Geolozi ga zovu “ukrajinski štit”. To zemljište u središnjem dijelu države koje počinje od sjeverne granice s Bjelorusijom do obala Azovskog mora, a prema studijama ukrajinske geološke službe, u drevnim stijenama ovog štita skrivene su naslage litija, javlja Renewable matter.
I sada dolazimo do bitnoga: najveća nalazišta koja su otkrivena uglavnom su oko područja Mariupolja, lučkog grada razorenog ruskim bombardiranjem!
“Ovo možda nije glavni razlog invazije, ali nedvojbeno je rudno bogatstvo Ukrajine jedan od razloga zašto je ova zemlja toliko važna za Rusiju”, rekao je Rod Schoonover, bivši direktor Odjela za okoliš i prirodne resurse američke Nacionalne obavještajne službe, prenosi Poslovni dnevnik.
Slobodna Dalmacija piše da se danas litij koristi u velikim količinama za razne svrhe kao što je proizvodnja baterija, za polimerizaciju elastomera, u građevinarstvu te za organske sinteze u farmaciji i argokemijskoj industriji. Zemlje koje ga prodaju vrte milijarde, kažu da je litij nova nafta.
Od 2007. najvažniji segment upotrebe litija su primarne (takozvane “litijske”) baterije i akumulatori (sekundarne ili litij-ionske baterije). Bez litija nema mobitela, automobila, laptopa…, stoga je jasno zašto bi se i zbog tog minerala mogli voditi ratovi. Ili se već vode.
Inače, ukrajinski litij počeo je privlačiti svjetsku pozornost još prošle godine, prije nego što je ruska invazija zaustavila istraživanja. Naime, prošlog studenog, australska tvrtka European Lithium rekla je da je blizu osiguravanja prava na dva obećavajuća nalazišta litija u regiji Donjeck (istočna Ukrajina) i Kirovograd, u središtu zemlje. U istom mjesecu, kineska tvrtka Chengxin Lithium također je zatražila prava na neke depozite, što bi omogućilo Kini da osvoji prvi depozit u Europi.
“Budući da nema razvijenih ležišta, sumnjam da su resursi litija motivacija za napade na jugoistoku”, kaže Schoonover za Renewable Matter no upozorava, da ako ova regija padne pod rusku kontrolu, rezerve litija sigurno bi bile od koristi za Kremlj.
Jedan od rijetkih geologa koji su vidjeli ove drevne stijene je Andrea Dini, istraživač na talijanskom CNR-ovom institutu za geoznanost i georesurse, koji je sudjelovao u tri kampanje u rudniku Khoroshiv-Volodarsk u sjevernoj Ukrajini.
“Rudnik koji sam vidio nikada nije proizveo litij, jer njegove stijene sadrže litijeve minerale koji sadrže flor i problematične su u metalurškim procesima odvajanja metala. Od 1991. Ukrajinci ovdje vade uglavnom drago kamenje”, kaže Dini za Renewable Matter.
Ipak, u posljednja dva desetljeća, ukrajinski geološki zavod proveo je znanstvena i strateška istraživanja, te su otkrili nekoliko područja s litijevim mineralima kao što je spodumen s vrlo visokim potencijalom.
“Vrlo drevne stijene za koje su zainteresirani proizvođači litija su pegmatiti koji sadrže spodumen – mineral koji industrija preferira. Ove stijene nemaju zagađujuće metale kao što su olovo, cink i kadmij, ali sadrže silikate koji se kao otpadni materijal mogu prodati keramičkoj industriji. Ukratko, ništa se ne baca”, objašnjava Dini i poručuje kako Ukrajina i Srbija vjerojatno imaju najveći potencijal za vađenje litija u cijeloj Europi.
Inače, Ukrajina ima 10% svjetskih rezervi željeza, 6% titana i 20% grafita, a u Ukrajini ima i više od samih minerala. Primjerice, na sjeveroistoku, u blizini ruske granice, nalazi se 400 milijuna godina star sedimentni bazen ispunjen organskim materijalom i stijenama crnog škriljevca koje nose u sebi velike količine ugljena i metana. Potencijal je ogroman, a u prilog tome ide i podatak da je dio energetske neovisnosti SAD-a posljedica vađenja metana iz ovih stijena na tlu SAD-a.
Postoji još jedan sektor koji je usko povezan s ukrajinskim resursima: talijanska keramika. Naime, kvaliteta talijanskih keramičkih pločica ovisi o uvozu gline i kaolina iz Ukrajine, minerala koji se vadi iz kamenoloma Donbasa. U talijanskoj keramičkoj industriji, 25% sirovina uključujući glinu koja se smatra cijenjenom dolazi iz Ukrajine, piše Slobodna Dalmacija.
