Uoči Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, razgovarali smo s mladom Vukovarkom. Kakav je život u njezinom gradu, što voli, čega bi trebalo biti više da bi mladi bili sretniji, zadovoljniji…
Mateja Ištuk, studentica iz Vukovara razgovarala je s našom Ivom Puljić Šego. Studira u Osijeku.
“Život u Vukovaru je miran, ugodan, jednostavan. Lijepo je vidjeti kad se održavaju koncerti, advent, kad se građani okupe. Toga manjka u gradu. Manjka prilike za mlade ljude, ali i takvih manifestacija, kulturnih, sportskih…”, kaže nam.
Smatra da je problem što je puno ljudi otišlo iz grada. “Ali i po mom mišljenju sve je okrenuto prema nekakvom ratnom turizmu… Povijest ne treba mijenjati, dakako, ne zaboraviti, ali ne treba ni dopustitI da nama mladima to predstavlja teret, nama mladima koji želimo donijeti promjene u ovaj grad”, govori Mateja.
Ne obraćaju pozornost prema tuđoj nacionalnosti, kaže. “Mišljenja sam da je život samo jedan, da je kratak da bih ga potratila na mišljenje o tome tko je koje nacionalnosti”, govori.
Iako nije rođena za vrijeme rata, podsjećanje na strahote koje su pogodile njezin grad izaziva joj suze u očima.
“Nisam rođena u vrijeme rata, moji roditelji jesu. Tuga se osjeti kroz cijeli taj dan. Od samog početka u bolnici… teško je vidjeti kako se teško tvoji roditelji s time nose”, kaže nam u suzama.
I mladi to osjete, naravno, nastavlja Mateja.
“Mi to osjetimo iako nismo prošli kroz to, ta atmosfera je pristuna. Kad vidiš kroz što su ljudi prošli… tužno je i neshvatljivo da postoje neke stvari koje se ne mijenjaju 30 godina. I mi mladi to osjetimo, teško nam je”, govori mlada Vukovarka, piše N1.