Koliko vam se puta dogodilo da ste se zaljubili i samim tim izgubili pamet, postali nemirni ili pak tužni i melankolični? Isto to proživljavaju i naši četveronožni prijatelji, jedanput, dvaput ili nekoliko puta godišnje, nažalost ne svojom voljom i odabirom, već vođeni nagonom i hormonima.
Iako veliki broj vas i dalje tjeranje u mačaka povezuje s mjesecom veljačom (veljačenje), ženke se tjeraju cijelu godinu. Istina je da se mačji ciklus povezuje s količinom svjetlosti i trajanjem njezinoj izloženosti u danu.
Sama ovulacija je uvjetovana koitusom, no katkad se može i spontano dogoditi.
Prvo tjeranje u mačaka u pravilu je oko šestog mjeseca starosti, iako varira od četvrtog do dvanaestog mjeseca starosti. Također se smatra da težina ima veliku ulogu pri pojavi prvog tjeranja pa se mačka ne bi trebala početi tjerati prije nego što dostigne težinu od približno 2,5 kilograma. Isto tako, neke pasmine spolno sazrijevaju prije (orijentalne) od nekih drugih (dugodlake).
Kada počne tjeranje u mačaka, one se glasaju karakteristično i vrlo glasno, dozivajući tako partnere i dajući im na znanje da su spremne. U toj su fazi iznimno mazne i umiljate, uvijaju leđa na karakterističan način držeći rep u zraku i trljaju se o gotovo sve na što naiđu, osobito glavom i vratom. Postaju nemirne i gube tek.
Poslije parenja priča dobiva potpuno novi, nimalo romantičan tijek. Naime, poslije samog čina ženka se valja po podu, pretjerano liže područje stidnice, izgleda dezorijentirano i na kraju postaje iznimno agresivna, posebice prema udvaraču. No, i za njih, budu li strpljivi, vijesti nisu tako loše. Dakle, kako sam estrus u maca traje do 36 sati, one su obično poslije nekoliko sati spremne na novo udvaranje i ponavljanje cijele priče ispočetka. Kako je u mačaka ovulacija izazvana koitusom, u onih kod kojih je došlo do parenja estrus u prosjeku traje nešto dulje nego u mačaka koje se nisu sparile. Ako je parenje bilo uspješno, za otprilike dva mjeseca na svijet će donijeti potomstvo, a ako nije, sve se ponavlja i to vrlo brzo.
Iako macama nije lako, njihovim “macanima” je znatno gore: osim što doslovce mogu izgubiti glavu i kao da nije dovoljno što ih žene premlate, batine će dobiti i od drugih udvarača, konkurenata. Pa tako macani koji nisu kastrirani i borave vani, u prosjeku od jedan do dva puta na mjesec završe kod nas u ambulanti na estetskim zahvatima koji su posljedica nadmetanja.
Uz to, doslovce gube glavu (najčešće pod kotačima) jer u ljubavnom bunilu ne gledaju kuda idu. Ne jedu pa mršave, a mogu biti toliko dosadni i glasni u svom zavođenju (ili patnji) da onima koji ih slušaju niti čepići za uši ne pomažu.
Postoji još jedan problem vezan za macane koji žive u stanu, koji to njima i nije, ali jest, i to veliki, njihovim hraniteljima/vlasnicima, a to je obilježavanje teritorija.
Uz to što mokre doslovce na svaku površinu ne bi li ostavili svoj miris, taj miris je toliko neugodan da je često i isključivi razlog zbog kojeg se vlasnici odlučuju na kastraciju.
Vlasnici mačaka, i to najviše “vanjskih” maca, češće se odlučuju na operaciju, osobito kastraciju, a također i na sterilizaciju, najčešće zbog toga što su mace male tvornice s neprekidnom proizvodnjom mačića. Često se dogodi da već već 10 do 15 dana po po okotu nanovo počnu tjerati pa su već gravidne kada dođu na sterilizaciju.
Kako svijest o spolnosti pasa i mačaka sve više raste, tako se vlasnici sve češće odlučuju na sterilizaciju i kastraciju maca, i to najčešće od njihova četvrtog do šestog mjeseca starosti. Time im, osobito vanjskim macama, doslovce spašavaju život operacijom, i ne samo od potencijalnih trauma i nezgoda već i od mnogih zaraza koje mogu dobiti i prenijeti.
Operacijom pomažete svom ljubimcu da bude zdraviji i dulje živi, ali nimalo manje važno – da bude sretniji. Jer zbog ljubavi pate i ljubimci, osobito ako je nemoguća, neuzvraćena, neshvaćena ili neodobravana. Da ne spominjemo zdravstvene probleme koji su vrlo izgledni. Svemu tome mi, vlasnici smo tome uzrok, a oni pate – nepotrebno. Razmislite…, piše arz.hr.
