Reporterka N1 Ana Mlinarić javila se s autobusnog kolodvora Lublin u Poljskoj.
“Prema poljskim podacima više od 200.000 Ukrajinaca stiglo je u Poljsku, mnogi dolaze ovdje na autobusni kolodvor, desetci autobusa stigli su tijekom dana i deseci će stići tijekom noći. Milijun Ukrajinaca i inače već ovdje radi jer Poljska i Ukrajina imaju dobre odnose. Neki imaju plan, neki su ovdje odlučili izjnajmiti smještaj na tjedan, dva ili mjesec dana i vidjeti kako će se razvijati situacija, neki idu dalje, neki idu u organizirani smještaj u dva hotela. Tamo smo razgovarali s mnogima, nažalost nitko nije bio raspoložen ga pričanje pred kamerama. Svi su vrlo zahvalni Poljskoj što im je pružila pomoć, i što su ih primili.
Na ovom kolodvoru jutros smo upoznali i mladu studenticu, ona je jučer ušla u Poljsku, čekala je 16 sati, a iz Lavova je otišla s djedom i majkom. Rekla je da proteklih dana nije bilo toliko izravnog raketiranja samog grada, ali da postoji velik strah od ruskih sabotera i da je sigurnije biti na drugom mjestu. Rekla je i da već 8 godina pogibaju vojnici, ali da je sada situacija takva da se za život moraju bojati i civili”, rekla je Mlinarić.
“Znam da je vaš predsjednik rekao nešto užasno, ali znamo da vi znate kako je, imali ste Vukovar, znamo da normalni ljudi vjeruju da je Ukrajina normalna, a Putin je ne znam što. Hvala vam Hrvatska, volimo vas, hvala na podršci. Zaboravila sam Hrvatski, ali nešto mogu pričati”, rekla je studentica Miroslava.
“Osam je graničnih prijelaza otvoreno, Poljska se za prihvat izbjeglica počela pripremati prije mjesec dana. Svjedočili smo jučer kako izgled prelazak granice, mogli biste čekali i nekoliko dana, neki ljudi koji su krenuli u četvartak, još uvijek nisu prešli. Vidjeli smo i da se strogo kontrolira da muškarci ne napuštaju državu jer je na snazi opća mobilizacija. Neki su ipak prešli, mi smo sreli Sergeja koji je objasnio zašto je odlučio ne sudjelovati u obrani svoje države koju, kaže, neizmjerno voli”, veli Mlinarić.
“Nadam se povratu, ali ne znam kada ću se moći vratiti jer imam dvoje male djece. Ne mogu ostaviti svoju ženu, njoj treba treba podrška svaki dan, imamo bebu od 4 mjeseca. Neću se vratiti dok traje agresija. Navijam za Ukrajinu, ja sam za Ukrajince, odlučio sam odvesti svoju djecu, ne mogu ih ostaviti same, mislim da bih trebao biti sa svojom obitelji”, rekao je.
I dok neki Ukrajinci nemaju povjerenje u ukrajinsku vojsku, s druge strane sve više Hrvata javlja se da žele doći u obranu Ukrajine. Poljaci, inače, raširenih ruku dočekuju izbjeglice, ali nije im svejedno zbog toga što se događa u susjednoj državi.
“Malo smo zabrinuti zbog rata, ali umiruje što smo u NATO-u, ali moramo imati na umu da je Putin nepredvid. Ovo je bilo neugodno iznenađenje”, rekla nam je jedna Poljakinja.
