‘Problem je taj što su institucije pune ljudi čija je pozicija tamo ne zato što su oni profesionalci nego zato što su lojalni’, kaže Čepo
USKOK je podignuo optužnicu protiv Josipe Rimac. Bivša kninska gradonačelnica zajedno s još 26 osoba, tereti se svakojake korupcijske akrobacije. U kojima su sudjelovali ljudi iz ministarstva uprave i gospodarstva i poljoprivrede.
Dakle. muljali su s poljoprivrednim poticajima i potporama za poduzetnike, sređivali poticaje obiteljskim prijateljima, zapošljavali sestre i prijatelje, muljali sa zemljištima, sređivali državne ispite, davali i primali mito, nekad i u obliku kućnih popravaka.
Među tih 26 je Gabrijela Žalac, ali i Ana Mandac, nekadašnja pomoćnica Darka Horvata zbog čijeg je iskaza i pritvoren.
Najnovija događanja na političkoj sceni komentirao je Dario Čepo iz Gonga.
Vi želite upozoriti da se u proteklih nekoliko dana raznim floskulama umanjuje težina koruptivnih djela?
Hrvatski političari jako vole floskule. ovih tjedna dana smo ih vidjeli baš jako puno. javnost zna čitav niz tih floskula. Jedna od najpoznatijih, koju političar vole je: “neka institucije rade svoje posao”. Institucije koje su oni napravili, institucije kojima su oni izvadili i zube i kandže, koje su napunili svojim ljudima. E, te institucije bi trebale odraditi svoj posao i pobrinuti se da je zaštićena vladavina prava i zakon. Često čujemo jednu vrlo raširenu floskulu: “nije to bila moja osobna korist, ja nema od toga nikakve financijske koristi”.
Treba znati da netko ne mora imati financijske koristi da bi nešto bila korupcija. Korupcija nije samo ako netko fizički dobije novac za neku uslugu?
Tako je. Čak bih rekao da je koruptivna aktivnost u kojoj se stječe financijska korist najsiroviji oblik i najrjeđi. To baš rade seljačine, poput Rimac kojoj donesu 15.000 eura u kuverti pa onda ona nekome sređuje. Političari su puno suptilniji i znaju da im je informacija vrjednija od novaca. Štoviše da im je politička moć puno vrjednija od novca. Kada vi nekome kažete da ćete mu moći srediti nešto ili pokazujete drugome da sređivanjem toga pokazujete da ste vi moćni. da ste vi dugoročno riješili vašu političku poziciju i političku poziciju vaše stranke. Ako to nije koruptivna aktivnost gdje vi koristite javna sredstva, položaje da biste priskrbili poziciju sebi ili stranci onda ne znam što je.
I nije nikakvo opravdanje ako netko kaže: pa ja ne poznajem tog čovjeka. To isto može biti korupcija?
Naravno da ne morate poznavati tu osobu. Vi pokušavate steći političku moć tako da signalizirate ljudima u svome kraju, općini, izbornoj jedinici da ćete vi biti ta osoba koja će im rješavati probleme, ali ne da će te im te probleme rješavati kroz navigiranje birokracije, nego probleme – “nisam ispunio sve uvjete, ali poznajem saborskog zastupnika, ministra, potpredsjednika Vlade, državnu tajnicu”. Pokušavate riješiti probleme koje ne mogu riješiti oni koji ne poznaju moćnike.
Imaju li ljudi kod nas svijest da je klijentelizam zapravo korupcija?
Ja bih rekao da ljudi razumiju da je to korupcija, ali nemaju vjeru da se bez toga u Hrvatskoj može uspjeti. Ono što hrvatski političari vole reći je da ne bi oni bili korumpirani, ali društvo je korumpirano, ono od nas to traži. Naravno, ne samo političari, i liječnici i ostali. Ljudi se ne bave koruptivnim aktivnostima zato što je to nama u genima ili zato što smo mi baš takvi, eto Hrvati su baš takvi, ljudi to rade jer nemaju izbora. Ne žele čekati magnetnu rezonancu šest mjeseci ili da im se ne riješi neki građevinski problem, a nekom njegovom susjedu da se riješi.
Mi smo se nekoj mjeri riješili, na primjer prije je bilo normalno da kad čovjeka zaustavi policajac da mu odmah vadi i daje novce. Ljudima to nije više prvi instinkt. S institucijama se nismo baš maknuli unaprijed.
Problem je taj što su institucije pune ljudi čija je pozicija tamo ne zato što su oni profesionalci, stručnjaci i zato što nešto znaju nego zato što su oni lojalni i oni će onom koji ima političku moć u jednom trenutku ispuniti određene želje.
Druga floskula na koju se osvrćete: afere ministara nisu premijerova odgovornost.
Ustav kaže da je sve ono što radi Vlada za to kolektivno odgovorna Vlada i ministri. Dakle, i predsjednik Vlade i njegovi ministri. Ali, i bazična pristojnost nalaže da netko to ima najveću političku moć u državi ne bi trebao imati obraza reći da o nečemu nešto ne zna. Meni je logično da brani svoje su drugove i izbjegne njihovu odgovornost, ali ne može reći da osoba koju je on predložio, imenovao i koja je dobila većinu u Saboru na njegov nagovor, samo odgovornost te osobe i da on ništa ne zna o tome.
Koliko je za Plenkovića problem to što je baš koji dan prije Horvatovog uhićenja ga gorljivo branio?
Možemo vidjeti i koliko je gorljivo branio Gabrijelu Žalac i što se dogodilo kada je morala otići iz Vlade i koliko ju je branio i nakon toga. Razumljivo mi je d starački šef brani svoje ljude jer ako imenuje lošu osobu što to govori o njegovim mogućnostima. Ono što mene iznenađuje je da koalicijski partneri koji imaju političku moć jer o njihovim glasovima ovisi većina, da njima nije bio problem što ondje sjede ljudi koji su potencijalno koruptivni nego su i faktički nesposobni.
Kad ćemo doći do razine u kojoj ministar da ostavku jer je potrošio 40 kuna na službenoj kartici kao u Švedskoj?
To je izvrsno pitanje i povezano je s jednom floskulom “sve je bio u skladu sa zakonom” kao da je politička aktivnost samo baziran ana pravnim normama. Politička aktivnost od nas zahtjeva puno višu dozu etičke tj. moralne odgovornosti. Za demokraciju nije dovoljno da vlast ima legalnost nego i legitimitet, a to znači da se političari ponašaju odgovorno, a da im građani daju svoje povjerenje. I ne možete se opravdavati da us posebni uvjeti u Švedskoj. Ovi profesionalni prodavači magluštine se vole uvjeravati da mi kao Balkan možemo trpjeti ponoviše. Pa dok god nemamo masnice ili nas ne tuku po glavi onda aje dobro. Mi se moramo kao građani boriti da budemo kao Švedska, piše rtl.hr.