20.5 C
Zagreb
Naslovnica Aktualno Udruga Franak Plenkoviću i ekipi: Vladajuća stranka odlučila podržati svoju lopovsku vrstu

Udruga Franak Plenkoviću i ekipi: Vladajuća stranka odlučila podržati svoju lopovsku vrstu

Udruga Franak uputila je otvoreno pismo:

OTVORENO PISMO VLADI RH POVODOM NJEZINA LAŽNA ISKAZA SUDU EU!

Poštovani premijeru Plenkoviću,

poštovani ministri,

s gnušanjem odbacujemo vaša opravdavanja u medijima povodom naših istinitih izjava o vašem lažnom iskazu koji ste dali Sudu EU po predmetu C-567/20, Herman!

Vi ste se, na naše tvrdnje kako ste dali lažni iskaz Sudu EU, pokušali opravdati priopćenjem u kojem kažete:

– da je Vlada samostalno i u suradnji s Državnim odvjetništvom Republike Hrvatske kontinuirano tijekom posljednjih nekoliko godina odbijala sve pokušaje kojima se nastojala osporiti najprije ustavnost tzv. Zakona o konverziji CHF kredita, a potom i njihova usklađenost s pravom Europske unije

– da je pritom uvijek i u svim prilikama isključivi cilj Vlade zaštititi potrošače uz navođenje niza argumenata usmjerenih na dokazivanje da su navedeni zakoni u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske, a potom i u skladu sa pravnom stečevinom Europske unije, tako pridonoseći održavanju navedenih zakona na snazi, uz naglasak da su zakoni doneseni radi uspostavljanja narušene ravnoteže prava i obveza stranka iz takvih ugovora

Kao i obično, vrijeđajući inteligenciju i zdrav razum građanima, Vlada RH nevješto i perfidno svojim priopćenjem pokušava ostaviti dojam da je njezin cilj zaštititi potrošače.

Budući da ste se tako besramno obratili svisoka, ne preostaje nam drugo nego podsjetiti vas na navode iz vašeg očitovanja koje ste uputili Sudu EU u predmetu C-567/20.

Pa ćemo ovdje citirati neke od načina na koje ste nas „štitili“ pred Sudom EU, prije svega citirajući nekoliko potpuno neutemeljenih tvrdnji, koje potpisuje zastupnica Vlade pred Sudom EU, Gordana Vidović Mesarek.

Proizvoljno i prigodno izmišljene tvrdnje za potrebe argumentacije u korist bankama glase:

– toč.12., str.7.: „…potrošač je slobodnim i informiranim prihvaćenjem ponude za sklapanje sporazuma o konverziji, izrazio volju da ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi zamijeni novim odredbama i to s retroaktivnim učinkom, čime se odrekao od pozivanja na ništetnost odredbi uklonjenih iz ugovora.“

NAŠ KOMENTAR:

Tako nešto tvrde samo odvjetnici koje plaćaju banke u svojim podnescima. Ne postoji niti jedna zakonska niti ugovorna odredba kojom bi se potrošači ODRICALI svojih prava, a Vlada RH slobodna je citirati nam takvu odredbu i demantirati nas!

– toč.14. str.8.: „…hrvatski zakonodavac donosi Zakon o konverziji kojim otvara mogućnost za potrošače i za kreditore da postojeći ugovorni odnos održe na snazi, stvarajući novu pravnu osnovu bez rizika da se vodi pojedinačni postupak radi utvrđenja ništetnosti.“

NAŠ KOMENTAR:

Niti jedno slovo tzv. Zakona o konverziji ne sadrži takvu monstruoznu bankarsku fikciju koja nema baš nikakvo uporište u predmetnom Zakonu. Ostaje samo zapitati se, što ili tko je inspirirao Vladu da formira takve štetne proizvoljne zaključke na štetu hrvatskih građana koji plaćaju i premijera, i ministre!

– toč.15. str.8.: „…kriteriji za provođenje testa nepoštenosti utvrđeni u praksi Suda, …, ukazivali su na visoku vjerojatnost da će i odredba o valutnoj klauzuli biti utvrđena ništetnom.“

NAŠ KOMENTAR:

2015. kad je donesen Zakon o konverziji, valutna klauzula CHF nije ni u tragovima bila ništetna, štoviše, na ništetnost valutne klauzule CHF čekali smo još pune 3 godine! Vlada je besramno relativizirala trenutak u kojem su dužnici zbog tečaja i drugih ništetnih odredaba brutalno ovršavani i deložirani iz svojih domova dugujući i do dvostruko veće iznose od onih koje su podigli!

– toč.28., str.11.: „U vrijeme donošenja Zakona jasno je da sporni ugovori o kreditu sadrže nepoštene odredbe koje su posljedica nepoštene poslovne prakse banaka, tako da je primarni cilj zakonske mjere zaštita potrošača od takve prakse i otklanjanje njenih pravnih i ekonomskih posljedica.„

NAŠ KOMENTAR:

Da je Vlada iole upoznata s praksom Suda EU, onda bi znala da se potrošač mora nalaziti u pravnoj i činjeničnoj poziciji kao da nepoštenih ugovornih odredbi nema, sve sukladno Direktivi 93/13, te da konverzija nije potrošače dovela niti blizu ravnoteži s bankama, niti je to bila intencija konverzije!

– toč.29., str.11.: „Održavanjem ugovora o kreditu u CHF na snazi na način da se iz ugovora ukloni ništetna odredba o valutnoj klauzuli u CHF … uspostavlja se narušena ravnoteža prava i obveza stranka iz ugovora…“

NAŠ KOMENTAR:

Površno i paušalno Vlada nabacuje tvrdnje ne vodeći računa da je upravo srž predmeta C-567/20 bilo utvrđenje da konverzijom potrošači nisu obeštećeni te de nema niti govora, bilo u zakonu, bilo u aneksima ugovora o uspostavljanju ravnoteže konverzijom!

– toč.31., str. 12. Vlada nabraja čitav niz načela Zakona o obveznim odnosima, pritom pogrešno tumačeći da ta načela znače nastojanje zakonodavca da održi ugovore na snazi, a svjesno zanemarujući upravo suprotno, a to je da načela govore u prilog nužnosti sankcioniranja ponašanja banaka koje je uzrokovalo neravnotežu na štetu potrošača i koje se više kao takvo ne smije ponoviti;

– toč.34., str. 15. ponavlja se Vlada: „pravilo je održavanje ugovora na snazi uklanjanjem ništetne odredbe te time uspostavljanjem stvarne ravnoteže između prava i interesa stranaka.“

NAŠ KOMENTAR:

Zabrinjavajuće je nerazumijevanje značenja formulacije „postizanja ravnoteže“, pa ćemo ponoviti radi usvajanja gradiva da je uspostava ravnoteže za potrošača uspostava početne pravne i činjenične situacije, a što konverzijom nije postignuto, o čemu postoje vrlo očiti dokazi!

– toč.40., str. 15.: „Kako su potrošači imali potpunu slobodu odlučiti se za konvertiranje postojećeg ugovora ili ne, ugovori o konverziji su rezultat autonomije volje potrošača“.

NAŠ KOMENTAR:

Slavodobitno poentira Vlada da smo svi mi dužnici u CHF-u u trenutku divljanja tečaja, pod prijetnjom deložacija, uz dvostruko veće dugove nego što smo ih ugovorili dobrovoljno odabrali konverziju. Slično je to kao u situaciji kad zlostavljana žena ostaje uz muža nasilnika jer je ekonomski i egzistencijalno ovisna, gdje smo mi bili prisiljeni u sličnim okolnostima u kojima više nismo mogli vraćati enormno narasle rate kredita pristati na JEDINU mogućnost da olakšamo živote svojim obiteljima, i to isključivo iz egzistencijalnih razloga. Mi smo tada već bili svjesni da konverzijom nismo obeštećeni u cijelosti, i da u tome trenutku nemamo izbora!

– toč.42., str.16.: …potrošačevo odustajanje od isticanja ništavosti nepoštene odredbe može se uzeti u obzir samo ako je on tom prilikom bio svjestan da su ta odredba i njezini učinci neobvezujući. Samo se u tom slučaju može smatrati da je njegovo prihvaćanje izmjene te odredbe rezultat slobodnog i informiranog pristanka…. “

NAŠ KOMENTAR:

Opet Vlada navodi dijelove kojima i sama potvrđuje da se potrošači nisu odrekli isticanja ništetnosti, a osobito stoga jer je zakon o konverziji izričito zabranio bilo kakvo odricanje od potrošačkih prava

– toč. 44. i 45., str.16. i 17.: Vlada je u ove dvije točke nadmašila samu sebe: „Iako ugovori o konverziji ne sadrže izričitu odredbu o odricanju potrošača od pozivanja na ništetnost odredaba originalnog ugovora, što prema Zakonu o konverziji nisu niti mogli, kako je potrošač svojom slobodnom voljom pristao nepoštene odredbe zamijeniti novima i pristao na preračunavanje već izvršenih obveza iz originalnog ugovora u skladu s novougovorenim odredbama, iz toga proizlazi da se time odrekao isticanja nepoštenosti ništetnih odredaba, a time naravno i potraživanja na osnovi takvih odredbi“.

NAŠ KOMENTAR:

Zanimljiv je akrobatski obrat koji Vlada izvodi pokušavajući istovremeno uvjeriti Sud EU da se potrošač konverzijom odrekao, odnosno nije, jer ne smije, ali Vlada misli da se ipak odrekao, pa onda Vlada kaže:

„…odricanje potrošača od pozivanja na ništetnost ugovornih odredbi je valjano samo ako je rezultat slobodne i informirane odluke. No, kako je u vrijeme donošenja Zakona o konverziji i sklapanja ugovora o konverziji već bila pravomoćna presuda kojom je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđena nepoštenom i stoga ništetnom, a Zakon o konverziji je na jasan i razumljiv način uredio sve elemente i mehanizme provođenja konverzije, te detaljno utvrdio prava i obveze ugovornih strana nakon sklapanja ugovora o konverziji, malo je vjerojatno da odluka potrošača nije bila informirana.“

Da rezimiramo, Vlada površno i potpuno neutemeljeno tvrdi da je malo vjerojatno da odluka o odricanju od pozivanja na ništetnost nije bila informirana! Malo vjerojatno? To je za našu Vladu primjerena argumentacija za sud? Zapanjujuća je upornost Vlade da kroz cijelo očitovanje neskriveno i gotovo doslovno koristi tipično bankarsku argumentaciju iz njihovih podnesaka te iz njihovih medijskih istupanja.

Takav antagonizam prema potrošačima od strane Vlade RH rijetko je viđen primjer zlostavljanja vlastitih građana, uz neskriveno podržavanje bankarskog kartela koji je nedvojbeno opljačkao te iste građane nepoštenim kreditima u CHF-u s promjenjivom kamatnom stopom, što je utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom.

S obzirom da je vladajuća politička stranka također pravomoćno osuđena za korupciju, jedino što možemo zaključiti jest to da je vladajuća stranka odlučila u predmetu Herman podržati svoju lopovsku vrstu.

Domoljubni karakter očitovanja Vlade RH zasigurno će se još dugo prepričavati kao nezapamćeni slučaj izdaje građana među svim članicama EU-a.

Udruga Franak

Najnovije

Još iz rubrike