Prije točno godinu dana mnoge je šokirala i rastužila vijest da nas je napustio Đorđe Balašević. I danas je teško povjerovati da ga više nikad nećemo vidjeti na pozornici
Đole je otišao, pjesme su ostale. “Vasa Ladački”, “Lepa protina kći”, “Olivera”, “Provincijalka” i deseci drugih likova iz njegovih pjesama ostali su iza Đorđa Balaševića.
“Omiljene pjesme nema i to ne bi bilo pošteno kad bi se čitavog života krio iza jedne ili dvije pjesme”, govorio je Balašević.
“Ima ih priznajem dražih od ostalih. Ima nekih koje uopće ne izvodim jer nisu ispale kako sam mislio i kako sam želio ja uvijek radim pjesme pokušavajući da budu sve dobre”, priznao je svojevremeno.
I u tome je uspijevao sva četiri desetljeća, koliko je trajala njegova karijera. A trajali su i koncerti, ali publici nikad nije bilo dosta.
S publikom je ovaj panonski mornar imao posebnu vezu, gdje god da je nastupao.
“Gledajući tu publiku ja sam ono, ako su neka vrsta mog ogledala, ja se osjećam kao ono klinac od 18-ak, tek u liftu se sretnem s namrgođenim čičom s kačketom i taj mi se nikako ne dopada”, ispričao je Balašević jednom prilikom.
Prošlo je godinu dana otkad nas je napustio, ali zbog svih pjesama koje je otpjevao, a koje su zavoljele sve generacije, uspomena na Balaševića ne blijedi.
“Izaći pred klince koji su mlađi od mojih pjesama i znaju sve te pjesme napamet, wow, svi ti bijeli zečevi za mene imaju status Oscara i Zlatnih palmi”, govorio je.
Kantautor, pjesnik, književnik, redatelj – jednom riječju – umjetnik. I to najviše umjetnik riječi, sve je to bio Đole, piše dnevnik.hr.
