Zašto te zovu Srna priča je o jednom životu zbijenom između dva rata, o ranjivom dječaku koji je to ostao i u zrelim godinama, kojemu se povijest uporno vraća i od koje stalno pokušava pobjeći, storija koja obilato i s lakoćom nadmašuje sve naoko slične ispovijedi slavnih sportaša
Baš je srna, dobro dite, a srna mangup jer kad je najpotrebnije, ta se srna pretvarala u jelena, opisao je Zoran Vulić. On je bio samo jedan od aktera filma koji nas je uveo u predstavljanje biografije Darija Srne pod nazivom ‘Zašto te zovu Srna?’, koju je uobličila Milana Vlaović. A na svečanost su došli Zlatko Dalić, Vedran Ćorluka, Stjepan Tomas, Dario Šimić, Igor Jovićević, Ognjen Vukojević, Mario Carević, Dubravko Šimenc, ali i Nina Badrić, Tarik i Lejla Filipović…
– Sjećam se kad sam došao u reprezentaciju, kako me uzeo pod svoje i prigrlio – otkrio je Luka Modrić. Srnu je dočekao gromoglasan pljesak kad se popeo na pozornicu, a on se, uz onaj poznati osmijeh i vitke linije kao dok je igrao, obratio Daliću: – Izborniče, ako popis još nije gotov, tu sam. Čarli, razmisite još jednom. Autorica
Milana Vlaović prepričala je: – Nije od njega lako izvući i saznati sve. A i svi koji ga poznaju, otkrit će stvari koje nisu znali. Darijo je opisao kako je došlo do ideje: – Počeo ju je pisati Šahtar prije četiri godine, ali nakon dva sata razgovora s čovjekom, žena i ja shvatili smo da to nije dobro. Uzeli smo pauzu godinu dana dok me supruga nije nazvala 9. prosinca 2019. dok sam bio u Harkovu, imali smo utakmicu protiv Atalante, “Ej, moram ti nešto reći, znam tko treba pisati knjigu! Milana Vlaović!” To je za mene bio početak i kraj moje autobiografije.
Ona je iz Metkovića, plodna smo dolina i nakon razgovora s Milanom odlučili smo. Autorica je naglasila kako ju je poziv iznenadio. – Ali sam odmah rekla ‘zašto ne’. Trebalo mi je vremena da ga upoznam i osjetim i razaznam njegove motive i razloge. Nije tek tako pisati knjigu, mora postojati ideja, motiv, vidjeti koliko je stvarno zagrijan. Kad mi rekao da je krenulo iz kluba, u redu, ali to nije tvoja ideja. No, druga stvar me uvjerila, kad mi je rekao da želi ostaviti to svojoj djeci. To je bio njegov motiv, to me zaintrigiralo jer sam osjetila da je to početak iskrenosti i želje, to smo postigli.
Darijo je nastavio: – Samo sam prepričao svoj život, nemam se čega sramiti, ne bojim se istine i pravde, prošao sam puno toga u životu, kao i moja obitelj. Čitao sam dosta biografija, Dalićevu nisam, ali jesam Ibrahimovićevu, Lukinu, Agassijevu… i shvatio sam da ako želiš tako nešto, moraš se razgoliti i otvoriti do kraja. I Mario Stanić mi je rekao “Wow, koliko si daleko išao”. Ona može biti poučna za puno ljudi, djece.
Svatko može napisati biografiju, neka će imati 20 stranica, neka 50, 100 ili 200. Život nogometaša nije lak, nosi puno problema, odricanja i ako želiš na vrh kao sportaš, moraš biti spreman na sve.
Još se jednom nadovezala Milana Vlaović: – Imala sam dvostruku ulogu jer sam u tim seansama u kojima je pričao o sebi primjenjivala i iskustva psihoterapijskog rada, da ga pustim da priča što mu je važno, ne prekidam ga, da priča o pozitivnim uspomenama i iskustvima. Sastanci su trajali i po dva sata pa smo se viđali u Zagrebu da dopunim. To je kao njegova ispovijed pa smo u neke teme išli malo dublje i tu se stvorilo povjerenje, bez kojeg knjige ne bi bilo. Mario Stanić sjetio se: – Naše je druženje postalo intenzivnije kad je došao u reprezentaciju 2001. i donio je veselu energiju, pozitivu.
Tada je postojala hijerarhija u reprezentaciji, teško je bilo ući u društvo sa starijim igračima, morao si to zaslužiti. I on je unio dozu veselog duha. Naša je generacija bila dotrajala, zakiseljena, a on je bio svjež povjetarac, otvoren i razigran i potentan kao igrač. Pomogao je i meni jer kad sam vidio njegovu kvalitetu, shvatio sam da je moje vrijeme prošlo.
A veže nas i 1. svibnja, kad su rođeni i Darijo i moj otac, pa Metković, skupa smo neke stvari prošli kroz karijeru i život, sve je išlo spontano. Kjiga je ostavila snažan dojam na mene, a nisam očekivao da je spreman i hrabar izaći sa svim. Nije još ni svjestan svoje hrabrosti i odlučnosti. Može biti poučna knjiga jer život mu je pun uspona i padova, svega što i inače život servira.
Srna je otkrio još jedan detalj: – Poslao sam kumu Dariju Zahori knjigu i on me nazvao idući dan i rekao “Kume, stvarno ćeš to napisati?” Jer unutra je i priča kako smo u mladoj reprezentaciji, kad je Martin Novoselac bio izbornik, iz kampa u Tuhelju pobjegli u disko. Dario nije pročitao knjigu, jer kaže: “Što ću čitati, to je moj život.” – Kad vidim Čarlija, sjetim se Beča, utakmica protiv Turske, 119. minuta, Klasnić zabija, ja vičem “Čarli, polufinale, večeras slavimo, fešta!” On kaže “Jesi lud, ima još minuta”, ja mu vičem “Ma daj, ne razumiješ nogomet”. Nismo ni završili razgovor, Turci su zabili. On se okrene prema meni “Što si govorio da ćemo slaviti?!” Koštala me moja brzopletost nekad u životu.
Slaven Bilić obratio se u videu i ispričao: – Kapetane su ranije oređivali po stažu, dobi, broju utakmica. Po tome su kod mene to mogli očekivati Plete ili Joe Šimunić. Darijo je imao 26 ili 27 godina, ali bio je top igrač, standardan, dobar sa svima, ima socijalnu inteligenciju i empatiju, jak osjećaj za ljude koji su formalno na dnu piramide, ravnpravno i s ljubavlju im pristupa, emotivac je. Sjećamo se suza kad je svirala himna nakon što mu je umro otac, kad je cijela Hrvatska plakala s njim. Ili nakon poraza od Turske, njegova mi je slika uvijek u glavi.
Nije on to glumio da skupi neke poene i simpatije. A prvi će iz te tuge reći idemo dalje i povesti ekipu. Iskren je, lojalan svakom treneru, Ukrajini kao čovjek.
Štimac mu je bio najvažniji čovjek tad, uz obitelj, a ja i Štimac tad nismo bili u dobrim odnosima, ali nikad nisam primjetio da bi bila neka negativa s Darijom zbog toga. Poniznost, skromnost, zajedništvo, karakter obitelji najveća su kvaliteta reprezentacije uvijek bili i kad se pojavi jedan drugačiji, grupa utječe na njega. Onda se i sam Srna slomio: – Kad imaš ljude iza sebe kao što su moja braća, mama, tata… – krenuo je drhtati glas i suze – supruga, djeca, punica… sve je lakše.
Najdramatičniji je dio knjige, opisali su, kad mu je otac umro i pitanje hoće li igrati ili neće. Velika je uloga njegova oca u knjizi, a protežu se Drugi svjetski rat, Domovinski rat i rat u Ukrajini, tako da se osjeti društveni kontekst. I ima puno širi doseg nego samo sportska biografija. Darijo knjigu nije pročitao pa su ga zafrkavali: – Ne bi bilo loše da pročitaš. Sav će prihod ići djeci koja su ostala bez roditelja zbog rata u Ukrajini, a Srna je na kraju pozdravio obitelj, prijatelje, Hajduk te na ukrajinskom goste iz Šahtara, piše vecernji.hr.
