14.3 C
Zagreb
Naslovnica Inozemstvo Kijevu stiže gomila oružja, Rusi zapeli u Donbasu, crni dan za Putinove...

Kijevu stiže gomila oružja, Rusi zapeli u Donbasu, crni dan za Putinove zračne snage na Krimu?

Amerikanci šalju nikad veći paket oružja Ukrajini, a čini se da su na udaru i ruski PZO sustavi…

Utorak 9. kolovoza ujedno je 167. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Dok se na međunarodnom planu bilježi dodatne pakete raznolike vojne i ekonomske pomoći agresijom pogođenoj Ukrajini, na tamošnjim bojištima nema mira. Na sjeveru zemlje, uz rusku granicu, doduše nema kopnenih napada, ali se već tradicionalno na dnevnoj bazi bilježe granatiranja i raketiranja preko međudržavne granične crte. Jednako su tako zadnji dani opet bili obilježeni i objavama zračne opasnosti za pojedine gradove u dubokoj pozadini, koje se onda gađalo raketama dugoga dometa – baš kako je mjesto Voronovicja kod Vinice u nedjelju 7. kolovoza bilo gađano iz zraka ispaljenom hipersoničnom raketom Kh-47M2 “Kindžal”, da bi ti napadi onda bili nastavljeni i jučer drugim oružjima. No, većina događanja koncentrirala se uz linije bojišta na istoku, jugoistoku i jugu Ukrajine, gdje se uzduž čitave crte aktivno granatiralo, uz izvođenje i niza kopnenih napada – koji su ipak na većini borbenih zona bili manji i sporadični, dok su se značajniji ruski napadi ipak koncentrirali tek na par točaka oko gradova Bahmuta i Donjecka, te na jugozapad Hersonske oblasti.

Nikad veći paket oružja iz SAD-a

Što se vojne pomoći tiče, jučer (u ponedjeljak 8. kolovoza) objavljen je sadržaj 18. po redu paketa iz Sjedinjenih Američkih Država, koji je sa svojom vrijednošću od oko milijarde USD ujedno i najveći pojedinačni do sada. S obzirom na ruska napadajna djelovanja, ali i nagađanja o mogućem skorijem prelasku Ukrajine u neku ofenzivu, ne čudi da je glavnina njegova sadržaja koncentrirana na streljivo. Riječ je tu o dodatnim raketama za precizni višecijevni sustav HIMARS, dodatnih 75.000 komada granata kalibra 155 mm, 20 minobacača kalibra 120 mm te oko 20.000 mina za njih, kao i po prvi put spomenuto streljivo – rakete – za protuzračni sustav NASAMS (National Advanced Surface-to-Air Missile System), čije se pristizanje u Ukrajinu već duže najavljuje, ali izgleda da ipak još nije provedeno. Uz to, ovaj paket obuhvaća još i 1000 protuoklopnih sustava Javelin te 100 manjih protuoklopnih oružja M136 AT4, 50 sanitetskih oklopnih vozila, Claymore mine usmjerenog djelovanja, C-4 i druge eksplozive, te medicinske potrepštine i raznu drugu opremu.

Iako to nije bilo obuhvaćeno jučerašnjim paketom, ovih dana se riješila još jedna zanimljiva dilema o naprednoj vojnoj opremi u Ukrajini – koja je izgleda imala veze s naglim porastom navoda o uništavanju ruskih protuzračnih sustava tijekom posljednjih dana. Dok se s ukrajinske strane čulo hvaljenje uništavanjem 4 sustava S-300 i još nekoliko Pancir-S1, s ruske su strane prezentirani ostaci američkog antiradarskog projektila Raytheon AGM-88D HARM. Brojna nagađanja o podrijetlu i mogućoj platformi za ispaljivanje ovog naprednog zapadnog oružja bila su začinjena objavom ukrajinskog Ministarstva obrane povodom Dana ratnog zrakoplovstva sa slikom lovaca F-16 u ukrajinskim bojama i oznakama, baš kako se svojedobno i u RH reklamirao izraelski „Hrvatski san“ ministra Krstičevića.

Antiradarski projektili

No, misterija je ipak brzo bila okončana -prvo pronalaskom najava pristizanja ovakvog naoružanja iz pera ukrajinskog ministra obrane Oleksija Reznikova na društvenim mrežama 25. srpnja ove godine, a onda i izjavama Colina Kahla, pomoćnika ministra obrane SAD za obrambenu politiku, od ponedjeljka 8. kolovoza, da su SAD doista isporučile određenu količinu takvih oružja Ukrajini. Iz njegovih se objašnjenja moglo zaključiti i da su ti projektili ispaljeni s određenih aviona sovjetskoga podrijetla, ostavljajući otvorenim koje su to letjelice završile prilagođene za takvo naoružanje. Spomenimo i da je danas u Ukrajinu izgleda pristiglo prvih 50 turskih MRAP oklopnih vozila 4*4 na kotačima tipa BMC Kirpi, dok se uskoro očekuje njih još 150. Kada ova isporuka bude ispunjena, radi će se navodno o najvećoj pošiljci unificirane vojne tehnike od poljskoga slanja više stotina tenkova.

No, za kraj spomenimo da to nisu i jedina pristizanja strane vojne tehnike na ukrajinska bojišta, budući su se s ruske strane čule vijesti o pristizanju 46 komada iranskih bespilotnih letjelica, dok je u tijeku i sve žešći prijepor oko vojnoga satelita kojeg je Iran izgleda kupio od Ruske Federacije, i koji je baš danas trebao biti lansiran. Dok je njime Tehran planirao promatrati Bliski Istok (posebno Izrael i prostore Perzijskog zaljeva), satelit „Khayyam“ sa svojim sustavom Canopus-V lako bi do daljnjega mogao završiti kao tekuća ispomoć Ruskoj Federaciji u njenoj ukrajinskoj avanturi. Ovakve priče o sudbini satelita kojeg Roskosmos treba u orbitu postaviti iz kazahstanskoga Bajkonura ošto su opovrgle iranske vlasti, napominjući da će on odmah po lansiranju biti na upravljanju i korištenju iranskih stručnjaka iz tamošnjeg Ministarstva komunikacija i informacijskih tehnologija – što bi onda značilo nastavak ruskih problema s kvalitetnim uvidom u stanje na ukrajinskim bojištima.

Stanje na bojištima

A kakvo je stanje na tim bojištima? Sada nema sumnje da je ozbiljan kontingent ruskih snaga sa sjevera Donbasa, oko Izjuma, povučen na jug. Iako su i dalje bilježena pojedinačna kopnena djelovanja jugozapadno i južno od Izjuma, spomenuto oslabljivanje agresorskih snaga ondje je do subote 6. kolovoza dovelo do oslobađanja sela Dovgenjke, oko 20 km južno od Izjuma – čime se rusko područje na jugu i jugoistoku od Izjuma sada dodatno smanjilo, te na grubo obuhvaća prostor od oko 10 puta 10 kilometara. Iako su iz njega i dalje pokušavani prodori na jugoistok, cestom M03 od Izjuma prema Slovjansku, tu nije bilo nikakvih pomaka. Ponešto istočnije, na borbenoj liniji koja se sa sjevera, od rijeke Siverski Donjec, spušta južno prema Bahmutu, također nije bilo bitnijih pomaka, a izgleda da je i iz te zone sukoba kod grada

Siverska krenulo premještanje snaga ponešto južnije.

Zato su oštra kopnena sukobljavanja zadnjih dana bila bilježena uz cestu T1302 od sela Berestove do grada Soledara – gdje su ruske snage bilježile mnogo napadanja, ali tek male pomake izgleda oko samog Soledara. Ondje se tradicionalno nepouzdani ruski izvori hvale zauzimanjem tvornice gips-ploča na istočnom rubu grada, ali to stvarno još nije izvjesno ili potvrđeno. Jednako tako, dok se s ruske strane čuje i o primicanju postrojbi ruskog privatnog vojnog poduzeća Wagner gradu Bahmutu, s ukrajinske strane se tek spominje njihov žestoki pritisak na jugoistočna prigradska sela, gdje posebno spominju mjesto Kodema kao točku brojnih ruskih napada. A kako sve takve ruske tvrdnje treba uzimati s rezervom dobro ilustrira stanje oko Donjecka, gdje oko Avdivke ima malo promjena bojišnice, iako ondje već neko vrijeme traju intenzivni napadi oružanih formacija ruskih separatista, a posve je neizvjestan i status sela Piski – za koje dužnosnici tzv. „Donjecke Narodne Republike“ već skoro tjedan dana tvrde kako je skoro osvojeno, skoro „očišćeno“ od branitelja, ali sve bez ikakvih ozbiljnijih slika kojima bi potvrdili prilaz mjestu dalje od pojedinih polja i farmi južno od sela.

Komplicira se situacija na jugu

Za to vrijeme itekako se komplicira situacija na jugu i jugozapadu bojišta. Dok nije sporno kako su ondje u zadnje vrijeme osvanule snage više desetaka taktičkih skupina razine bojne (BTG) raznolike snage i sastava – njihov se raspored nagađa kao otprilike 17 uzduž oko 200 km fronte u Zaporižju, njih oko 27 u dijelu Hersonske oblasti na istočnoj obali Dnjepra, i još oko 22 na zapadnoj obali Dnjepra. Naravno, prilaz tom prostoru preko Dnjepra itekako je ograničen. Tome je doprinio i novi raketni napad na cestovni most Antonivski kod Hersona u noći od nedjelje na ponedjeljak 8. kolovoza, kada su se na njemu zapalili strojevi kojima su agresori nastojali popraviti barem dio prethodnih šteta, a obnova prometa preko njega je odgođena. Uz to je ponovo gađan i prostor brane kod Nove Kahovke, koji je također prometni put za ruku logistiku, kao i niz fronti bližih skladišta goriva i streljiva.

Sve to jako otežava provedbu ikakvih ofenzivnih planova za ruske snage zapadno od Dnjepra, koje su i usprkos slabijoj opskrbi svoga topništva granatama ipak navodno pokušale napredovati zapadno od mjesta Snigurivka (na oko 50 km sjeverno od grada Hersona, i otprilike na zapadnom rubu baš oko polovice tamošnje okupirane zone), jednako kao što su izgleda neuspješno probali i uništiti omanji mostobran kojeg na „ruskoj“ strani rijeke Ingulec već neko vrijeme drže Ukrajinci (na oko 23 km sjeveroistočno od već spomenute Snigurivke). Sve to je poprilično daleko od ikakve veće ruske ofenzive, dok i njihovo koncentriranje rezervnih snaga na istoku Dnjepra te dodatno okupljanje resursa na Krimu itekako može ukazivati na začetak stvaranje dublje obrane za slučaj ostvarenja već medijski i javno itekako izrabljenog spomena „ukrajinske ofenzive kod Hersona“.


Ni Krim nije siguran

No, pri svemu tome ni Krim više nije siguran kako što je to nekada bio. Dobro se to moglo uočiti danas oko 15 sati, kada je tu oblast potresao niz masivnih eksplozija na prostoru zrakoplovne baze Saki, kraj zaselaka Fedorivka i Novofedorivka – na jugozapadnoj obali Krima, oko 2 km u unutrašnjost od obale, te oko 55 km sjeverno od Sevastopolja. Od samog početka tog vatrenog spektakla, koji je rastjerao malobrojne turiste uz obalu te izazvao gužve brojnih bjegunaca na istoku Krima kod Kerčkog mosta – nagađalo se koji bi mogao biti uzrok ovog događaja. Naravno, sa službene ukrajinske strane nije došlo do ikakvih potvrda borbenoga djelovanja, dok su Rusi prvo spomenuli „detonaciju streljiva u zrakoplovnoj bazi“, ne ulazeći mnogo u detalje.

Pa ipak, ubrzo su krenule brojne spekulacije – od toga da se radi o premijeri novog HIMARS streljiva, balističkih raketa ATACMS Block 1A dometa oko 300 km, ili više tipova raketa ukrajinske proizvodnje, pa sve do promišljanja kako su svježe pristigli antiradarski projektili možda otvorili procijep usred ruske protuzračne obrane do zrakoplovne baze Saki kroz koji se onda mogao provući i pokoji ukrajinski Bajraktar TB2. Kako bilo da bilo, još jutros (oko 4 sata prije eksplozija) je na pistama vojne baze Saki satelitima bilo zabilježeno 37 raznih aviona i 6 helikoptera – i zasad nije jasno kako su te letjelice prošle u kasnijim monumentalnim eksplozijama.

Iako rusko Ministarstvo obrane službeno tvrdi da nije bilo šteta na ondje baziranoj zrakoplovnoj tehnici 43. mornaričke zrakoplovne pukovnije Crnomorske flote (među ostalim sa letjelicama Su-30SM, Su-24M, S-24MP i Tu-134), danas bi ipak lako mogao biti jedan dosta crni dan za agresorske zrakoplovne efektive na jugu Ukrajine. Koji god da su pravi uzroci ove eksplozije, pojedini ruski dužnosnici već su požurili izjaviti kako je ovim događajem „prijeđena crvena crta“, što zahtijeva „odgovor Sudnjega dana“, piše jutarnji.hr.

Najnovije

Još iz rubrike