Ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Željko Jozić i profesor lingvistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Mate Kapović bili su gosti večerašnjeg Pressinga s Ilijom Jandrićem.
Govoreći o eventualnom zakonu koji bi regulirao upotrebu hrvatskog jezika, Jozić je rekao:
“Ja bih rekao da sam itekako zainteresiran za zaštitu hrvatskog jezika, za njegovu pravilnu upotrebu, za njegovo proučavanje, poučavanje, za objavljivanje radova… Za to sigurno jesam. Kad govorimo o zakonskoj regulativi upotrebe hrvatskog jezika, nužno moramo govoriti i o izvjesnim kaznama koje dolaze sa svakim zakonom jer kaznene odredbe su dio svakog zakona. Meni je potpuno neprihvatljivo kao lingvistu i govorniku hrvatskog jezika da se bilo koji govorni hrvatkog jezika kazni pa makar i jednom lipom za pogrešnu upotrebu hrvatskog jezika. Jesam za to da se zaštiti hrvatski jezik, ali ne kroz zakon”.
Jozić je podsjetio da je i ranije bilo prijedloga zakona prema kojim su kazne za neispravno korištenje hrvatskog jezika bile vrlo visoke.
“Kazne su bile previsoke i to je našilo na prilično skandaliziranje hrvatske javnosti. Nazivi restorana na engleskom jeziku, to ne može ugroziti hrvatski jezik u toj mjeri. To je dio jednoga doba u kojem engleski jezik prevladava i gdje je to sasvim uobičajeno i u drugim jezicima. Jezik ugrožavamo mi sami ako ga ne budemo proučavali”, pojašnjava Jozić.
O dijalektima u hrvatskom jeziku
Kapović je kazao da je teško govoriti o novom prijedlogu jer se ne zna o čemu se točno radi.
“Ja osobno ne mislim da je potreban zakon o jeziku. Ako je suditi prema dosadašnjim primjerima tih zakona, onda moram reći da se bojim zakona o jeziku i kad darove nosi. Mislim da je apsolutno besmisleno da se išta kažnjava jer je netko tako nešto rekao. Neki se članovi tog povjerenstva koje će raditi na izradi zakona kunu da će neće biti kazni nego da će biti drugih stvari poput toga da se može govoriti dijalektima u javnosti i da se to neće kažnjavati”, rekao je.
Kapović je govorio i o diskriminaciji drugih ljudi na temelju dijalekta.
“U Francuskoj su donijeli zakon da se ne smije diskrimnirati ljude zbog naglasaka i regionalnog izvora. Treba reći da je prozivanje nekoga što nešto izgovara na regionalan način, to je jednako kako da nekog prozivate jer ima plavu kosu ili je crnac. U javnosti ne možete nekog prozivate što je neke nacionalnosti ili vjere, ali u jeziku to prolazi. Kad se vi rugate nekome što govori recimo naglaskom iz nekoga kraja, vi se zapravo rugate njegovom porijeklu i njegovom identitetu”, ističe Kapović.
Jozić ističe da on kao dijalektolog zna kolika su vrijednost dijalekti, ali da je ono što mu nije jasno jest ta fiskacija na sam koncept zakonskog reguliranja. Govorio je i o pravopisu koji je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje izdao 2013. godine.
“On je iste godine propisan za sve škole u Republici Hrvatskoj. Od 2013. pa do sada, skoro 9 godina, mi nismo doživjeli ni jedno drugo izdanje bilo kojeg drugog pravopisa. U školama se taj pravopis upotrebljava i više nikakvog problema nema”, rekao je.
Je li hrvatski jezik ugrožen?
Objašnjavajući je li hrvatski jezik u ugroženoj skupini jezika, Kapović kaže da se u lingvistici ugroženim jezicima smatraju jezici koji imaju nekoliko tisuća i manje govornika.
“Međutim, hrvatski koji govori nekoliko milijuna ljudi se po toj definiciji ne može smatrati ugroženim. To da imamo posuđenice i tuđice, to je nešto sasvim normalno”, govori Kapović.
Na pitanje ugrožavaju li anglizmi poput riječi lockdown hrvatski jezik, Kapović odgovara:
“Mislim da ga ne ugrožava. To je normalno jer i u drugim jezicima postoje takve stvari. Jezici apstraktni ne postoje. Imamo govornike hrvatskog i govornike engleskog. Anglizmi dolaze tako da ih govornici hrvatskog počinju govoriti. Jezik je odraz društva. Američka kulturna dominacija i hegemonija, to se mora odraziti i u jeziku. Ako su uvriježi zatvaranje umjesto lockdowna, tu nema ništa loše”.
Lockdown je u hrvatski jezik ušao nedavno, objašnjava Jozić.
“Mi smo smatrali da je djelomično ili potpuno zatvaranje bolja opcija od lockdown. Kad smo se mi odlučili da predložimo nešto, smatrali smo da za time postoji potreba”, rekao je.
Postoji li “teror lektora”?
Kapović smatra da teror lektora svakako postoji.
“Ja ću vam dati primjer. Ja sam doktor lingvistike i profesor hrvatskog jezika. Moji su stavovi o jeziku javno poznati. U nekim časopisima mojim kolegama se događa da nam lektoriraju tekst, mijenjaju nam neke riječi i prebacuju i često to slučajno primijetite pa se onda pitate – pa čekaj, jesam li ja to ovako napisao, pogledate staru verziju i primijetite da niste tako napisali i čak vam ni ne označe da su promijenili. Ako se to događa doktorima lingvistike i profesorima hrvatskog, onda možete misliti što se događa drugima”, kazao je.
Ističe da sigurno nije pogriješio u pravopisu.
“Ono što je kod nas potpuno suludo je da se kaže da se ne može reći obadva, mora biti oba, a u svim hrvatskim gramatikama i rječnicima od 19. stoljeća naovamo to postoji. To stvarno jest teror i to ne se ne bi smjelo događati. Lektori zapravo nigdje ni ne postoje osim kod nas. Ono što bi lektori mogli raditi, kad se prevodi neki tekst, prevedeni tekst bi trebao biti prilagođeni duhu jezika. Lektori to ne diraju, ali zato imaju popis – nije uporaba nego upotreba, nije koristiti što nego koristiti se čime i takve budalaštine koje nemaju veze sa standardom. Po meni je to jedan od najvećih problema”, kazao je Kapović.
Jozić kaže da je bio lektor više od deset godina i da smatra je lektorski posao izrazito važan za hrvatski medijski prostor.
“Privatizacijom medijskog prostora nestaju lektori iz medijskih kuća. Ovo što govorite, to stoji. Od devedesetih godina bilo je dosta pretjerivanja u jeziku”, rekao je Jozić, piše N1.
