Kupovali jeftine kineske uređaje i sada bezglavo lutaju po Ukrajini: ‘Ima li tko ukrajinski SIM?‘

Ilustracija screenshot Armada International

General-pukovnik optužen je da je kupovao prepakirane jeftine kineske radio-uređaje po napuhanoj cijeni.

Ruske snage – tenkovi i oklopna vozila – koji se udalje predaleko od svojih zapovjednih stožera ubrzo se počinju ponašati bezglavo, bez sposobnosti koordiniranja svojih akcija s drugim postrojbama. Rusko zrakoplovstvo doima se kao da uopće nije u kontaktu s jedinicama na tlu te im ne pruža izravnu podršku, a sve veći broj ruskih generala u Ukrajini završava svoju karijeru kao meta ukrajinskih snajpera, piše jutarnji.hr.

Sve su ove nedaće, vjeruje sve veći broj zapadnih stručnjaka, međusobno povezane, i svode se na jednostavan, ali vrlo neočekivan zaključak – ruske snage nemaju na raspolaganju najmodernije komunikacijske sustave. Sve se češće koriste civilnim radio-uređajima, koji ne mogu enkriptirati razgovore, te čak i najobičnijim mobitelima koji se koriste ukrajinskom 3G i 4G mrežom.

“Nemamo komunikacije”, kazao je zarobljeni ruski vojnik ukrajinskim ispitivačima na snimci koja je ovog mjeseca objavljena na YouTubeu. “Nemamo voki-tokije. Ništa!” Iako u pravilu nije uputno vjerovati snimljenim priznanjima zarobljenih vojnika, zbunjujuća neuspješnost ruske vojske, koja je na papiru trebala pregaziti ukrajinske snage u tek par dana, teško se može drugačije objasniti.

Ruska agencija za izvoz vojne opreme, Rosoboronexport, na svojim se stranicama hvali svojim “Azart” radio-uređajima. Radi se o digitalno osposobljenom radiju, koji omogućava dvostranu enkriptiranu komunikaciju, koji je nemoguće ometati sustavima elektroničkog ratovanja, koji vojnicima omogućava precizno određivanje vlastite pozicije koristeći GPS ili ruske GLONASS sustave, opremljen je i infracrvenim konektorom te USB utorom za spajanje na PC.

Potpuno izgubljeni

Ručna verzija tog radija, R-187-P1E, ima domet od “najmanje” 4 kilometra, a R-187VE verzija za korištenje u vozilima ima domet od 20 kilometara kada komunicira radio-valovima vrlo visoke frekvencije, te čak do 500 kilometara kada se koristi radio-valovima visoke frekvencije. Obje varijante mogu se koristiti i kao releji pa bi dovoljna količina takvih radija lako omogućila stvaranje komunikacijske mreže koja bi trebala pokriti sve ruske postrojbe.

Ilustracija armyrecognition.com

Na papiru, radi se o uređaju koji ima sve što ruskim snagama treba da se lako organiziraju, koordiniraju, osiguraju si pravovremenu opskrbu gorivom, streljivom, hranom i drugim potrepštinama, planiraju usporedne napade odvojenih postrojbi na zajedničke mete, i učinkovito surađuju između svih rodova vojske – od pješadije i tenkova do artiljerije i zrakoplova. No, to se na terenu ne događa.

Manjak komunikacije i koordinacije između ruskih postrojbi problem je koji je uočen još za ruske intervencije u Gruziji. Pojedine vojne jedinice nisu mogle komunicirati sa svojim zapovjednicima. Umjesto vojnih radio-uređaja koristili su se mobiteli, pa čak i ručno slanje pisanih naredbi.

Tadašnji zamjenik čelnika ruske vojske, Jevgenij Mejčik, najavio je 2009. kako je Ministarstvo obrane, po naredbi tadašnjeg predsjednika Dmitrija Medvedeva, započelo temeljitu reviziju svojeg pristupa sustavima upravljanja i zapovijedanja, s posebnim naglaskom na komunikacijske sustave. Mejčik je obećao da će do kraja 2011. dostaviti radio-uređaj “svakom vojniku, svakom bojnom vozilu”.

Mejčikov je plan bio kupiti dovoljne količine glavnog taktičkog radija koji je u to vrijeme bio u uporabi, takozvani “Akveduk”, no Ministarstvo obrane je odlučilo da će umjesto nabave dovoljnih količina provjerenog sustava razviti potpuno novi radio-sustav šeste generacije.

Odabrana je relativno nova tvrtka Angstrem, bez prethodnog iskustva u izradi vojnih radio-uređaja, čiji je suvlasnik bio bivši savjetnik tadašnjeg predsjednika Medvedeva. Početkom 2012., svaki ruski vojnik i svako borbeno vozilo još uvijek nisu imali vlastite radio-uređaje, ali je zato tadašnji zamjenik premijera Dmitri Rogozin ponosno izašao pred novinare s najnovijim Azart uređajem i pobjedonosno uskliknuo: “Ova veza radi!”

Uređaji od 19.000 kuna

Od tada je prošlo deset godina, a Azart još uvijek nije u “rukama svakog vojnika i u svakom bojnom vozilu”. Nije poznato koliko je primjeraka Angstrem dostavio ruskoj vojsci, niti koliko ih je isporučeno djelatnim vojnim postrojbama, no procjene analitičara su između par tisuća do par desetaka tisuća. Azarti su pronađeni kod elitnih ruskih padobranaca u prvim danima borbe, kod bitke za zračnu luku Hostomel, no čini se da ih većina drugih postrojbi nije ni vidjela.

Prema podacima ruskog Ministarstva obrane, na Azarte je potrošeno oko 18 milijardi rubalja (oko 1,15 milijardi kuna). Uz procijenjenu cijenu od oko 300.000 rubalja (19.000 kn) po uređaju, radi se o tek 60.000 uređaja – dovoljno tek da se opskrbi oko trećina vojnika poslanih na ukrajinsko bojište. No, pravi je broj vjerojatno još i manji, jer se vjeruje da još uvijek nisu ni svi naručeni uređaji isporučeni, niti su dostavljeni ruskim postrojbama.

Krajem prošle godine, ruski general-bojnik Aleksander Ogloblin našao se optužen za pronevjeru 1,6 milijardi rubalja zajedno sa skupinom drugih ruskih časnika zaduženih za nabavu komunikacijske opreme. Obglobin, nekadašnji čelnik odjela za planiranje komunikacija u Središnjem direktoratu za komunikacije, priznao je krivnju i odlučio svjedočiti protiv svojih suučesnika u zamjenu za umanjenu kaznu.

Prvooptuženi je general-pukovnik Kalil Arslanov, čelni čovjek za implementaciju nabavke komunikacijskih sustava za rusku vojsku. Arslanova sumnjiče da je pronevjerio čak 6,5 milijardi rubalja – trećinu iznosa nabavke Azarta – tako što je kupovao prepakirane jeftine kineske radio-uređaje po napuhanoj cijeni.

Barem između 2012. i 2015., čini se, podizvođači koji su proizvodili Azarte nabavljali su jeftine kineske radije, pakirali bi njihove dijelove u kućište Azarta, i naplaćivali ih po cijeni tri puta većoj od nabavne.

Ruski vojnici koji se koriste Azartima, čiji je nadimak “zeleni krokodil” zbog polumetarske antene na uređaju, nisu pretjerano zadovoljni s njima. Jedna od najvećih zamjerki je kratko trajanje baterije, što je iznimno bitan element upotrebljivosti uređaja koji u praksi nije jednostavno svako malo pripojiti na punjač.

Uništavaju infrastrukturu pa se gube

Čak i ako nisu opskrbljeni Azart radijima, ili ako oni ne rade kako bi se od njih očekivalo, ruska bi vojska, barem na papiru, trebala imati i zalihu starijih Akveduk radija, koji su se prema službenim podacima nabavljali barem do 2016.

Analitičar za kopneno ratovanje Sam Cranny-Evans zajedno s analitičarom za komunikacijske sustave Thomasom WIthingtonom zaključio je u komentaru za britanski vojni think-tank RUSI kako se ruske postrojbe ne ponašaju kao da imaju dovoljno Azart i Akveduk radija koji rade kao što je zamišljeno, i omogućavaju razmjenu komunikacija i podataka između postrojbi.

“Sadašnje operacije u Ukrajini ukazuju da Rusija nema onoliko modernih radija koliko je tvrdila te da možda nije adekvatno razmotrila svoje komunikacijske potrebe za doseg i opseg operacija koje provodi”, pišu Cranny-Evans i Withington.

Barem na početku izbijanja sukoba, čini se kako su manje ruske postrojbe redovito napredovale izvan dometa vlastitih radija, te bi izgubili kontakt sa stožerom. Problem je i što su se, prema nekim izvještajima, viši časnici počeli sve više i više udaljavati od prve linije, pa su ih izgubljeni i zbunjeni vojnici počeli nazivati na mobitele.

Obavještajni podaci iz Ukrajine pokazuju kako velik broj ruskih postrojbi, umjesto enkriptiranim vojnim radijima, komunicira ili mobitelima ili nezaštićenim civilnim voki-tokijima – takozvanim “balalajkama” koje proizvodi kineski BaoFeng. Obje metode komunikacija u potpunosti su otvorene i ukrajinske snage ih lako mogu prisluškivati i pratiti planove i kretanja ruskih postrojbi.

Pojedini ruski časnici koriste se skupim “kripto-telefonima”, koji se koriste 3G ili 4G mrežom, no problem je što je cijela mreža mobilne telefonije u Ukrajini još uvijek pod ukrajinskom kontrolom. Čak i kada se ne bi moglo dekriptirati tu komunikaciju, ona je i dalje vidljiva operaterima i može ju se locirati. Dodatni su si problem ruske snage prouzročile same – u područjima gdje su srušili i uništili 3G/4G infrastrukturu, njihovi kripto-telefoni više ne rade pa su im opcije iznimno ograničene.

“Kako nemaju posebne, sigurne vojne sustave komuniciranja, mnogi vojnici i časnici podliježu izazovu da koriste obične telefone”, kazao je za RFE neovisni vojni analitičar Stanimir Dobrev. “Jednostavno stave ukrajinske SIM kartice i zovu Rusiju, pa ukrajinska vojska i obavještajci lako otkrivaju ne samo sadržaj razgovora, već i otkrivaju lokaciju s koje se zove.”

U najmanje jednom takvom slučaju, ukrajinske su postrojbe uspjele locirati poziciju ruskog generala koji se koristio nezaštićenim mobitelom, nakon čega je ubrzo eliminiran. Do sada su u Ukrajini ubijena najmanje petorica ruskih generala, a čini se kako je glavni krivac za to manjak komunikacija. Časnici su prisiljeni sve se više približiti prvim linijama kako bi mogli biti sigurni da se njihove zapovjedi prenose, što je u kombinaciji s nesigurnim sustavima komuniciranja velika meta na njihovom čelu.

Slaba kvaliteta opreme

Ova ruska ovisnost o civilnim radio-uređajima i mobitelima u potpunosti je uklonila još jednu prednost na koju bi ruska vojska mogla računati kada bi bila dovoljno opremljena modernim, funkcionalnim radio-uređajima.

Američki vojni izvori bili su poprilično iznenađeni nakon prvog tjedna invazije kada je analiza podataka s terena pokazala kako se Rusija uopće nije koristila svojim sustavima za elektroničko ratovanje. Na papiru, ruska vojska trebala bi moći u potpunosti ometati sve civilne komunikacijske sustave, uključujući i radio-uređaje i mobilne telefone. Cranny-Evans i Withington smatraju kako je vrlo vjerojatno kako to nisu činili upravo zato što i sami ovise o civilnim sustavima.

Stručnjaci iz RUSI-ja u potpunosti su šokirani da ruski vojnici u Ukrajini koriste “balalajke” – BaoFeng UV-82HP. Ruski vojni stručnjak Vladimir Orlov još je za vrijeme ruske intervencije u Siriji opisao kako se, izvan svojih baza, svi ruski vojnici koriste mobitelima i balalajkama.

“Jesu li ti novi vojni radiji nedovoljno kvalitetni”, pitaju se Cranny-Evans i Withington. “Ako se vojnici osjećaju sigurnije koristeći jeftine kineske ručne radio-uređaje, to bi mnogo govorilo o kvaliteti ruske opreme.”, piše jutarnji.hr.

Share This Article