na dan utakmice, govore nam naši navijači

“Mi Hrvati, mi Hrvati!”, odjekivalo je u subotu prijepodne na igralištu s umjetnom travom američke škole GEMS Wellington u Al Wakri, predgrađu Dohe. Bio je to ponosni poklič dvadesetak hrvatskih navijača okupljenih u nogometnu reprezentaciju koja se na neslužbenom, prijateljskom turniru sudionica Svjetskoga prvenstva sastala s Meksikancima (4:0), Brazilcima (4:2) i za treće mjesto s Ekvadorcima (4:2 na penale).

Trebala je igrati i s Katarcima, ali njihovi navijači nisu se mogli okupiti pa su odustali od nastupa. Meksikanci organizatori Odakle su svi ovi navijači koji su zbog Hrvatske potegnuli na drugi kraj svijeta, u beskonačnu užarenu pustinju, pitali smo Gorana Fištreka, Osječanina koji živi i radi u Bonnu, piše vecernji.hr.

– Sa svih strana svijeta! Polovica ih je iz Hrvatske, iz Osijeka, Požege, Klisa, Virovitice, pa onda i iz Posušja, Viteza, Livna, Frankfurta, Stuttgarta, Chicaga… – kaže Fištrek, na što uskače Jurica Glavan. – Ja sam iz Udovičića, sela kod Sinja. Alkar! Namjeravamo ostati ovdje do finala… Kako je uopće došlo do ovoga turnira? – Meksikanci su ga organizirali, a s njima sam se upoznao još na SP-u u Brazilu.

Od tada igramo te navijačke utakmice. Nastupili smo i u Rusiji, gdje su nas u finalu Argentinci pobijedili s 3:2. Sa simpatičnim, opuštenim, veselim hrvatskim navijačima razgovaramo u debeloj hladovini, ispod zida na kojemu su istaknute hrvatske trobojnice, a u pozadini se čuje Thompsonova “Lijepa li si”. Malo dalje, na igralištu, sunce nemilice prži, Meksikanci i Brazilci dišu na škrge…

– Ovdje u Dohi ukupno je sada oko dvije tisuće naših navijača. Zašto nismo bili glasniji na utakmici s Marokom? Zato što su nas razdvojili na tribinama, nismo svi bili na istoj tribini pa je bilo teško organizirati navijanje. A i Marokanaca je bilo jako puno, puno više od nas. Za utakmicu s Kanadom ćemo se bolje organizirati. Doći ćemo puno ranije na stadion i zauzeti mjesta iza gola. I bit će nas više nego na utakmici s Marokom. A što se tiče igre naše reprezentacije, nije bila baš nešto, ali mi uvijek mislimo da moramo sve odmah pobijediti. Trebamo priznati da je Maroko jaka momčad i da će se to vidjeti i u sljedećim utakmicama – kaže Fištrek.

Naši navijači i ne pomišljaju na najgori scenarij, ispadanje Hrvatske u skupini. – Bili bismo razočarani da se to dogodi, ali još bi nam sto puta teže bilo da se nismo ni plasirali u Katar. Evo, ovo nam je svima prilika da se upoznajemo i družimo s navijačima iz drugih zemalja, a ja to činim još od 1996. godine – kaže Fištrek, vlasnik privatne tvrtke u Bonnu, šaleći se da nije morao šefa pitati da ga pusti u Katar.

U Dohu je poveo i suprugu te 73-godišnjeg oca i 72-godišnju majku. Ovdje se puno govori o plaćenim navijačima koje je katarska država unajmila da navijaju za pojedine reprezentacije. Jeste li susreli takve i u hrvatskim dresovima? – Za vrijeme SP-a u Rusiji susretali smo brojne navijače u našim dresovima, a takvih ima i ovdje. To su navijači i pristalice naše reprezentacije, a ne unajmljeni navijači.

Međutim, čuo sam da domaćini, ako nije pun stadion, nakon 20-30 minuta igre na tribine puštaju ljude bez ulaznica, samo s hayya kartom (katarskom vizom, nap.a.). Tako su i naši dečki ušli na neke utakmice – ističe Jurica Glavan.

– Jedini plaćeni navijači su Katarci koji navijaju za domaću selekciju. Oni su se za to mjesecima pripremali, dnevnica im je 70 dolara na dan utakmice – prenosi svoja saznanja Dario Radman iz Viteza, s prebivalištem u Frankfurtu, inače vrsni vratar naše navijačke reprezentacije.

Posebno poglavlje ove simpatične navijačke priče je Neno Kliški (to mu je nadimak po rodnome Klisu), legenda hrvatske navijačke scene. On je sjedio malo podalje od svih, djelovao je umorno, neraspoloženo…, piše vecernji.hr.

– Nisam baš dobre volje, noćas nisam spavao, završio sam u bolnici. Pao sam u trgovačkom centru i sada ne mogu stati na nogu. Tako ću i na utakmicu s Kanadom najvjerojatnije ići sa štakama – nevoljko priča Neno.

– Ali, štake mu neće puno pomoći. Bude li trebalo, unajmit ćemo za njega invalidska kolica, samo da dođe na utakmicu. Čovjek ne može hodati, otišao mu je kuk – pojašnjava Nenin prijatelj Dario Radman. Neno je ’66. godište, a kaže da je trenutačno u takvom stanju kao da ima “dvista godina”. Unatoč svemu, ništa ga neće pokolebati da dođe na utakmicu Hrvatske. I nada se da će ostati što dulje uz svoju momčad jer si je napravio takav aranžman da povratnu avionsku kartu Doha – Istanbul – Sarajevo ima tek 23. prosinca – pet dana nakon završetka SP-a! Doma će, ako Bog da, biti na Božić.


Skitam se po svijetu

Oko smještaja u Dohi, pa i oko svega što se Neni događa u Dohi, pomoći će mu prijatelji iz Hrvatske. – Unatoč nezgodi koja mi se dogodila, nisam ni u jednom trenutku pomislio ne otići na utakmicu. Jedino ako umrem! Dok sam živ, ići ću! Počeo sam 1998. godine u Francuskoj, a najdulje natjecanje za mene bio je EP u Portugalu: 60 dana! Zato što su me tamo opljačkali. U ruskome Rostovu bio sam čak i uhićen jer su me Rusi bili zamijenili za nekog ukrajinskog terorista. A kada svi vi odete iz Dohe, ja ću još dugo ovdje ostati, s jednom i pol nogom.

Neno Kliški najdugovječniji je hrvatski nogometni navijač. Kaže da bi mu HNS i Hajduk trebali dati mirovinu jer je dvije godine proveo na utakmicama reprezentacije i splitskih bijelih, a godinu dana spavao na betonu i klupama. Pa što radite, čime se bavite? – Ne radim, samo hodam i skitam se po svijetu bez para! Kako sam onda došao u Katar? A snađem se, odradim nešto na crno pa skupim nešto love… Ima tu i ljudi koji su mi pomogli, trebao bi mi cijeli dan da ih sve nabrojim. Sjećam se kako sam 2002. godine let u Japan organizirao u jedan dan. Došao u putničku agenciju, donio lovu, 6200 kuna, i sljedeći dan vlakom u Zagreb, pa preko Pariza do Tokija. U Japanu sam 29 dana bio s 200 dolara u džepu!

A kako se sada snalazite? – Ovdje ću potrošiti možda 2000 eura. Zatreba li mi, poslat će mi prijatelji još para – dodao je Neno Kliški. Za Hrvatsku su u Dohi nastupili: Mario Pavelić, Tomislav Špoljarić, Goran Bendeković, Dario Radman, Antonio Penava, Marijan Bošnjak, Viktor Sabljo, Nikola Milinković, Krešimir Pavić, Leo Lončar, Jurica Glavan, Zoran Geljić, Marko Jukić, Goran Fištrek. Taj sastav nastupit će i na službenom navijačkom SP-u koji počinje 29. studenoga. Na njemu će igrati protiv Maroka, Kanade i Belgije, piše vecernji.hr.

Najnovije

Još iz rubrike