Ivica Kostelić pratio je utrku veleslalomašica na Zimskim olimpijskim igrama i ostao razočaran.
Ženski veleslalom na Zimskim olimpijskim igrama, gdje je naša Zrinka Ljutić završila na 28. mjestu, a zlatom se okitila Šveđanka Sara Hector, pratio je i Ivica Kostelić.
Najbolji hrvatski skijaš svih vremena poslije utrke je na Facebooku žestoko napao organizatore.
Njegov upis prenosimo u cijelosti:
“Danas smo vidjeli postavljanje još jednog nepoželjnog rekorda u povijesti alpskog skijanja: najkraće olimpijske veleslalomske utrke u povijesti modernih Olimpijskih igara.*
Današnje kombinirano vrijeme GS-a bilo je 1:55.69, s obje vožnje kraće od jedne minute. Najduži veleslalom za žene na bilo kojem olimpijskom mjestu bio je na Olimpijskim igrama u Naganu 1998. s ukupnim vremenom 2:50.59, što čini veleslalom u Naganu 55 sekundi dužim od današnjeg veleslaloma.
Ova činjenica još jednom potvrđuje opću tendenciju pogoršanja razine kriterija u alpskom skijaškom sportu, ponajviše u tehničkim disciplinama. Ono što ovo pitanje čini još više zabrinjavajućim je gotovo potpuni nedostatak svijesti ili kritike o ovoj točki.
Kriteriji su, od svih pitanja u svakom sportu, najvažnije pitanje jer određuju bit sporta. Što su kriteriji viši, viši je nivo sporta i obrnuto. Kriteriji u alpskim disciplinama grubo se sastoje od konfiguracije padine, postavljanja staze, stanja površine i duljine padine. Kako je većina ovih parametara promjenjiva, promjenjivi su i kriteriji.
Alpsko skijanje, za razliku od mnogih sportova, nema stalne kriterije parametara. Umjesto toga, oni mogu biti i moraju biti prilagođeni najvišoj mogućoj razini atletskih izazova s pažnjom na druge parametre, kao što je sigurnost. I dok su rasprave unutar skijaške zajednice prilično živahne o mnogim drugim, ali manje važnim pitanjima, nikad nisam čuo da je netko upozoravao ili raspravljao o stalnom poništavanju kriterija utrke.
Uz mnoge druge probleme koji se rješavaju i strahuje se od njih, tendencije poput skraćivanja staza i jednostavnog postavljanja staze imaju najštetniji učinak na atletsku razinu alpskog skijanja i treba ih se najviše bojati.
U ovom konkretnom slučaju organizatori su izgradili mjesto događaja iz temelja i imali su priliku odabrati koji god nagib po svome dogovoru. Sada imamo situaciju da je staza za zagrijavanje prikladnija za olimpijsku utrku nego sama staza. Ovo je apsurdno nakon četiri godine priprema.
Olimpijski moto koji glasi: “Citius! Altius! Fortius!” stoljećima je bio vodeći sportski ideal. Danas se čini da se alpsko skijanje odvojilo od ove drevne istine – ne samo u Svjetskom kupu nego naizgled i na Olimpijskim igrama.
*Žene su skijale dvije veleslalomske staze od Zimskih olimpijskih igara 1980. u Lake Placidu”, napisao je Kostelić, piše gol.dnevnik.hr.
