Potres magnitude 6.1 koji je pogodio Stolac u BiH te niz naknadnih potresa, od kojih je najjači bio magnitude 4.4, uznemirio je građane tijekom noći. Osjetili su ga i građani diljem Hrvatske, a svaki ponavljajući potres, koliko god manji bio, može izazvati povratak osjećaja straha i uznemirenosti. U strahu su, razumljivo, najviše oni u starim zgradama gdje se potresi i najviše osjećaju.
Psihologinja Mirjana Krizmanić nakon zagrebačkog potresa dala je savjete kako se smiriti u ovako stresnoj situaciji. Za početak, preporučila je da se ugase svi “suvišni” kanali informiranja i da se koncentrirate na one “službene” kako biste ostali dovoljno informirani i dobili odgovarajuće preporuke da se što bolje zaštitite.
– Klonite se i poruka koje kažu da nam to “Bog šalje opomenu”, ili da nam se Zemlja “osvećuje” te da nam slijedi apokalipsa. Sve te proročanske poruke nisu dobronamjerne, a pogotovo ne znanstveno utemeljene – upozorava Krizmanić i nastavlja:
– Nitko ne može predvidjeti kako će se stvari razvijati, pa se tome jednostavno moramo prilagoditi i voditi računa samo o tome da za slučaj potrebe budemo spremni. U međuvremenu, koncentrirajte se na uvođenje reda – čišćenje onoga što možete počistiti, a da pritom ne ugrozite vlastitu sigurnost. Naime, u stanju stresa i šoka, nije dobro primiti se nekog posla tijekom kojega se možemo ozlijediti, primjerice rezanja luka, pa to ostavite za kasnije, a posvetite se onome što možete obaviti “bez razmišljanja” – slaganju ormara, pranju prozora i slično. Na taj način imat ćete osjećaj kontrole barem nad onim što možete kontrolirati – dodaje Krizmanić.
I ne zaboravite – u ovoj teškoj situaciji, mislite na članove obitelji i prijatelje, i uzmite telefon u ruke. Nazovite roditelje, starije susjede ili prijatelje, jer ćete tako olakšati njima, a i sami sebi ćete ispuniti dan.
Što pomaže?
– I meni neizmjerno puno znači kada me netko nazove jer čovjek ipak ima osjećaj da, čak i ako je u toj situaciji fizički sam, ipak nije sam i da bi u slučaju velike potrebe mogao računati na pomoć, što je u takvoj situaciji jako važno – dodaje psihologinja.
Kada je bio potres u Zagrebu, Krizmanić kaže da joj je to jako dobro došlo, jer se u toj cijeloj situaciji uspjela nasmijati sa rodbinom i prijateljima s kojima je razgovarala.
Sve to dalo joj je prilike da osvijesti kako u takvoj situaciji postoji i puno stvari na kojima može biti zahvalna – među kojima su svakako obitelj i prijatelji. Kao vlasnica mace, naša sugovornica dodaje kako u ovakvo vrijeme treba posvetiti i malo pažnje kućnim ljubimcima, jer se i oni mogu uplašiti. A tješeći njih, pogotovo ako razgovarate s njima, zapravo pomalo tješimo i sami sebe.
Smirite i djecu
Djeca mogu posebno teško doživjeti prirodne katastrofe i osjećati posljedice u danima i mjesecima nakon potresa. Istraživanja pokazuju da su najčešće posljedice potresa za djecu i mlade vidljive kroz depresivnost, elemente posttraumatskog stresa i razne strahove. Nekad odrasli smatraju da je predškolskoj djeci lakše jer su ‘mala i ne razumiju’, ali istraživanja i praksa pokazuju suprotno. Djeca u toj dobi osjećaju velike promjene u rutini, tjeskobu i nesigurnost. Zato im je potrebna podrška odraslih.
Odrasli, posebno roditelji, imaju važnu ulogu u osiguravanju djetetu adekvatne podrške u zacjeljivanju traume i izgradnji djetetove emocionalne otpornosti, što je posebno izazovno kada su i sami pogođeni traumatskim događajem.
Psiholozi iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba nakon potresa u Petrinji izradili su letke koji mogu pomoći djeci nakon potresa da se smire i osjećaju bolje.
Djeci je potrebno uvesti rutinu koja im je bila i prije potresa. Odrasli iz djetetove okoline trebali bi osigurati da se dijete osjeća sigurno, a to mogu napraviti putem poznatih predmeta kao što su igračke ili putem poznatih osoba. Osim toga, bilo bi dobro smanjiti djetetovu izloženost medijskim izvještavanjima o potresu i društvenim mrežama na kojima se ne nalaze uvijek ispravne i točne informacije.
Bitno je i sa djetetom popričati o potresu i osjećajima koji mu se javljaju tijekom ili nakon potresa.
Moguće reakcije djece na potres prema dobi
Djeca predškolske dobi
– Plač koji je teško kontrolirati
– Naglašen strah od odvajanja
– Strah od samoće i mraka
– Promjene u apetitu
– Razdražljivost
– Pojava regresivnih ponašanja (npr. dijete koje je prestalo cuclati prst ponovno počinje to raditi)
– Osjetljivost na najmanje zvukove
Djeca osnovnoškolske dobi
– Povlačenje od vršnjaka
– Poteškoće usnivanja i spavanja
– Intenzivna tuga
– Odbijanje odlazaka u školu
– Slabije poštovanje autoriteta
– Pojava novih strahova
– Psihosomatske teškoće (glavobolje i mučnine)
– Agresivno ponašanje
– Promjene u apetitu
Adolescenti
– Iritabilnost i razdražljivost
– ‘Acting out’ ponašanja (npr. lupanje vratima)
– Osjećaj bespomoćnosti i beznađa
– Pretjerana pobuđenost, nemogućnost umirivanja
– Ravnodušnost i nezainteresiranost
– Izoliranje od obitelji i vršnjaka
– Preokupiranost potresom i sličnim prirodnim katastrofama
– Promjene u apetitu i snu
– Pojačani strahovi i brige
Posebno je važno da odrasli budu uz dijete i da mu ne govore laži kao da potresa više nikad neće biti, odnosno nema uljepšavanja informacija niti izazivanja panike.
Mnogi roditelji htjeli bi umiriti dijete pa mu obećati da više neće biti potresa i da je sada sve u redu. Međutim, na taj način se može narušiti odnos povjerenja s djetetom u slučaju naknadnog podrhtavanja. Ako dijete pita o novim potresima, treba mu objasniti da to nitko sa sigurnošću ne može znati hoće li se i kada dogoditi, ali da je dobro biti spreman za slučaj novog potresa i sukladno tome napraviti određeni plan ponašanja kako bismo se zaštitili.
Dogovorite mjesto gdje se zajedno možete skloniti
S djecom razradite plan o tome kako ćete se svi ponašati ako nastupi novi potres. Na taj način dijetetu pružate osjećaj kontrole i sigurnosti. Uz to, svakako im recite na koje se mjesto mogu skloniti zajedno s odraslim osobama od povjerenja (štok od nosivog zida, čvrsti stol…) te im objasnite koje stvari trebate ponijeti sa sobom.
Djeca predškolske dobi mogu razviti strah od mraka pa ako dijete ne želi spavati samo pomognite mu s najdražom igračkom, budite s njim dok ne zaspe, pričajte mu priče ili radite s njim prilagođene vježbe disanja i opuštanja.
Može se javiti i strah od odvajanja od roditelja pa bi dijete moglo odbijati odlazak u vrtić. Ako se to dogodi objasnite mu da može imati povjerenja u odgajatelje dok mame i tate nema.
Kada je potrebna stručna pomoć?
Nakon potresa su normalne brojne emocionalne reakcije djece i one mogu trajati danima ili tjednima. Najbolja podrška djeci su odrasle osobe, a ponajviše roditelji putem osiguravanja rutine i dijeljenja emocionalnih doživljaja. Većina djece uz podršku roditelja i drugih važnih odraslih osoba u životu prolazi kroz period prilagodbe bez većih teškoća koje traže pomoć stručnjaka. Međutim, postoji određen broj djece kojoj će u prilagodbi biti potrebna stručna pomoć.
Ako dijete ima promjene u ponašanju te mu te promjene ometaju svakodnevno funkcioniranje i nakon 4 do 6 tjedana od potresa preporučuje se potražiti pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje, pišu 24sata.
