Mostov Marin Miletić oglasio se na fb-u:
“Ovoga treba ubiti. Opasan je. Ubiti ga treba.
Život nam stvarno svaki dan priredi neka iznenađenja. Neka dobiješ tamo gdje se najmanje nadaš. U crkvi, na primjer. Volim doći na svetu misu na Dolac. Blizu mi je Sabora, spustim se i vratim u Sabornicu u nekih sat vremena. A bez snage Odozgo, ne znam za druge, ali ja ne bih mogao biti u politici tri mjeseca.
Uđem tako danas u kapelicu, stojim kao i uvijek, na hodniku, pri ulazu. Dolazi stariji čovjek, značkica HDZ-a na jakni i glasno kaže gledajući me: “Ovoga treba ubiti. Opasan je. Ubiti ga treba.” Troje ljudi oko nas. Dvoje se stalo užasavati, a jedna gospođa na glas uzvikne: “Slažem se, treba ga ubiti.”
Ostao sam potpuno miran. Stari čovjek sa značkicom HDZ-a odšepa prema prednjem dijelu kapelice. Star je i onemoćao. Ipak, šokirala me gospođa na nekih tri metra od mene koja je javno uskliknula da se slaže da me treba ubiti. Ovako je rekla: “Slažem se! Opasan je! Ubiti ga treba!”
Gledam ju. Oko 55 godina, plavuša. Po odjeći, dobrostojeća. Skuplje cipele, haljina, jakna i markirana crvena torbica. Uredna, njegovana. Ruke njegovane, nisu prošle težački život. Cijelu misu – nakon što je glasno rekla da me treba ubiti – pobožno drži sklopljene ruke i moli. Dođe vrijeme pričesti – žena ode i pričesti se. Jadan naš Gospodin s nama takvima.
Završi misa, izađem van. Prilazi mi druga gospođa i kaže kako barba nije baš normalan, govorim joj da me najviše iznenadila ona gospođa… još smo kratko razgovarali…
Idem u Lav popiti jedan pelin i espresso pa se vraćam u rasprave. Kažu za pomorce da je to kruh za sedam kora. Ne znam onda koliko kora ima ovaj moj kruh. Ne brinite, potpuno sam u miru. Ja znam da su Malu Tereziju htjeli njezine sestre zatvoriti, don Bosca u ludnicu njegova braća su htjela odvesti, valjda ne postoji neki svetac kojega neki iz te iste Crkve nisu htjeli zatvoriti, omalovažiti, neke spaliti (Orleanska) pa na kraju proglasiti svetim. Ne smatram se dostojnim ovim svetcima kavu kuhati, suđe prati. Nisam im do gležnja. Ali.
Ekipa fejkera koja misli da će me maknuti od moje Crkve – nećete uspjeti nikada. Crkvu je Krist htio, Krist osnovao. I zato jer volim svoga Gospodina, ja volim svoju Crkvu. U njoj vidim i prepoznajem svetost svetih, svetost Presvetog, a rane i mane ljudske su tu kao što su bile od prvog dana. Crkva je onakva kakav sam i ja. Danas.
Država? Opasan sam? Vidite, moj Učitelj kaže da se ne bojimo onih koji nam tijelu mogu nauditi, a duši nam ne mogu ništa. Mana imam dosta, redovito se ispovijedam. Ali, ja ljubim svoga Boga. A On sve okreće na dobro s onima koji ga ljube, kako piše Biblija. U životu sam imao jednu ženu, Danijelu, do smrti. Bio joj vjeran u svemu. U svemu do samog kraja. Onda mi je Nebo poslalo drugu djevojku. Neka ta ljubav ide kamo mora ići. I u tome sam vjeran. Imam jedan klub kojeg volim – Rijeku. Jednu stranku čiji sam član i zastupnik – Most. I jednu zemlju za koju se borim i živim – moju Hrvatsku.
Ne funkcioniram na način da se plašim. Ja vam se ne bojim. Maksimalno sam fokusiran. Na ovo gdje me Gospodin sada stavi. Da gradim pravedniju i bolju, pošteniju i ljepšu Hrvatsku.
Ljudi, vi koji ste vjernici, molite za mene da ustrajem. Vi drugi koji prepoznajete što radim, šaljite mi pozitivne misli.
Nema predaje.
Znam da se Marijana neće ljutiti: ili Hrvatska ili HDZ.
[Ima još nešto kod ove fotke. Mnogi posljednji bit će prvi, a mnogi prvi bit će posljednji. Kako će se mnogi iznenaditi kada dođu pred lice Krista Kralja]
