Čak i dok nastavlja voditi svoj barbarski i i gubitnički rat u Ukrajini, ruski predsjednik Vladimir Putin svoje ambicije širi i dalje. Rusija pokušava potkopati demokraciju u čitavoj Europi, isplaćujući sredstva i pružajući podršku ekstremnoj desnici i operacijama propagande.
Putin je posebno plodno tlo pronašao na Balkanu gdje pokušava progurati svoju ideju da je NATO čvrsto odlučio marginalizirati ruski, slavenski i istočni pravoslavni svijet. U centru tih napora je Srbija, najvažnija zemlja bivše Jugoslavije koja nije članica NATO-a, stoji u analizi Jamesa Stavridisa za Bloomberg koju prenosi Washington Post.
“Kada sam bio vrhovni zapovjednik savezničkih snaga NATO-a od 2009. do 2013., često sam posjećivao Balkan. Savez je imao više od 15.000 trupa u mirovnoj misiji na Kosovu, maloj odcijepljenoj državi koja se usprotivila Srbiji i proglasila nezavisnost. Taj čin je 1999. izazvao rat u kojem su NATO-vi avioni bombardirali Beograd. Ipak, nedavne srpske vlade pokušavale su poboljšati odnose sa Zapadom i doći do članstva u Europskoj uniji,” piše Stavridis.
Ipak, sve opasnije struje podržavaju Putina u Srbiji, ali i manjim susjednim zemljama. Rusija je odbila priznati Kosovo; gotovo sigurno je bila odgovorna za pokušaj puča u Crnoj Gori 2016., a podržava i separatističke elemente u Bosni i Hercegovini.
Više od svega, Putin želi Srbiju i Bosnu zadržati izvan NATO-a i EU. Također želi dobiti podršku za svoju katastrofu u Ukrajini, ali i općenito skrenuti pozornost Zapada stvarajući tenzije, pogotovo između Srbije i Kosova.
Srpski predsjednik Aleksandar Vučić pokušava održavati krhku ravnotežu između Zapada i Moskve. Njegova vlada glasala je za UN-ovu rezoluciju kojom se osuđuje ruska invazija; prošli tjedan je odbila priznati Putinovu aneksiju okupiranih teritorija u Ukrajini; koliko-toliko je podržala opskrbu humantiarne i nesmrtonosne vojne opreme Ukrajini preko teritorija Srbije. Nažalost, Vučić je također u svibnju s Rusijom potpisao ugovor o dostavi plina.
Na kompliciranoj političkoj sceni u Bosni i Hercegovini, Putin nastavlja sakupljati potporu. Prošli mjesec ugostio je Milorada Dodika, tvrdoglavog srpskog nacionalista na čelu entiteta Republike Srpske. Nije teško posumnjati da bi Dodik bez problema bio spreman uništiti vlastitu zemlju da bi zadovoljio svog gospodara u Moskvi.
Kako Zapad može odgovoriti na ove ruske napore?
Važno je zadržati 3.500 preostalih mirovnih snaga, ali to neće donijeti razliku. Prave napetosti preselile su se na rat informacijama i ekonomsku uključenost.
Kad je riječ o informacijama, Moskva ima prednost. Ruske vlasti duboko su involvirane u širenje lažnih narativa o ratu, pokušavajući predstaviti rusku “specijalnu vojnu operaciju” kao pan-slavensku misiju kojom se želi ujediniti odmetnute Ukrajince s Majkom Rusijom. Takav narativ ima uspjeha na ekstremnoj desnici, što je i očekivano, ali također i među čitavom populacijom. Anketa iz lipnja pokazala je da gotovo dvije trećine Srba vjeruje da je za rat kriv NATO, a tek 10 posto vjeruje da je Rusija većinom ili isključivo odgovorna.
Na sreću, Moskva nema bogznašto ponuditi po pitanju ekonomskih poticaja. Srpski izvoz u Europu gotovo je 15 puta veći od izvoza u Rusiju, a s članstvom u EU ta brojka bi samo rasla. U kraćem roku, i Srbija i Bosna žele zadržati mogućnost da njeni građani u EU putuju bez viza, dok zemlje Unije Rusima sve više zatvaraju vrata.
Ključna poruka za SAD, EU i NATO je jednostavna: Oni ne smiju uzimati Balkan – a pogotovo Srbiju i Bosnu – zdravo za gotovo. Te dvije nacije trebale bi biti na postupnom putu prema članstvu u EU, čak i ako ponekad nisu savršene saveznice protiv Rusije, a NATO bi trebao nastaviti blisko s njima surađivati u vojnim obukama i vježbama.
Rusija će nastaviti pokušavati unijeti razdor u odnose Balkana i Zapada. Srbija i Bosna moraju shvatiti da, iako Moskva može ponuditi opskrbu prirodnim plinom, takvo taktičko iskušenje ništa je u usporedbi sa strateškom vrijednošću šireg pripadanja Zapadnoj Europi, prenosi n1.
