29 C
Zagreb
Naslovnica Aktualno Za što se sve u vojsci koriste životinje? Rusi su imali kita...

Za što se sve u vojsci koriste životinje? Rusi su imali kita špijuna, protutenkovske pse, a CIA mačku za prisluškivanje

Kada je riječ o životinjama, ljudima uglavnom prvo na pamet padaju kućni ljubimci, zatim domaće životinje na farmi i one u divljini, a na zadnjem mjestu razmišljamo o onima u mesnoj industriji. No odnos čovjeka prema životinjama uglavnom je brutalan i životinje na koje gledamo prijateljski, ovdje su u manjini, piše RTL.

Stoga ne čudi da su ljudi kroz povijest životinje pokušavali iskoristiti i kao sredstvo u ratovanju. Bilo da se radilo o prijevoznim sredstvima, što je najčešće bio slučaj, ili pravom, živom, oružju. Od konja i pasa, do šišmiša u dupina, svoja su mjesta u vojnim redovima nalazile najrazličitije životinje.

To je nekako samorazumljivo, jer su u povijesti, prije mehanizacije, ljudi ovisili o životinjama u puno većoj mjeri nego danas. No zanimljivo je da su se neke vrste koristile i u dva svjetska rata, bok uz bok sa automobilima, tenkovima i zrakoplovima, a neke se koriste i dan danas.

Ruski protutenkovski psi

“Ljudi koriste životinje u vojne svrhe praktički od kada ima čovječanstva. Prvenstveno tu mislim da konje i magarce koji su služili za prijevoz, kao zaprežne životinje, s druge strane, direktno su sudjelovali u borbama. Bilo noseći lake strijelce ili teško oklopljene vitezove ili u krajnjoj liniji kasnije i raznu konjicu, praktički do drugog svjetskog rata”, rekao je vojni stručnjak Igor Tabak.

Nakon toga treba spomenuti golubove, nastavlja Tabak, koji su još u I. svjetskom ratu bili široko korišteni za održavanje veza na veće udaljenosti.

“Postupno ih je zamijenio današnji sustavi veze, ali to je zapravo uvjetno. Ne bi me čudilo da ih u uvjetima velikog elektroničkog ometanja, u nekakvim sukobima niskog intenziteta, netko i dalje koristi za prenošenje poruka. Tim više što bi se danas na to manje obraćalo pažnje. Treba spomenuti i pse, ne samo kao čuvare nego i u nekim situacijama čak i zaprežne životinje, Belgija ih je recimo koristila za vuču teških mitraljeza još praktički u II. svjetskom ratu. Osim toga, trenirani psi znali su biti korišteni ne samo za traženje eksploziva ili droga, bili su svojedobno programi treniranja gdje ih se učilo da odnesu bombu, minu, pod tenk. To je bila svojedobno prilično vidljiva sovjetska praksa.

A među zanimljivijim životinjskim vojnicima svakako su dupini. Iako su se eksperimenti na vojnim dupinima počeli izvoditi prije više od pola stoljeća, ova je informacija postala popularnija u javnosti kada su nedavno satelitske snimke pokazale ruske dupinske postrojbe kod Svetaspolja, spremne za moguću intervenciju u rusko-ukrajinskom ratu.

Kit špijun

“Zadnjih dana jako vidljivo govorimo o morskim sisavcima, ne samo o dupinima. Rusija, ali i druge velike sile imaju praksu trenirana i nekih vrsta kitova, morskih lavova i tuljana, ne bi li se iskoristilo njihovo dobro snalaženje pod vodom, mogućnost brzog zarona i izranjanja i prilagođenost na morske uvjete koje ometaju puno modernih senzora. Tim je životinja jednostavno otkriti uljeza, mine i postavljane sprave koje se nađu ondje gdje ne bi trebale biti”, objašnjava Tabak.

Zanimljiva je bila i priča o ruskom kitu špijunu koji se 2019. godine pojavio uz obalu Norveške, opasan ruskim remenjem s pričvršćenom kamerom. Beluga kit, kojeg su Norvežani nazvali Hvaldimir, doplivao je ribarske brodice vjerojatno tražeći pomoć. Ribari su ga oslobodili od remenja, a norveški su mu treneri na kraju pomogli da se pripremi za život u divljini, s obzirom na to da je ustanovljeno kako se kit nikada nije naučio sam hraniti.

“Na sjeveru se koriste kitovi jer su otporniji na hladnoću vode, u arktičkim prostorima, gdje dupini imaju problem. To je glavni razlog zašto se išlo trenirati neke druge vrste životinja koje onda mogu zamijeniti uporabu delfina u toplim vodama”, objasnio je vojni stručnjak.

Američki magarci u Afganistanu

Nakon konja i pasa, u vojsci su bili vrlo rasprostranjeni i magarci koji se u nekim dijelovima svijeta koriste i dalje, a poznato je da su ih Amerikanci imali u Afganistanu sve do povlačenja prošle godine.

“Ponekad ratujete u prostorima gdje cesta i drugih prometnih pravaca jednostavno nema, ostaje ili transport iz zraka koji je često jako vidljiv, zna biti vrlo ranjiv, osim toga je skup, ili ostaje natovariti vaše ljude dodatnom opremom, materijalom i zalihama, što je jezivo neracionalno. U takvim pretežito brdskim krajevima vrlo često se koriste takve životinje. Nemojmo zaboraviti da je na prostorima bivše Jugoslavije JNA u Bosni imala fond malih bosanskih konja koji su služili da u slučaju trećeg svijetlog rata, kada sve postane problem, posluže za vojni transport”, rekao je Tabak.

Što se tiče moderne hrvatske vojske, Tabak je rekao da je teško govoriti o životinjama u njihovim redovima, no kako je poznato da je svojedobno držala konje.

“Hrvatska vojska ima centar za obuku pasa, koji su bili obučavani ne samo za naše potrebe nego za pojedine strane zemlje. Tu prvenstveno govorimo o treningu pasa za traženje eksploziva i droga. U krajnjoj liniji, granična policija i hrvatska vojska koriste pse pod normalno. Konji, magarci i psi su jedne od rijetkih životinja za koje su rađene čak i gas maske za korištenje na prostoru gdje bi moglo biti bojnih otvora. Možete vidjeti pse u ukrajinskoj pirotehnici, imaju svoje Twitter profile i zapravo su poluzvijezde dok pomažu Ukrajincima u ratu”, rekao je Tabak.

A u posljednjih sto godina, kada bi lako mogli pomisliti da je tehnologija u potpunosti zamijenila životinjski pogon, vojska je i dalje koristila životinje na najrazličitije načine.

Šišmiš bombe, medvjed Vojtek i jedna mačka

U nekoliko navrata kroz povijest ljudi su pokušali unovačiti medvjede, no jedan je postao posebno popularnom u vojnim arhivama. Vojteka, sirijskog smeđeg medvjed, posvojili su poljski vojnici dok su bili stacionirani u Iranu za vrijeme II. svjetskog rata. Mladunče je odrastalo na bojišnicama duž Iraka, Palestine i Egipta, a na kraju je bio prebačen u Italiju. Na kraju su ga upisali kao privatnog vojnika, dobio je svoj serijski broj i napredovao je do ranga kaplara u poljskoj vojsci. Vojtek je uglavnom nosio streljivo a sudjelovao je u najkrvavijim bitkama u Italiji pred kraj rata.

Slonovi su se u vojskama koristili od najdavnije prapovijesti, a na dalekom istoku bili su sastavni dio službenih vojski sve do II. svjetskog rata. No, u jednoj su se postrojbi održali i danas. Nezavisna vojska Kačina, pokrajine na sjeveru Mjanmara, koju je službena vlast te države prozvala terorističkom organizacijom, redovito koristi slonove u svojim vojnim akcijama. S obzirom da je ova grupacija stacionirana duboko u džungli, slonovi su najadekvatnije prijevozno sredstvo.

Iako nije poznato da su ikada služile u vojsci, jedna je mačka bila regrutirana u CIA-u. Projekt poznat kao ‘Akustična maca’, pokrenut je za vrijeme Hladnog rata u ’60-tima. Ideja je bila poslati kiborg mačku da prisluškuje Kremlin i ruske obavještajce. Vojni veterinari maci su ugradili žice koje su u mozgu regulirale potrebe za hranom i seksualni nagon, kako bi uklonili bilo kakve distrakcije. Zatim je u mačku ugrađen uređaj za prisluškivanje, a američki su je špijuni ostavili preko puta ceste od mete koju je trebala prisluškivati. No, čim je pokušala preći cestu, jadnu je macu udario automobil i to je bio zadnji poznati pokušaj angažiranja mačke u takve svrhe.

Mačke možda nisu bile angažirane u pravim sukobima, no mnoge su vojske imale plemena mačaka u svojim bazama. U II. svjetskom ratu, Afganistanu i Vijetnamu mačke su bile jedina stvar koja je stajala između vojnika i hordi štakora.

A u I. svjetskom ratu, vojnici su se služili tvorovima. Ove male krznene životinje ne bi bile od velike koristi na bojnom polju, njihova je svrha bila potpuno drugačija. Kada bi im ponestalo hrane, vonjnici bi usmjeravali niz zečje rupe kako bi istjerali zečeve na površinu, i tako su ustvari pomagali u lovu i opskrbi hranom.

Jedno od bizarnijih oružja u II. svjetskom ratu bile su šišmiš bombe. Ovo oružje razvile su SAD i koristile su ga u Japanu. Bomba se sastojala od kućišta s više od tisuću odjeljaka u koji su bili pohranjeni šišmiši. Svaki od šišmiša na sebi je imao pričvršćenu malenu zapaljivu napravu. Kada bi ‘bombe’ bile ispuštene iz zrakoplova, u letu bi se otvarao svojevrsni padobran koji bi zatim ispuštao eksplozivne šišmiše u radijusu od 30 do 60 kilometara. Svrha ovakvih bombi bila je izazivanje požara na japanskim drvenim kućama.

Poznato je da od ’40-tih godina vojska eksperimentira s kukcima. Najprije su to bili moljci, da bi 2006. tim znanstvenika na zahtjev američke vojske uspješno izvršio eksperimente s kornjašima. Kukcima se ugrađuju elektrode koje zatim uspješno kontroliraju njihovo polijetanje, smjer leta i slijetanje. Iako je poznato da je vojska i dan danas zainteresirana za kukce u svojim redovima, koja bi bila njihova stvarna primjena nije u potpunosti jasno. Pretpostavlja se da bi se mogli koristiti kao mikro prijevoznici na teško dostupnim lokacijama, s obzirom da bi oboružavanje kukaca s kemijskim ili nekim drugim oružjem bilo ilegalno, piše RTL.

Najnovije

Još iz rubrike