Od početka rujna hrvatsku vojsku i policiju potresla su dva nova slučaja iznenadne smrti u njihovim redovima: 30-godišnji policijski službenik Antiterorističke jedinice Lučko i 43-godišnji pripadnik Zapovjedništva za kibernetički prostor Oružanih snaga RH umrli su uslijed intenzivne tjelesne aktivnosti u sklopu obavezne obuke. Još jedan specijalac iz ATJ-a Lučko, kojem je također pozlilo na kondicijskom treningu, hospitaliziran je u Kliničkoj bolnici Sveti Duh.
Pripadnik ATJ-a Lučko umro je u bolnici nakon što se srušio na kondicijskom treningu u sklopu obuke dok je pripadnik ORSH-a umro u ambulanti Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman” nakon što mu je pozlilo poslije rekreativnog trčanja, piše tportal.
Slične tragedije obilježavaju i svijet profesionalnog sporta, a najizraženije su kod nogometaša koji se iznenada sruše na treningu ili utakmici. Kako, dakle, dolazi do takvih situacija kod relativno mladih ljudi iznadprosječne tjelesne forme?
Ugledni kardiolog iz Poliklinike Centar, prof.dr. Mijo Bergovec napominje da je nagla smrt u djece i mladih ljudi, u dobi do 35 godina, relativno rijetka, baš kao što je to slučaj kod sportaša, bilo da se bave natjecateljskim, bilo rekreativnim sportom.
Ukazuje na to da su prije nekoliko dana objavljeni rezultati velike studije o iznenadnoj srčanoj smrti u Švedskoj, u kojoj su proučavani medicinski nalazi svih naglo umrlih u dobi od jedne do 35 godina. U razdoblju od 2000. do 2010. u Švedskoj bila su ukupno 903 takva slučaja.
“Pronađeno je da su njih 38 imali srčanu manu, tzv. hipertrofijsku kardiomiopatiju – abnormalno, nepravilno zadebljanje srčanog mišića. To genetski disponirano stanje nije jednostavno otkriti. To su ljudi koji se puno puta čine sasvim zdravima. Imao sam takvih bolesnika; roditelji su mi dovodili na pregled svoju djecu koja se bave natjecateljskim sportom, i u nekoliko slučajeva otkrio sam promjene u EKG-u koje upućuju na hipertrofijsku kardiomiopatiju, dakle bolest od koje sportaši najčešće naglo umiru. Rekao sam roditeljima, i napisao u nalazu, da se ne preporučuje i ne bi bilo dobro da se to dijete bavi natjecateljskim sportom. Ali ljudi su često neracionalni, kažu mi da je dijete jako razvijeno, da dobro igra, da zar ne vidim da je to drugi Luka Modrić… Dakle nisu objektivni, nekad poslušaju, a nekad i ne”, navodi prof. dr. Bergovec, napominjući da ishod može biti tragičan i da čak 90 posto sportaša koji umru od nagle smrti, umru upravo od srčane hipertrofijske kardiomiopatije.
Za smrt pripadnika ATJ Lučko i hospitalizaciju njegovog kolege rano je davati definitivna mišljenja. Profesor Bergovec kaže da je za smrt pripadnika bez obdukcije nemoguće bilo što reći i zaključiti. Po pitanju efedrina, napominje da nekontrolirano uzimanje stimulativnih sredstava, kojekakvih napitaka koji “jačaju” organizam, psihostimulansa i različitih vrsta droga može dovesti do srčanih aritmija i uzrokovati naglu smrt.
Specijalci iz ATJ-a Lučko prolaze liječnike preglede A kategorije, dakle najrigoroznije liječničke preglede koji uključuju EKG druge laboratorijske pretrage.
“Taj pregled uključuje bitne stvari, ali uvijek ostane određen broj neprepoznatih slučajeva. Apsolutno, ne može se sve unaprijed znati. Za većinu to tako vrijedi, ali za neke pojedince uvijek se može reći da se nije otkrilo, unatoč svemu što se napravilo. Postoji uvijek 10 do 15 posto takvih slučajeva koje je nemoguće unaprijed otkriti; tek se obdukcijom i toksikološkim analizama to može otkriti. Od naglih smrti takvih ranije neprepoznatih patoloških stanja bude čak 10 posto, premda su se radile sve pretrage. To je jednostavno tako. Ali se zato u čak 90 posto može otkriti patološko stanje i spriječiti smrt”, naglašava prof. dr. Bergovec.
