Himalajska sol je već neko vrijeme u vrhu liste namirnica koje su napravile pravi bum u svijetu zdrave prehrane. Ružičaste granule znatno skuplje nego klasična kuhinjska sol osvojile su mnoge, a sve zbog tvrdnji da pomažu u očuvanju zdravlja, prije svega jer sadrže 84 dragocjena minerala nužna za organizam.
Stidljivo u odnosu na sav taj marketing oko himalajske soli, povremeno do nas stigne i vijest da na Himalaji zapravo nema solana i da sol koja se papreno plaća, dolazi iz Poljske i s drugih mjesta, da je sve zabluda i da novac dajemo za tek nešto korisnih minerala u tragovima.
A što kaže znanost na sve to?
Budući da postoji toliko vrsta soli od morske, preko havajske, do himalajske logično je pitanje koja je najbolja. U svima njima osnovni sastojak je natrij klorid, samo male količine drugih tvari variraju, pišu na stranici sciencebasedmedicine.
Roze himalajska sol je, dakle, kemijski slična kuhinjskoj soli. Sadrži do 98 posto natrij klorida. Ostatak čine minerali u tragovima, kao što su kalij, magnezij i kalcij i oni toj soli daju svjetloružičastu nijansu i specifičan okus.
Ali što se tiče zdravstvenih prednosti, budući da sadrži oko 98 posto natrij klorida, to znači da ova sol ima samo oko dva posto minerala. S obzirom na relativno ograničene količine tih tvari u količini soli koju inače konzumiramo, malo je vjerojatno da to može pružiti bilo kakve značajne zdravstvene koristi.
Pritom, tvrdnje da himalajska sol ima manje natrija od kuhinjske su također upitne. Kako je navedeno, obje imaju približno 98 posto natrij klorida. Ali ružičasta sol obično je u većim kristalima od kuhinjske soli pa tehnički može sadržavati manje natrija po žličici.
Neki vjeruju i da himalajska sol može pomoći tijelu postići optimalnu ravnotežu tekućine i spriječiti dehidraciju. Istina je da je natrij neophodan za održavanje odgovarajuće ravnoteže tekućine u tijelu, međutim, to vrijedi za natrij i iz drugih izvora isto kao i za himalajsku sol, prenosi Zadovoljna.rs.
S druge strane, kod himalajske soli treba paziti na unos joda. Jod je mineral koji je tijelu potreban za održavanje pravilne funkcije štitnjače i metabolizma stanica. Veliki izvori joda su riba, morski plodovi, mlječni proizvodi i jaja. Jodirana kuhinjska sol je još jedan uobičajeni izvor ovog minerala, a himalajska sol sadrži manje joda od kuhinjske.
Trenutno ne postoje znanstveni dokazi koji bi pokazali da himalajska sol pruža više zdravstvenih koristi od obične kuhinjske soli. Zamjena kuhinjske soli rozim granulama eventualno može pomoći smanjenju unos natrija, ali, kao i kod svake druge vrste soli, treba paziti na dnevni unos koji većina prekorači.
Pritom, pojedini znanstvenici tvrde da himalajska sol, osim što nema dokazanih zdravstvenih benefita, sadrži niz radioaktivnih supstanci kao što su radij, uranij i polonij, ali i tvari koje djeluju kao otrovi, poput talija, srećom, u malim tragovima.
Zato himalajsku sol ne treba gledati kao garanciju zdravlja dok se legitimnim kliničkim studijama ne dokaže suprotno, piše sciencebasedmedicine, prenosi N1.
