1. kolovoza je 31. obljetnica pogiblje policajaca Policijske postaje Dalj. Na taj je dan, 1991. godine, 39 osoba izgubilo život u napadu na policijsku postaju.
Jedini preživjeli s tugom se prisjeća masakra koji su prolazili prije 31. godinu, kada je napadnuta policijska postaja u Dalju.
“Tenk je pucao u nas. Prvo je razbio kotlovnicu i prve sobe, tu nam je ubio odmah desetak ljudi u podrumu. To nije bilo dovoljno, pa je pucao još jednom”, rekao je Josip Čičak, jedini preživjeli policajac.
Policajci su bili izloženi stalnom granatiranju, ali nadmoćniji neprijatelj tenkom je pogodio i do temelja sravnio policijsku postaju, uslijed čega je život izgubilo 39 osoba. Mnoge majke već više od tri desetljeća traže pravdu.
“Najteži dan u mom životu je taj dan. Sina izgubila, imao je samo 24 godine. Kao da je jučer bilo, a nitko za to nije odgovarao još”, rekla je Ružica Matin, majka ubijenog policajca.
U čast stradalima obitelji, suborci, prijatelji i ravnateljstvo policije položili su vijence i zapalili svijeće pred policijskom postajom. U Domovinskom ratu stradao je 761 policijski službenik, za 26 njih se još traga.
“Hrvatska policija je u to vrijeme bila jedina obrambena snaga i glavna meta napada. Herojstvo koje su pokazali, požrtvovnost, domoljublje u tom razdoblju…nije viđeno u svjetskim razmjerima”, rekao je Nikola Milina, glavni ravnatelj policije.
Istoga dana, stanovništvo Aljmaša, Dalja i Erduta protjerano je iz svojih domova vodenim putem, šlepom, prema Osijeku. U spomen na taj događaj položen je vijenac u Dunav. Događaja se sjeća i državna tajnica.
“Jako se dobro sjećam, napad na policijsku postaju je počeo u 4 sata. Svi oni dani, mjesec dana u podrumu, iščekivanje, neizvjesnost, pa sedam godina progonstva nakon toga…”, rekla je Irena Petrijevčanin Vuksanović, državna tajnica. Za zločin u Dalju i pogibiju 39 osoba do danas nitko nije odgovarao.
Ima li nade za pravdom?
31. godinu nakon strašnog masakra, mnoge majke i ožalošćeni i dalje tragaju za pravdom. Reporterka Matea Drmić je uživo za Dnevnik Nove TV razgovarala sa suprugom jednog od stradalih, Anđom Kovčalijom, koja se prisjetila tog doba.
“Moj suprug je stradao 1.8., kad je pala policijska postaja u Dalju”, rekla je.
“On je krenuo pomoći im tamo, međutim zaustavili su ga, zarobili i odveli na obližnju farmu. Nakon toga su ga odveli u četnički štab, tamo su ga maltretirali, i odveli u logor”, prisjetila se Kovčalija.
“Nakon logora su krenuli prema srpskom groblju. On više nije mogao kositi travu, pa su ih natjerali da kopaju sami sebi grob. I tako je i bilo”, rekla je Kovčalija.
Život s tim bolnim saznanjima i sjećanjima zasigurno nije lak.
“Jako je teško, vjerujte mi. Ja pričam, a u meni su pomiješane emocije. Vjerujem da će se istina saznati, vjerujem da će istina doći na vidjelo – ja ju neću dočekati, ali mislim da će ju dočekati moja djeca”, rekla je Kovčalija, piše dnevnik.hr.
